Pretraga

Lajk naš svakdanji: Ja sam žrtva silovanja

A- A+

U izvrtanju vrijednosti ovog društva nekako su uspijeli postići da njihove žrtve ostanu same. Uspijeli su nas odučiti da pomažemo onima koji pomoć trebaju kako nas je majka dugo učila. Jer oni se nas boje, boje se kada nas ima više i sa svakim novim čovjekom koji pruži ruku nekome tko je treba oni se boje sve više!

Jednom, svakih par mjeseci bit ću ozbiljan s vama, jer i klaun se nekad umori pa sjedne i zapali.

Znaš ono kad si mali još pa te mama uči da budeš pristojan, da ne kradeš, ne varaš i da govoriš istinu. I kada odrasteš u takovu osobu vidiš da te dobro zajebala. Jer takvi ne prolaze uvijek najbolje u našem društvu, zar ne?
Nešto je tu naopako. Ili smo izokrenuli sve društvene vrijednosti ili su naše majke njihove majke skroz krivo učile, možda moderne mame čitaju krive knjige o odgoju. Možete li ikada oprostiti ženi koja Vas je učila da budete pošteni prema svima, a ponajprije prema sebi?

Možete li joj oprostiti kada pogledate oko sebe?


Izdvojeni članak

Lajk naš svakdašnji: Ponos Hrvatske

‘Učitelj u Makarskoj spolno napastovao učenika i pušten na slobodu jer je utvrđeno da prisile nije bilo!’

Ne znaš što je tu sad gore, to što je učitelj iskoristio povjerenje učenika na najgori mogući način i bacio ljagu na svoje plemenito zanimanje. Ili to što ga je naše pravosuđe nakon toga gnjusnog čina pustilo na slobodu? Kakvu poruku sve to šalje nama mladima?

Da smo jamačno ludi ako i dalje slušamo majčine savjete, jer očigledno ih nitko drugi ne sluša.

Kriva dijagnoza!

Izdvojeni članak

Cinik u ofsajdu: Je li bagri dosta gaženja?

Sve je negdje pošlo po krivu kada su dijagnoze društvu počeli postavljati ono koji nisu slušali svoje majke pozorno. Oni kojima je pristojnost i dobrota nije pravi način. A kako pametniji popuštaju, luđaci su zavladali. Dovoljno smo im se sklanjali s puta. Ne mislite li tako?

Znate koja je zajednička karakteristika svih koji rade nešto loše?- Strah.

Ti se uvijek okreću oko sebe i gledaju iza leđa. Oni se nas boje, to je njihova tajna! A mi, mi šutimo i dopuštamo da prolaze nekažnjeni?
U izvrtanju vrijednosti ovog društva nekako su uspijeli postići da njihove žrtve ostanu same. Uspijeli su nas odučiti da pomažemo onima koji pomoć trebaju kako nas je majka dugo učila.
Jer oni se nas boje, boje se kada nas ima više i sa svakim novim čovjekom koji pruži ruku nekome tko je treba oni se boje sve više!

A najviše od svega se boje da mi svi sada ustanemo na noge i kažemo im ‘Dosta, tako više ne ide!’

Zajedno

Prije niti mjesec dana učitelj silovatelj pušten je na slobodu. Nije li time silovao sve što nas je majka ikada učila? Nitko od nas nije reagirao, a luđaci oko nas samo čekaju da naše sjećanje i rane odu u zastaru! Ali te rane nikada ne zastare. Opravdajmo njihov strah!
Ne! Ne može to tako! Taj dječak je naš kolega, naš prijatelj, taj dječak sam Ja, on je i Ti. Svatko od nas.

Do kada ćemo pustiti da nas jebu na ovaj ili onaj način?
Do kada ćemo im dopustit da nam to rade? Da jebu naše živote, da naše poslove daju podobnima, do kada ćemo im dopuštati da nas tjeraju da ulicom hodamo spuštene glave? Koliko dugo još taj dječak mora plakati sam? Tko će biti uz tebe kada ti budeš plakao?
Mi smo budućnost ove zemlje, sutra ove planete i to ne samo jer dobro zvuči u paroli nego jer to zaista jesmo.

Skrojimo je onako kako nas je majka učila, sasvim je lako. Za početak nam treba sam jedan jasan i glasan, jedan iskren i više od svega jedan zajednički DOSTA!