Je li bolje u prvi razred sa šest ili sedam godina? Razvojna psihologinja otkriva što je najvažnije
Šest ili sedam godina – kada je pravo vrijeme za školu? Kako procijeniti je li dijete uopće spremno za školu? S kojim se problemima suočavaju današnje generacije djece pri upisu? O tome, ali i brojnim drugim aspektima upisa u prvi razred osnovne škole, razgovarali smo s razvojnom psihologinjom Gordanom Keresteš. Ona ističe da nije presudno ima li dijete šest ili sedam godina, već niz drugih faktora koji oblikuju njegov razvoj prije polaska u školu.
Foto: Canva | Privatna arhiva
Teškoće s listanjem knjiga i držanjem olovke, hvatanje i bacanje lopte, loša pažnja i pamćenje, slabije jezične i komunikacijske vještine kao i slabije vještine regulacije emocija i ponašanja te socijalne vještine. Psiholozi i drugi stručnjaci u Hrvatskoj sve više primjećuju ove probleme kod upisa djece u prvi razred osnovne škole.
To nam je potvrdila i razvojna psihologinja Gordana Keresteš, redovita profesorica u trajnom izboru na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Zbog toga su, tvrdi, današnja djeca općenito manje spremna za polazak u školu nego što su to bila djeca iz ranijih generacija.
– Uz ove generacijske promjene, prisutne su, dakako, i individualne razlike unutar iste generacije te se djeca koja nemaju dovoljno razvijene sposobnosti i vještine koje se procjenjuju pri upisu u školu smatraju nespremnom za polazak u prvi razred. Spremnost (ili zrelost) za školu je pojam koji se odnosi na skup djetetovih sposobnosti, znanja i vještina za koje se smatra da su nužan preduvjet uspješnog svladavanja školskog gradiva i prilagodbe na zahtjeve koje donosi polazak u školu. Pojam spremnosti za školu uključuje sva područja djetetova razvoja, od tjelesnih karakteristika, preko motoričkih, kognitivnih i jezičnih sposobnosti pa do emocionalnih i socijalnih vještina, navela je Keresteš.
‘Dijete mora biti sposobno komunicirati i surađivati s odraslima i vršnjacima, održavati pažnju, regulirati emocije i ponašanje’
Objasnila je kako se spremnost za školu procjenjuje na različite načine i da se postupak procjene razlikuje od škole do škole. Na samoj procjeni sudjeluju liječnici koji procjenjuju djetetov tjelesni razvoj i tjelesno zdravlje, psiholozi koji procjenjuju psihički razvoj i psihičko zdravlje te učitelji i stručnjaci iz područja edukacijskih znanosti koji procjenjuju specifična (pred)znanja i vještine. U nekim školama, navodi Keresteš, primjenjuju se i standardizirani testovi spremnosti za školu, dok se druge oslanjaju na neformalne postupke procjene.
– Da bi se uspješno prilagodilo zahtjevima današnje škole i svladavalo školsko gradivo, dijete mora biti sposobno komunicirati i surađivati s odraslima i vršnjacima, održavati pažnju, regulirati emocije i ponašanje, biti motivirano za učenje, sposobno misliti i zaključivati te imati određenu razinu samostalnosti u brizi o samome sebi. Za usvajanje čitanja i pisanja važne su pred-čitalačke vještine, posebno sposobnost rastavljanja riječi na glasove i spajanja glasova u riječi. Procjenom spremnosti za školu ispituju se i druge djetetove kompetencije, poput perceptivnih sposobnosti, grafomotoričkih vještina, okulomotoričke koordinacije i temeljnih numeričkih znanja. Međutim, važno je istaknuti da uspjeh u školovanju ne ovisi samo o djetetovim sposobnostima, već je ključna usklađenost djetetovih sposobnosti i odgojno-obrazovnih programa. Drugim riječima, pokazatelji da je dijete spremno za polazak u prvi razred i da će moći svladavati školski program ovise o tome kakav je taj program, rekla je psihologinja Keresteš.
