Kokain uzimaju već početkom srednje, njime se i trijezne: ‘Četiri, pet ih skupi novac pa kupe gram’
Dok su posljednji podaci Europskog istraživanja ESPAD ponovno upozorili na visoku konzumaciju alkohola i e-cigareta među mladima u Hrvatskoj, iz fokusa javnosti često izmiče rastuća dostupnost i uporaba kokaina. Konzumacija kokaina nije više problem starijih dobnih skupina, dob eksperimentiranja nakon pandemije spustila se kao i kod drugih ovisnosti. Najmlađi pacijent ima samo 15 godina. Novac za gram, koji im je dovoljan kod kokaina visoke čistoće, ponekada skupi njih četvero ili petero, a sve se više govori i o trendu triježnjenja kokainom među mladima.
Kokain | foto; Unsplash
Proteklih tjedana puno se govorilo o ovisnostima kod mladih, a u fokusu su bili i rezultati Europskog istraživanja o pušenju, pijenju alkohola, uzimanju droga i drugim oblicima ovisnosti u djece školske dobi (ESPAD) iz 2024. Osim što je ono pokazalo da među učenicama postoji problem prekomjerne konzumacije e-cigareta, po vrhu smo Europe i po konzumaciji alkohola među mladima.
A što je s kokainom, drugom najčešćom korištenom drogom u Europi, čija dostupnost raste? Specijalistica dječje i adolescentne psihijatrije Zrinka Ćavar, ujedno i Voditeljica Odjela za mentalno zdravlje djece i mladih Nastavnog zavoda dr. Andrija Štampar, kaže za srednja.hr da je spomenuto istraživanje ESPAD-a kod učenika u Hrvatskoj u dobi od 15-16 pokazalo da je kokain je lako dostupan za oko 17 posto i u prosjeku je 2,7 posto učenika kokain koristilo barem jednom u životu, što je za oboje više od EU prosjeka (13 posto i 2,3 posto).
Nakon pandemije se spustila dob onih koji eksperimentiraju s drogama
Ćavar navodi da u kliničkom radu s maloljetnicima i mladima zapažaju promjenu trenda u korištenju psihoaktivnih tvari u periodu nakon pamdemije.
– Prije pandemije iskustva sa nikotinskim proizvodima i alkoholnim pićima događala su se u zadnjim razredima osnovne škole, a iskustva sa drogama počevši s marihuanom od 14 ili 15 godina te kod malog broja njih potom i sa psihostimulansima do punoljetnosti, dok su iskustva sa kokainom bila uglavnom evidentirana kod mlađih odraslih u dobi od 18 -25 godina. Nakon pandemije zapažamo spuštanje dobi eksperimentiranja pa djeca u dobi od 11 i 12 godina imaju iskustva sa nikotinskim proizvodima, sa 13 i 14 godina sa alkoholnim pićima i marihuanom uz zabrinjavajući trend prvog iskustva sa kokainom od prelaska u srednju školu u dobi od 14 ili 15 godina. Maloljetnici i mlađi punoljetnici najčešće u tretman dolaze zbog upotrebe marihuane te sve češće otvoreno iskazuju o iskustvu sa psihostimulansima uključujući i kokain no kod nekih se to tek detektira tijekom tretmana i redovnog testiranja urina na metabolite psihoaktivnih tvari, navodi Ćavar.
Jedna promjena bila je ključna – tijekom pandemije adolescenti različitih generacija družili su se u kvartovskim i gradskim parkovima i povezivali online, a čega roditelji nisu bili svjesni niti adekvatno nadzirali.
– Ova promjena je približila generacije, mlađima učinila lakše dostupnim stil života nekoliko godina starijih rizičnog ponašanja, pa su se ranije no prethodnih godina susreli sa sredstvima ovisnosti. Negativan utjecaj vršnjaka – stavovi, uživo/online uporaba – i roditelja – neadekvatan nadzor, nedovoljna uključenost u život adolescenata, afirmativni stav – utjecali su na promjenu trenda. Posljedice su se počele nazirati dvije do tri godine nakon pandemije kroz zahtjeve za tretmanom sve mlađih adolescenata sa sve ozbiljnijim problemima mentalnog zdravlja i ponašanja te otežanim funkcioniranjem, kaže Ćavar.
