Pretraga

Koliko košta glazbeno obrazovanje? ‘Na Akademiji potreban set klarineta košta oko 60.000 kn’

A- A+

Nerijetko učenici koji imaju afiniteta prema glazbi uz redovnu školu paralelno pohađaju i glazbenu školu za koju se mora plaćati godišnja članarina te troškovi koji dolaze s napredovanjem djeteta u sviranju instrumenta. Iako škole imaju vlastite instrumente, često roditelji odluče svojoj djeci kupiti njihove instrumente. A kada ti učenici upišu Muzičku akademiju, troškovi za potrebne instrumente mogu iznositi i više od 100.000 kuna. O tome smo razgovarali sa studenticom Akademije koja dolazi iz jedne glazbene obitelji i čija braća također sviraju barem jedan instrument.

Foto: Matija Kasaić Drakšić

Andrej, Igor i Danijela Ivanović dolaze iz obitelji koja se bavi glazbom – djed im je bio jedan od nekoliko osoba koji su davnih dana ponovno oformili orkestar Limene glazbe Vrbovec, a njegove korake pratio je i njihov otac koji je od malih nogu svirao te je u Limenoj glazbi proveo više od 40 godina. Sljedeći njihove glazbene korake, njih troje danas sviraju barem po jedan instrument.

– Priča ide da je Igor htio biti kao tata i svirati trubu, ali ga je on preusmjerio na klarinet. Pošto smo Igor i ja pet godina razlike puno smo se družili kao mali. Tako da sam ja htjela svirati isto što i brat kao naporna mlađa sestra, priča nam Danijela koja trenutno završava treću godinu studija na Muzičkoj akademiji gdje studira klarinet.

Bavila se glazbom od malih nogu, a danas studira na Muzičkoj akademiji

Igor i Danijela su uz redovnu školu pohađali i glazbenu osnovnu školu. Najstariji brat, Andrej, zanimanje za glazbu pokazao je kada je sa 16 godina pronašao gitaru koja je stajala kod bake na ormaru i sam se naučio svirati. No, tada je već bio prestar za glazbenu školu, ali nastavio se amaterski baviti glazbom te često nastupa s bendovima na manjim događanjima.

– Ja sam glazbenoškolsko obrazovanje započela 2009. u Osnovnoj glazbenoj školi Vrbovec kod profesora Davida Horvatića. Godine 2015. upisala sam srednju glazbenu školu Vatroslava Lisinskog u Zagrebu kod profesora mentora Ante Krpana te sam u srpnju 2019. položila prijemni ispit na Muzičkoj akademiji Zagreb u klasi Davorina Brozića, rekla je Danijela koja je najmlađa članica obitelji.

Srednji brat, Igor, također je pohađao istu glazbenu osnovnu školu te Srednju glazbenu školu Vatroslava Lisinskog. Prije dvije godine diplomirao je na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi Željka Milića i trenutačno je zaposlen u Glazbenoj školi Makarska te radi kao profesor klarineta u područnim školama Vrgorac, Brela i Baška Voda. Član je splitskog Cabareta a la carte gdje uz klarinet svira i tenor saksofon.

– Što se tiče srednje škole, Igoru je bilo poprilično naporno jer je istovremeno pohađao glazbenu školu u Zagrebu i srednju Ekonomsku u Vrbovcu. Iz jedne škole, na vlak pa u drugu školu i obrnuto. Često je kasnio na satove zbog voznog reda, a i učestalih kašnjenja vlakova. Ponedjeljkom i četvrtkom navečer u Zagrebu je bila nastava puhačkog orkestra tako da se te dane svaki tjedan vraćao zadnjim vlakom koji polazi oko 22:30, a ovisno o turnusu u Ekonomskoj taj tjedan onda bi morao i sljedeće jutro na nastavu, objašnjava Danijela.

 

Za osnovnu i srednju glazbenu školu polažu se prijemni ispiti

Kako bi učenici upisali glazbenu osnovnu i srednju školu, moraju polagati prijemni ispit.

– Na prijemnom ispitu za osnovnu glazbenu školu pjeva se nekoliko dječjih pjesmica uz klavirsku pratnju jednog od profesora škole, a zatim provjeravaju koliko dobro pamtiš ritam. Smisle nekoliko kratkih fraza koje moraš točno ponoviti pljeskanjem i lupkanjem na stolu. Pitaju te što želiš svirati i eventualno koji ti je drugi izbor. Na upisu u srednju školu, prijemni ispit sastoji se od dva djela, glavni predmet i teorija. Za glavni predmet učenik ima pripremljen određeni program koji mora odsvirati ili otpjevati, a sama teorija sastoji se od pismenog (poznavanje teorije glazbe i pisanje meloritamskih i ritamskih diktata) te usmenog dijela (pjevanje tj. ulomak neke skladbe bez da učenik zna što će izvući), govori nam Danijela.