Keresteš smatra kako uspješnoj prilagodbi na školu doprinose sva područja djetetova funkcioniranja. Ipak, ističe kako se važnost emocionalnih i socijalnih vještina za djetetovu prilagodbu na školu i ukupnu dobrobit još uvijek nedovoljno prepoznaje jer se puno veći naglasak stavlja na tjelesno zdravlje te perceptivne, motoričke i kognitivne sposobnosti. Zbog toga, priča nam Keresteš, djetetove emocionalne i socijalne potrebe često ostaju neprepoznate i to dovodi do teškoća u prilagodbi na školu i svladavanju gradiva.
‘Prerano uvođenje učenja školskog tipa može imati štetne posljedice na djetetovu motivaciju za učenje’
Kako bi dijete bilo što bolje pripremljeno za prelazak iz vrtića u školu, ključnu ulogu imaju roditelji – ne samo kroz pripremu za formalno ispitivanje pri upisu, već kroz cjelokupan odgoj i svakodnevne interakcije koje podržavaju njegov razvoj.
– Kada govorimo o pripremi djeteta za školu, važno je istaknuti da priprema u smislu uvježbavanja vještina koje se procjenjuju pri upisu u prvi razred nije potrebna, pa ni poželjna. Cjelokupan rast, razvoj i odgoj djece od rođenja do polaska u školu pripremaju ih za početak formalnog obrazovanja. Roditelji imaju najvažniju ulogu u djetetovu ranom razvoju te kvaliteta odnosa između djeteta i roditelja, kao i kvaliteta drugih odnosa u obitelji i kvaliteta iskustava koja dijete doživljava, utječu na razvoj svih djetetovih sposobnosti, znanja i vještina, uključujući i one koje se procjenjuju pri upisu u školu. Naravno, osim o kvaliteti okoline, djetetov razvoj i sposobnosti ovise i o biološkim predispozicijama. Suvremene znanosti o dječjem razvoju jasno pokazuju da djeca najbolje uče i razvijaju se putem pozitivnih interakcija s drugim ljudima u svakodnevnim aktivnostima, uključujući različite rutine i igru. Vrlo je važno da roditelji to znaju i da nisu opterećeni djetetovim stjecanjem specifičnih znanja i uvježbavanjem vještina potrebnih za školu. Zapravo, prerano uvođenje učenja školskog tipa može imati štetne posljedice na djetetovu motivaciju za učenje, a time i na prilagodbu na školu, naglasila je Keresteš.
Kako roditelji mogu kvalitetno pripremiti dijete za prvi razred osnovne škole?
Istaknula je kako je za uspješnu prilagodbu na početak školovanja potrebna sasvim druga vrsta pripreme, usmjerena na smanjivanje neizvjesnosti i stresa koje mnoga djeca doživljavaju pri polasku u školu.
– Takva priprema zahtijeva da roditelji razgovaraju s djecom o njihovim očekivanjima i zamišljanjima boravka i aktivnosti u školi te da procijene ima li dijete neke zabrinutosti zbog polaska u školu. Uz roditelje, u takvoj su pripremi važni i dječji vrtići te sama škola. Djeci je potrebno približiti kako izgleda školski dan i što će biti drugačije u njihovu životu kad krenu u školu. Poželjno je da prije početka škole dijete upozna školsku zgradu, učionicu u kojoj će boraviti i druge prostorije u kojima će se kretati (garderoba, blagovaonica, dvorana za tjelesni odgoj, WC). U nekim lokalnim zajednicama postoje posebni programi namijenjeni olakšavanju prilagodbe na polazak u školu, koji počinju i do godinu dana prije prvog dana škole. U sklopu takvih programa djeca više puta posjećuju školu i upoznaju ritam školskog života. Takvi programi omogućuju da polazak u školu bude postupan i ugodan proces, a ne nagao i stresan događaj, a prvi dojmovi o školi u velikoj mjeri utječu na stavove prema školi i ishode školovanja, rekla je psihologinja.