Zrinka Ćavar | foto: privatna arhiva
Triježnjenje kokainom trend je o kojemu se puno govori
Jedan od trendova o kojima se puno govori u posljednje vrijeme trend je triježnjenja kokainom. Prilikom uporabe kokaina i alkohola pri stvara se koka – etilen u jetri, što je povezano s većim zdravstvenim rizicima.
– Uobičajena je upotreba alkoholnih pića i kokaina u istoj prigodi što se može dvojako objasniti. Alkoholna pića u maloj količini djeluju stimulirajuće no u većoj količini sediraju i tada osobe posežu za kokainom kako bi se stimulirale ili razbudile i potom nastavljaju piti alkoholna pića što povisuje rizičnost. Osim toga, alkoholna pića dezinhibiraju ponašanje pa nerijetko osobe koje to nisu planirale u tom stanju posegnu za kokainom, objašnjava Ćavar.
Maloljetni pacijenti s kokainom se najčešće susreću u kafićima i klubovima, ali i na privatnim zabavama. Nerijetko ih iskusniji početno počaste u nekoliko navrata, kaže naša sugovornica. No zbog nezrelosti i osjetljivosti mozga nakon par iskustava i kratkog vremena uzimanja nastupaju oštećenja, uz brz razvoj ovisnosti i posljedično – disfunkcionalnost praćena i nizom drugih loših odluka.
Četiri, pet skupi ih za gram kokaina, pa mogu uzeti i po pet linija svaki
Na dostupnost kokakina utječe i njegova cijena. Ćavar citira istraživanja koja kažu da je, unatoč njegovim zapljenama na razini EU, čistoća kokaina na maloprodajnoj razini visoka, uz uzlazni trend. Istodobno je cijena stabilna, što bi zbog njegove široke dostupnosti moglo pridonijeti povećanju razine konzumacije i povezanih šteta.
– Cijena kokaina u RH je i nadalje visoka od otprilike 60 – 100 eura za jedan gram, ovisno o čistoći, i opada ukoliko se uzme veća količina. U prometu droga vlada zakon ponude i potražnje pa uz laku dostupnost i za onoga koji to hoće novac nije prepreka. Maloljetnici navode da njih četiri, pet sakupi iznos za jedan gram, od kojega zbog visoke čistoće oni koji su početnici mogu uzeti po četiri po pet linija svaki – što im je dovoljno no s vremenom raste tolerancija, što je put prema ovisnosti – pa tako i količina koja im je potrebna i učestalost uzimanja. S obzirom da im tada treba više novca promijenjen mozak donosi niz pogrešnih odluka, nerijetko kriminalnih, pa se upuštaju u preprodaju (manje su kazneno odgovorni i imaju socijalne mreže vršnjaka čime veliku dostupnost potencijalnih novih korisnika), posredovanje ili druga djela kako bi pokrili svoju ovisnost, navodi Ćavar.
Najmlađi pacijent koji je koristio kokain imao je samo 15 godina
Budući da radi u službi za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti, pitamo je s kakvim se općenito slučajevima susreće u praksi i te kako mladi dolaze do njih. Najmlađi koji su uključeni u tretmane u sklopu za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti, otkriva nam, su u dobi od 11 godina zbog korištenja nikotinskih vrećica ili energetskih pića, u dobi od 12 godina zbog korištenja marihuane i amfetamina, u dobi od 13 i 14 godina zbog korištenja amfetamina te u dobi od 15 godina zbog korištenja kokaina.
Pojašnjava da se maloljetnici u tretmane uključuju gotovo podjednako na inicijativu roditelja, uputu nadležnog zavoda za socijalnu skrb ili druge zdravstvene ustanove te najrjeđe na uputu škole. Kod mlađih punoljetnika to je najčešće na temelju upute suda.
