Kako sam falsificirao svoju fakultetsku diplomu

Familija me stišće sa svih strana… Očev brat koji je genije i poglavica naše familije otkrio je, a svojom neupitnom moći uvjerio je i ostatak familije, da ja nikada nisam zapravo završio fakultet. Njegova teorija koje je povr’ svega točna, jer ne postaje se poglavica tako da okolo izmišljaš pizdarije, jest da sam ja krivotvorio potvrdu koja laže da sam zapravo završio fakultet.

Poglavica ili kako sam otkriven

Inače poglavica naše familije je jedan od onih ljudi koji su imali, kako sam priznaje, toliko surov i težak životni put da je recimo ispovijest Anne Frank u odnosu na njegovu štoriju dramatična kao Vuk i sedam praščića ili emisija o kuhanju s Lukom Nižetićem kao voditeljicom. Dobro nije ni njoj bilo lako (Anni ne Luki) onako mlada poginuti u nacističkom logoru i sve ALI on je završio fakultet pod uvjetima koji su objektivno znatno teži. Da, da, On je jedan od onih, a svi ih vjerujem imamo takve u familijama, koji je uz studiranje radio jedno sedam do dvanaest milijuna poslova dnevno da bi se nekako jadan sam odškolovao. U tih mučnih pet godina studiranja nikada nije ništa jeo osim što je povremeno grickao nokte (Ne sebi dakako već je radio kao grickalica za nokte u jednom kozmetičkom salonu). Zaspao je veli samo jednom, na pet minuta, i to kada je radio kao ljudski tester za mišomor, detrdžent Čarli i votku Moskvu istodobno. I u svih tih pet godina tek je devet mjeseci imao priliku za normalan studentski život i to dok je radio kao surogat majka, no shvatili ste. Meni su pak s druge strane pruženi takvi uvjeti za studij s kojima bi on već odavno bio uzašao na nebesa i svrgnuo Djevicu Mariju, a kamoli završio fakultet, a ja eto svoj nisam završio.

Nego da se vratim temi kako me otkrio. Jedan od tih poslova (b.t.w. moj je osobni favorit posao dublera glumaca koje bi ubili u partizanskim filmovima, a kako u vrijeme oskudice nije bilo ćoraka njega bi zaista po sedamsto, osamsto puta dnevno ubili ) bio je i posao u takozvanoj sigurnosti! Prepoznali su u toj sigurnost njegov izniman dar za prepoznavanje falsificiranih dokumenata – a specijalnost su mu bile krivotvorene potvrde o završenom pravnom fakultetu u Splitu.

Lajk naš svakdašnji: Neobična nezaposlenost mladih hrvatskih crnaca

Falsifikator od malih nogu ili dokaz drugi

Nema vidite, u mojoj familiji, nikakve sumnje da sam ja krivotvorio tu jebenu potvrdu, još kad se tome doda i moja dobro znana sklonost krivotvorenju! Svi se još dobro sjećamo onog kobnog srebrnoga pira moje bake i djeda, onog na kojem je moj otac zaplakao i podigao čašu u čast svom pokojnom ocu koji je živ sjedio do njega pa mu je djed pijanom opizdio pleščurinu, kada sam po prvi puta uhapšen! Naime taj moj isti pripiti otac pripremao je meso na gradele – meso je bilo tako dobro pečeno da si bez problema iz njega mogao izvršiti transfuziju prascu s hemofilijom, toliko krvavo da si umjesto salveta imao koristiti ‘one’ ženske uloške – a ako ja išta mrzim to su debili koji se smiju na šale Hrvoja Šalkovića i loše pečeno meso!

Ipak na ovakvim prigodama ima se pojesti sve što ti je u tanjuru da ne osramotiš mamu i tatu i ne ispadneš razmažen tj. imao sam sjediti do smrti ili dok oni strvinari što su se bili okupili iznad mene napokon ne sakupe hrabrosti. I što sam mogao, a imao sam negdje pet godina, nego u džepić, u usta, u cipelicu nabiti što više kotleta, otići na toalet i riješiti se muke. Ubrzo sam se ustao od stola, ponosno pokazao mami čist tanjur i otišao igrati sa strvinarima. Sve bi još bilo dobro prošlo da za stolom nije sjedio majstor za muljaže, falsificiranje diploma pravnog fakulteta i sushi koji je na podu uočio sumnjiv krvavi trag koji je vodio od toaleta do mojih džepova i cipelica…Uglavnom tako sam prvi puta uhapšen, to je jedan od ključnih argumenata da sam krivotvorio i diplomu i od tada mi nitko više ništa ne vjeruje.