Pitanje je li dijete spremno za školu je jednako opravdano pitanju je li škola spremna za današnju djecu
Mnogi roditelji često se dvoume trebaju li upisati dijete u školu sa šest ili sedam godina. Psihologinja Keresteš naglasila je kako godina razlike ne znači ništa, već da je za njihovu prilagodbu na školu i uspješnost učenja te cjelokupnu dobrobit i zdravlje ključno to kakvi su programi kojima su u određenoj dobi izložena. Dodaje i da je ‘spremnost’ za školu te pitanja i odluke povezane s tim pojmom, poput upisa u školu mlađe djece ako su ‘spremna’ ili odgode upisa djece koja još nisu ‘spremna’, vrlo kompleksni i etički osjetljivi.
– Dijelu znanstvene i stručne javnosti ‘spremnost za školu’ je kontroverzan pojam jer implicira da uspjeh u školovanju u najvećoj mjeri ili čak isključivo ovisi o djetetovim karakteristikama, što je u suprotnosti sa suvremenim znanstvenim spoznajama o prirodi djetetova razvoja i učenja. Znanosti o dječjem razvoju i učenju nedvojbeno pokazuju da su razvoj i učenje procesi čiji ishodi ovise o složenim interakcijama djetetovih karakteristika s jedne strane te karakteristika konteksta u kojima djeca uče i odrastaju s druge strane. To znači da djetetov uspjeh u školovanju ne ovisi samo o njegovim sposobnostima ili spremnosti za školu, već i o obilježjima škole i zahtjevima koje škola stavlja pred dijete. Stoga je pitanje koliko je škola spremna za djecu barem jednako opravdano kao i pitanje koliko su djeca spremna za školu, tvrdi Keresteš.
‘Škola je ostala prilagođena djeci od prije 50 i više godina’
Objašnjava da se djeca iste dobi međusobno znatno razlikuju u svojim sposobnostima, znanjima i vještinama. Upravo to, navodi, za učitelje je velik izazov jer zahtijeva prilagodbu gradiva potrebama svakog djeteta, što je u postojećim uvjetima vrlo teško ostvariti.
– Međutim, želimo li da škola doprinosi pozitivnom razvoju djece i da se djeca u njoj osjećaju dobro te da motivirano uče, škola bi morala funkcionirati tako da se može prilagoditi potrebama svakog djeteta i uvažavati razlike među djecom. Kad bi bilo tako, djeca bi kretala u školu u zakonski propisanoj dobi, škola bi bila spremna za svu djecu i njihove individualne potrebe, a pitanja odgođenog ili ranijeg upisa u školu bila bi suvišna. Takvoj školi trebali bismo težiti. Situacija je takva da su se djeca mijenjala pod utjecajem brzih promjena u suvremenom načinu života, a u isto vrijeme škola se promijenila vrlo malo ili nimalo. Ona je ostala prilagođena djeci od prije 50 i više godina. S aspekta razvojne psihologije, škole bi trebalo reformirati tako da postanu jedan od najsnažnijih čimbenika pozitivnog razvoja djece. Nažalost, današnje škole su takve da su mnogoj djeci izvor stresa i češće ugrožavaju njihovu dobrobit nego što ju jačaju. No, važno je također istaknuti da osuvremenjivanje škola i prilagodba škole današnjim generacijama djece ne bi smjeli ići u pravcu prihvaćanja negativnih trendova i pojava u životu suvremene djece, već njihova zaustavljanja. Škole bi trebalo osnažiti tako da budu onaj čimbenik koji će potaknuti pozitivne promjene i u drugim kontekstima relevantnim za zdravlje i razvoj djece. To zahtijeva zaista temeljitu reformu, poručila je psihologinja Keresteš.