– Roditelji i zavodi za socijalnu skrb mlade uključuju ili upućuju zbog promjene ponašanja, koja može i nerijetko i je, povezana sa korištenjem psihoaktivnih tvari, a prati ju pad funkcioniranja u vidu neredovitog polaženja nastave i školskog neuspjeha ili napuštanja obrazovanja, poteškoća u obiteljskim odnosima, druženja sa vršnjacima rizičnog ponašanja, problema sa zakonom… Obzirom na probleme sa zakonom mogu reći kako se radi o cijelom nizu različitih djela povezanih sa korištenjem psihoaktivnih tvari kao što je npr. nasilje, tuče, posjedovanje, preprodaja i posredovanje u nabavci droga, silovanja, razbojstva, krađe… Druge zdravstvene ustanove u tretman upućuju djecu i mlade nakon što su ih vitalno somatski zbrinuli zbog intoksikacije nikotinskim vrećicama, energetskim (više pića zaredom) i alkoholnim pićima, ali i zbog uporabe različitih droga, pri čemu se tvari često kombiniraju. Osim toga zdravstvene ustanove upućuju ih i nakon zbrinjavanja zbog akutnih psihičkih poremećaja kao što su pokušaji suicida ili ozbiljna samoozljeđivanja uz depresiju ili akutni psihotični poremećaj potaknutih uzimanjem jedne ili više droga i drugih psihoaktivnih tvari. Upućivanje na inicijativu škola je znatno rjeđe i to najčešće kada je učenik koristio psihoaktivnu tvar unutar ili u okruženju škole, tijekom školskog izleta ili maturalca, navodi Ćavar.
Povremeno korištenje kokaina teže je uočiti
Uporaba kokaina vezana je uz brojne zdravstvene posljedice, a što je duža i intenzivnija, to je i oporavak lošiji. Ćavar smo pitali i kako kako roditelji, ili možda nastavnici koji su u svakodnevnom doticaju s djecom, mogu uočiti da njihovo dijete konzumira kokain, koji su znakovi alarm za uzbunu? Ističe za početak da se razlika između povremenog eksperimentiranja i redovite upotrebe kokaina očituje se u učestalosti upotrebe i razini samokontrole te promjenama tijela, psihičkog stanja i ponašanja, a što se odražava na promjenu funkcioniranja. Naglašava i da nijedan pojedinačan znak nije dovoljan za siguran zaključak, ali kombinacija više njih često upućuje na problem.
– Povremeno korištenje (rijetko, par puta godišnje, osoba ne traži priliku i lako odbija korištenje, može se zaustaviti nakon male količine i nema žudnju da nastavi nakon prestanka djelovanja) teže je uočiti i očituje se kroz povremene promjene tijela (proširene zjenice, nemir, znojenje i crvenilo lica zbog povećanog pulsa i tlaka, drhtanje ruku, šmrcanje i curenje nosa, pad apetita, nesanicu, a nakon uzimanja izrazitiji umor i nakon spavanja normalno funkcioniranje). Očituje se i kroz psihičke i ponašajne promjene (uzbuđenost, ubrzani govor i nemogućnost fokusiranja uz skakanje s teme na temu, povišeno samopouzdanje uz osjećaj ‘nepobjedivosti’, impulzivnost, anksioznost i prolaznu paranoju, a nakon prestanka djelovanja bezvoljnost i razdražljivost) uz održanu razinu funkcioniranja (veći rizik upuštanja u druga rizična ponašanja – seksualna, kombiniranje sredstava ovisnosti, vožnja pod utjecajem, kocka), navodi Ćavar.
Situacija kod detekcije je nešto drugačija kada je u pitanju češća konzumacija kokaina – tu je slika ipak jasnija.