Lajk naš svakdašnji: Tenerife - otok na pola puta između raja i pakla

Zašto se ne branim od optužbi

I eto, od kako sam uhapšen po ‘ko zna koji put u krivotvorenju mater se silno razočarala u mene. Otac otvoreno priča po selu kako on zna da je njegova žena prije 25 godina bila mlada i kako mu ne smetaju njene afere s debilima iz kojih sam ja na kraju i rođen, mlađi brat me žali ali shvaća kako sam ovaj put zaista pretjerao. I bila bi ovo još samo jedna u nizu priča o simpatičnom nepovjerenju dalmatinskih familija u svoje potomke da sama priča donekle i ne drži vodu. Dakako da nisam falsificirao potvrdu i dakako da sam završio fakultet ali nikada nisam porekao poglavičine optužbe, dapače. Vidite, ako ih ikada i uvjerim da sam završio fakultet kako da tada pojasnim obitelji koja je izrodila narodnoga heroja koji je pronašao stalan posao još u maternici da ja to, gotovo godinu dana nakon fakulteta, nisam uspio?

Kako da im kažem da sam poslao više molbi za posao no što je reklama otkupilo prava na onaj usrani jingl: Stani mi na prste, obriši mi luster? Da im na lijep način rečem da sam do sada toliko puta prepravljao životopis, u nadi da zadivim potencijalnoga poslodavca, da sam u agoniji očaja istaknuo i kako sam rođen kao najduža beba u rodilištu? Kako da kažem majci da njen sin noćima ne spava, da mi se od nervoze povukla kosa na tjemenu kao političarima sjećanje na obećanja nakon izbora? Da posla danas nema za mene i da ja tu, niti ona, ne možemo napraviti ama baš ništa i neka se goni u pičku materinu sa svojim glasanjem za Sanadera jer je zgodan i naš Dalmatinac! Pitam vas, kako da nekada ponosnom ocu kažem da je jedini odgovor na molbu za posao koji je njegov najstariji sin dobio otprilike glasio: ”Hvala vam, mjesto je već zauzeto, ali zadržat ćemo Vaš CV ukoliko nas iznenada stisne na zahod”? Kako da nezaposlenim roditeljima slomim nadanja, slomim srce i rečem da su novac koji su žrtvovali za moje studije mogli pametnije uložiti na pobjedu Lokomotive protiv Dinama? – Vidite možda bolje da vjeruju da niti nisam završio fakultet.

Lajk naš svakdašnji: Hrvati najsretniji narod u 2015. godini

Srećom imam strica genija

Sreća eto moja da u obitelji imam stručnjaka za falsificirane diplome Pravnog fakulteta u Splitu jer je moja stvarnost zapravo gora i gluplja i od najglupljih optužbi koje jednoj razočaranoj dalmatinskoj familiji mogu pasti na pamet. Kako da im to jebiga kažem?

Ipak u svojoj jadnoj stvarnosti nisam sam, a ako ste i Vi visokoobrazovana i visoko nezaposlena mlada osoba koja se osjeća kao zadnja stoka svaki puta kada Vas obitelj upita kada ćete se više zaposliti imam i za Vas rješenje! Uzmite evo adresu mog strica i potom mu samo lijepo pošaljite svoju beskorisnu diplomu na potvrdu autentičnosti a on će golim okom ustvrditi kako je ovdje jamačno riječ o jeftinom falsifikatu. Može mu i Vaso Brkić komotno poslati svoj falsificirani diplomski rad, ne sumnjam da će talenat ustvrditi kako je čist k’o suza moje razočarane matere. Zapravo možda ne bi bilo ludo da isto tako sve dokumente i Ustav i sve zakone i propise ove države pošaljemo mom stricu na autentifikaciju pa da on ustvrdi kako su to sve sami falsifikati i kako ništa od ovoga zapravo nije stvarno. Kako je država u kojoj dođe bolje falsificirati diplomu negoli zaista završiti fakultet, država u kojoj na kraju oni s falsificiranom diplomom bolje prolaze, obična laž, prevara, ma čista falsifikacija.

P.S. Ako ovo čita kakav odvjetnik koji traži vježbenika, koji je uz to bio i najduža beba u rodilištu, molim ga da mi se javi jer moja je diploma, moje je znanje i moj je očaj, kao i čitava ova očajna država, što je i najgore, stvarna. Bilo bi mi zapravo lakše da sam tu jebenu diplomu zaista falsificirao.

Pratite Lajk naš svakdašnji na Facebooku

Odgovori