Za glazbenu školu plaća se i školarina

Za pohađanje glazbene škole plaća se određena školarina, ali postoje i slučajevi kada ju učenik ne mora plaćati.

– Ne sjećam se koliko smo plaćali školarinu kod nas u Vrbovcu, ali znam da Glazbena škola Vatroslava Lisinskog upisuje djecu u osnovnu i srednju školu i njihova školarina iznosi 1.900 kuna godišnje. Na početku svake školske godine plaća se upisnina 100 kuna, a ostatak u 10 rata po 180 kuna mjesečno. Ja nisam morala plaćati školarinu jer sam išla u glazbeni razred – opće obrazovne predmete pohađala sam u Školi primijenjenih umjetnosti i dizajna te sam na kraju svake godine imala dvije škole na jednoj svjedodžbi. To je program koji djeca na upisu u srednju glazbenu školu mogu odabrati ako im je cilj muzička akademija te si žele olakšati s time da ne upisuju neku od gimnazija paralelno, navodi studentica Danijela.

Kako je ona svirala klarinet, troškovi su iznosili od 1.500 do 2.000 kuna svake školske godine

Iako skoro svaka glazbena škola ima svoje instrumente koje posuđuje učenicima, što je dijete starije, to mu je potreban ‘ozbiljniji’ instrument.

– Po potrebi i preporuci profesora roditelji onda kupuju instrument iz svojeg džepa. Naravno, učenik ima opciju imati posuđeni, odnosno školski instrument ako ne izrazi želju za nastavkom svog glazbenog obrazovanja nakon šest godina osnovne glazbene škole, kaže Danijela.

Kako je ona svirala klarinet, osim školarine za osnovnu glazbenu školu troškovi za pohađanje iste iznosili su od 1.500 do 2.000 kuna svake školske godine.

– Početnički klarinet koštao je oko 3.000 kuna, a trske, koje se kupuju svakih nekoliko mjeseci u to doba, od 170 do 200 kuna. Tu su naravno i stalci za note, stalak za instrument, kajdanke, knjige za solfeggio i klarinet, koferi za instrumente i drugo. Ima svakakvih sitnica koje su potrebne. Tu se još ubrajaju i seminari, razno razna natjecanja za koja se mora platiti kotizacija te u puno slučajeva to škola neće uzeti u svoj trošak, uz natjecanja dolaze i putni troškovi, plaćanje hotela ili apartmana ako su izvan Hrvatske, ističe Danijela.

‘Na Akademiji su potrebna dva različita klarineta. Cijena jednog takvog seta kreće se od 60.000kn

Kako je odlučila upisati Muzičku akademiju nakon srednje, Danijeli je bio potreban kvalitetan instrument.

– Cijene profesionalnih klarineta kreću se oko 20.000 kuna na dalje. S time da su na Akademiji potrebna dva različita te cijena jednog takvog seta kreće se od 60.000 kuna. Kupovali smo i rabljene instrumente u relativno dobrom stanju pa je cijena bila puno manja. Kvalitetni koferi su također skupi, dođu od 1.000 do 2.000 kuna, kako koji. Na kraju krajeva, sve instrumente treba održavati pa to zahtjeva određeni pribor, a i popravak kod majstora treba obavljati kad nešto ‘zahrđa’, objašnjava nam Danijela.

Izdvojeni članak

Otkrivamo zašto je u Hrvatskoj srednja škola – glazbena, a akademija – muzička

‘Samo sa završenom srednjom glazbenom gotovo nigdje se ne možeš zaposliti’

A danas gotovo svatko tko se želi glazbom baviti profesionalno ne može se zaposliti bez stečene diplome.

– Samo sa završenom srednjom glazbenom gotovo nigdje se ne možeš zaposliti. Danas je više-manje svugdje potrebna diploma. Najviše je potrebna na audicijama za orkestre. Zagrebačka filharmonija je jedini orkestar koji znam da im diploma nije uvjet. Ali osim orkestara, ovisno o smjeru i položenim kolegijima, možeš se zaposliti kao dirigent ili zborovođa, kao profesor u glazbenoj školi (instrument, teorija ili oboje) ili profesor glazbene kulture u srednjoj ili osnovnoj školi, pjevači također imaju priliku zaposliti se u HNK te nastupati u razno raznim operama. To su poslovi koje većina cilja nakon završenog studija. Netko može završiti kao instruktor u Glazbenoj kući ili na Rock akademiji. Ali i to su samo vrste škola koje nemaju neku dobnu granicu, govori nam Danijela.