– Učestala i intenzivnija uporaba kokaina uz razvoj ovisnosti (redovito tjedno ili dnevno, obrazac vezan za određene ljude i situacije, osoba aktivno traži drogu ili ju ima kod sebe, gubitak kontrole jer osoba planira samo jednom što se produži na višesatno korištenje, intenzivna žudnja) intenzivnije mijenja somatsko stanje (krvarenje iz nosa uz začepljenost i gubitak njuha te oštećenje nosne pregrade, promuklost i kašalj, tegobe disanja, hipertenzija i aritmija uz rizik srčanog i moždanog udara, drhtanje, tikovi, glavobolje, mršavljenje i iscrpljenost), psihičko stanje i ponašanje (nesanicu i narušen ritam spavanja, anksioznost, nizak prag na frustracije uz konfliktnost i agresivnost, impulzivnost i druga rizična ponašanja (seksualna, kocka, trošenje novaca), promjenjivo raspoloženje, bezvoljnost, depresivnost, paranoidnost, halucinacije) uz uočljiviji pad razine funkcioniranja (izostanci sa nastave i posla, školski neuspjeh i napuštanje obrazovanja, pad radnog učinka, problemi u odnosima i izolacija, novi krug prijatelja i noćni život, financijski problemi te posuđivanje ili prodaja vrijednih stvari ili upuštanje u kriminalna djela, upuštanje u druga rizična ponašanja). Ovisnost o kokainu karakterizira povećanje tolerancije (treba sve više da bi osjetili učinak), gubitak kontrole nad korištenjem, neuspješni pokušaji prestanka, jaka žudnja i nastavljanje unatoč zdravstvenim i životnim problemima, navodi naša sugovornica.
‘Promjena obrasca korištenja mladih mora biti utemeljena na promjeni cjelokupnog društva’
Za kraj, Ćavar pitamo i što kao društvo možemo napraviti da bismo osvijestili mlade o opasnostima uporabe droga i opojnih sredstava. Važno je imati na umu da se za vrijeme adolescencije mladi koji su do tada idealizirali roditelje u toj dobi od njih udaljavaju, a preispituju u druge autoritete i društvo u cjelini. Istodobno se približavaju raznim vršnjačkim skupinama koje idealiziraju.
– Zaštitni faktor za adolescente je kvaliteta odnosa sa roditeljima prije tog perioda kroz uključenost u njihov život i interese, kvalitetno zajedničko vrijeme na način koji djeca preferiraju, adekvatan nadzor i slobodu u skladu sa razinom emocionalne zrelosti i odgovornosti, što je potrebno prilagoditi i nastaviti tijekom adolescencije, navodi Ćavar.
Nastavlja, sami adolescenti u tretmanu navode da su im sredstava ovisnosti su lako dostupna unatoč zakonskoj regulativi. Mnogi imaju iskustvo s vejpom, redovito u izlascima piju alkohol i stava su da marihuana nije droga i nema značajne štetne posljedice, a da, među ostalim, nije problem ako se amfetamin, MDMA i kokain samo probaju i povremeno koriste. Stavove o korištenju psihoaktivnih tvari oblikuju pod utjecajem vršnjaka na društvenim mrežama od kojih neki afirmiraju korištenje kao stil zabave, pa čak i podučavaju o načinu nabave i korištenja, kaže naša sugovornica.
– Adolescenti navode da, unatoč znanjima o posljedicama, eksperimentiraju ili uzimaju sredstva ovisnosti početno najčešće zbog znatiželje i jer njihovo društvo to čini. Nakon toga navode da se tako u svom društvu bolje zabavljaju ili im je manje dosadno, ali i za opuštanje. Obzirom na njihove izjave, na društvenoj razini mi odrasli bi trebali otežati maloljetnicima dostupnost društveno prihvatljivih psihoaktivnih tvari poštujući zakone koji ograničavaju njihovu prodaju, ali i nabavljanje. Nadalje, cjelokupno društvo, odrasli i roditelji, su model ponašanja od kojega mladi uče, pa u društvu u kojemu odrasla populacija učestalo koristi dopuštena sredstva ovisnosti i mladi to rade. Promjena obrasca korištenja mladih mora biti utemeljena na promjeni cjelokupnog društva. Najjači zaštitni faktori su kvalitetni obiteljski, ali i pozitivni vršnjački odnosi te razvijene socioemocionalne vještine što su područja za poboljšanje. Obzirom na droge u kliničkom radu je evidentno kako mladi o posljedicama uzimanja znaju malo ili pogrešno na čemu temelje svoje korištenje što je također područje za poboljšanje, zaključuje Ćavar.
Ako imate problem s ovisnošću o opojnim sredstvima, javite se službi za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti županijskih zavoda za javno zdravstvo. Kontakte po županijama pronađite u dokumentu u nastavku (ako vam dokument nije vidljiv, osvježite stranicu):
Loading...
Reload document 
Open in new tab 