‘Puno ljudi koji imaju posao, sa strane rade još nešto. Neki čak dobro zarade svirajući na ulicama’

Kada diplomira, želja joj je jednog dana svirati u simfonijskom orkestru. Na pitanje može li se od profesionalne glazbe živjeti u Hrvatskoj, Danijela odgovara:

– Ovisi u kakvom si krugu ljudi i kakve si sreće. Puno ljudi koji imaju posao sa strane rade još nešto. Tipa uz to što sviraju u orkestru, rade u školi i vode amaterski puhački orkestar. Ili rade u školi, a u slobodno vrijeme imaju svirke. Kad kažem svirke mislim na zabave i rođendane, vjenčanja kao sam obred u crkvi, cabaret, razni instrumentalni sastavi ili bendovi, a neki čak dobro zarade i svirajući na ulicama. Na kraju krajeva, svi se nekako snađemo, rekla je Danijela.

Dodala je kako je glazbenicima svugdje teško, ali smatra kako su plaće van Hrvatske puno bolje.

– Kada studiraš vani onda ćeš tamo nekako brže naći posao koji je bolje plaćen nego kod nas, rekla bih. Neke akademije vani plaćaju svoje studente za sudjelovanje u orkestru za projekt dok je kod nas jedva nekakva Rektorova nagrada u pitanju. I to ako je baš veliki projekt i/ili suradnja s drugim fakultetima, tvrdi Danijela.

Izdvojeni članak

Muzička akademija u Zagrebu: Višesatno vježbanje i mnogo nastupa su put do savršenstva

‘Muzička akademija je jedan od rijetkih fakulteta koji se može upisati bez položene mature i to je prednost’

No, kao osoba koja je završila Glazbenu školu i koja trenutno studira na Muzičkoj akademiji, Danijela je izdvojila neke prednosti naspram onih koji su išli samo u redovnu školu.

– Ne znam da li je još uvijek tako (čini mi se da ne), ali kada sam ja upisivala srednju školu onaj tko je imao položeno barem četiri razreda osnovne glazbene škole dobivao je dodatne bodove na upisu. Također što se tiče nastave, u srednjim školama postoji mogućnost ispitivanja po dogovoru. Uz to, Muzička akademija je jedan od rijetkih fakulteta koji se može upisati bez položene mature, ali se mora položiti u roku od 3-5 godina. Tako da često može biti slučaj da su maturanti i studenti prve godine istovremeno, navodi Danijela.

S obzirom na to da je zbog paralelnog školovanja sve svoje slobodno vrijeme provodila u jednoj ili drugoj školi, pitali smo ju koliko joj je to bilo naporno i kako se nosila sa silnim obavezama.

– Nemam sjećanje da je bilo naporno, barem u osnovnoj školi. Imali smo sreću da živimo jako blizu osnovne i glazbene škole tako da smo uvijek bili doma za pet minuta. Tada sam se veselila odlascima na nastavu klarineta, solfeggia, zbora i ostalih predmeta. Imala sam odlične profesore od kojih sam puno naučila i nastava im je uvijek bila zanimljiva, kaže Danijela.

‘Odlazila sam na vlak u 6:30 i vraćala se zadnjim u 22:30. Do 4. razreda mi je svaki dan izgledao tako’

Istaknula je kako joj je od najveće pomoći bio stariji brat Igor koji joj je svojim iskustvom ‘pročistio put’ te je već znala profesore koji su na kraju i njoj predavali. Nasljeđivala je njegove instrumente, a puno joj je pomogao i oko samog sviranja.

– On je morao ‘trčati’ iz jedne škole u drugu, a ja sam po cijele dane boravila u Zagrebu, a nisam živjela u učeničkom domu nego sam isto tako putovala vlakom. Već je u 2. razredu srednje škole bilo dana kada sam odlazila na vlak u 6:30 i vraćala se zadnjim vlakom iz Zagreba u 22:30. Do 4. razreda mi je svaki dan izgledao tako. Ali uvijek sam imala nekog posla. Što za ŠPUD, što za glazbenu. A uvijek sam imala i društvo, kaže Danijela.

‘Kada se sjetim svog tog stresa i napornih dana, a i da ima fakulteta s kojima je lakše naći posao, možda i ne bih ponovno upisivala glazbenu’

Uz sve obaveze Danijela je nekada morala i markirati s nastave.

– Uz toliko posla, nekada sam morala izostati kako bih stigla napraviti nešto drugo i onda eventualno predmet na koji nisam otišla nadoknaditi neki drugi put. Jednom prilikom nas je oko 15 kolega iz razreda sjedilo u kafiću učeći za test iz psihologije dok smo zapravo trebali biti na blok satu matematike. Kad smo stigli na sat profesorica se samo čudila zašto joj cijeli razred smrdi po dimu, a mi smo u kafiću bili oko četiri sata, ispričala je Danijela.

Kada bi ponovno mogla birati, otkrila nam je bi li ponovno izabrala upisati glazbenu školu.

– Teško je reći. Kada se sjetim dobrog društva u srednjoj školi, svih putovanja i svih ljudi koje sam upoznala zahvaljujući tome čime se bavim, bih. Ali s druge strane kada se sjetim svog tog stresa i napornih dana, a i da ima fakulteta s kojima je lakše naći posao, možda i ne bih ponovno upisivala glazbenu, zaključila je Danijela.