Pretraga

Lajk naš svakdašnji: Dalamtinac olitiga Dalmoš o Dinamu

Život, život mi se zgadio, suze su mi na oči došle od bijesa kada sam čuo da je onaj Hercegoš spriječio stotine navijača Dinama u dalekom Glasgowu da se približe voljenom klubu. Odmah sam od muke popio jednu ljutu čašicu – vode. Patetično koliko god ovo zvučalo, pitam se radi koga taj, ili ijedan klub, uopće postoji ako ne radi malih ljudi, onih kojima je eto puka radost?

Ja sam Dalmatinac. Ne ‘Dalmoš’ kako me u svrhu iznimne iritacije nazivaju stanovnici Zagreba! Kako bi recimo bilo da ja vas, stanovnike Zagreba, pored uvriježenog imena počnem nazivati Herecegošima…?

Da, Dalmatinac, i da vam nije sada palo na pamet početi pjevušiti stihove onog prirodnog fenomena Grdovića – ” Dalmatinaaac saaan ”. – Kažem fenomena jer čovjek već dvadeset godina nije okusio ništa osim čašice vode, kako se da iščitati iz medija, a opet je vazdan pijan k’o zmija. Zapravo Dalmatinci za koje bi se iz njegovih stihova dalo zaključiti da čitave dane samo gledaju u maslinu – ispred kamene kuće svoga djeda, – u kojoj ih čeka stara majka da se vrate – a oni zapravo pred kućom bulje u jebenu maslinu, niti ne postoje. A da se zabuna ne ponovi, zamolio bi ovom prilikom Zadarski vodovod da hitno obustavi uslugu porodici Grdović, pošto nas dotični pod utjecajem vode veoma netočno i uvredljivo prikazuje.

Dalmatinac

Pa iako, suprotno opjevanom, Dalmatinci nisu mentalno zaostali soj promatrača u rast stabala, ipak postoji način da se prepozna i pojmi tko i što jedan Dalmatinac jest. Prije svega nas ćete prepoznati po tome što uvijek i o svemu imamo čvrst stav. To što smo jedinoga šišmiša vidjeli u filmu o vampirima, i što se taj jedan najzad pretvorio u čovjeka, nama ne predstavlja nikakav problem da vam do u detalj objasnimo način njihove reprodukcije. Logično je, ako se leteći miš u momentu pretvori u čovjeka da se radi o produktu općenja muškarca s mišem koji je krila razvio iz čiste neugode – aj ti nekome objasni da ti je rođeni otac jeba miševe, eto.

Krepat ma ne molat

A ono po čemu nas još lakše možete prepoznati je iskreni žar kojim branimo ta svoja uvjerenja. Ako Dalmatinac smatra da nešto jest točno i pravedno (poput toga da šišmiši nastaju kada miš pojebe žemsku) prije će umrijet negoli popustit i odstupiti pred nepravdom. Što se kaže u Splitu: ‘Krepat ma ne molat.’

I sada kada sam vam objasnio da sam Dalmatinac, da poradi toga imam svoj nužan stav o svemu i da ću krepat ako ga ne obranim, dopustite mi da progovorim par mudrih o….Dinamu! Da Dinamu! Ne mislite da mi je Dinamo nešto blizak srcu, ali ako Dalmatinac nešto voli i manje od Croatije, ovaj Dinama, pardon GNK Dinama (izgubi se čovjek) to je nepravda! I nastavak teksta u kojem ću grčevito braniti njegove navijače možda vam najbolje dočara što to biti Dalmatinac znači.

Zabranjena ljubav

Život, život mi se zgadio, suze su mi na oči došle od bijesa kada sam čuo da je onaj Hercegoš spriječio stotine navijača Dinama u dalekom Glasgowu da se približe voljenom klubu. Odmah sam od muke popio jednu ljutu čašicu – vode. Patetično koliko god ovo zvučalo, pitam se radi koga taj, ili ijedan klub, uopće postoji ako ne radi malih ljudi, onih kojima je eto puka radost? Onih koji su spremni potrošit i zadnju kunu, otići u tri pizde materine da bodre svoj klub, pa da im se onda zabrani ući na stadion i okruži kordonom policije k’o stado ovaca? Uostalom ako se Purgerima zabrani da vole i bodre svoj klub, s kim ćemo se onda dovraga biti na gostovanjima? S Riječanima – pa ne zlostavljaju Dalmatinci žene.

Još me jače stegne oko srca jer su ti isti ljudi i njihovi starci spremno umirali za tu naivnu ideju o demokraciji i jednakosti. Pa kada se sjetimo da je jedan od okidača za ovaj krvavi rat bio trenutak kada je kapetan baš Dinama, Zvone Boban, opizdio milicajca nogom u glavu dok je maltretirao nekog klinca. Potom su se ti isti klinci, krećući baš s Maksimira, suprostavili i nakraj pobijedili jednu od najvećih svjetskih vojnih sila. Uspostavili tu famoznu demokraciju u kojoj danas više ne smiju bodriti svoj klub jer se tako nekome hoće.

Dinamo u budućnosti

A hoće mu se tako jer bi zločesto skandiranje djela navijača o njegovom liku i djelu moglo valjda obeshrabriti potencijalne investitore u ovaj privatni biznis, ilitiga, Dinamo. Ali slika kluba s praznim tribinama im ne predstavlja nikakav problem. Nogomet se danas ionako ne igra zbog tih romantičarskih sranja, odanosti, ljubavi, navijača, već, pogađate…’

Samo ne znam šta se onda frajer navadio širiti tribine kad mu je za uspješan biznis sasvim dovoljna i oveća livada u Valpovu s dvije branke, kanta Jupola za aut linije, suce već ima, i par prenosnih stolica – za njega, javnog bilježnika (da odmah solemnizira ugovore) i investitore.

Direktno bi ruski bogataši ‘vako licitirali za mlade butine. Eventualno bi se tu pojavio i zgođušni Niko Kovač, maskiran u arapsku ženu, koji bi uzdignuo ruku da podigne cijenu kojem eksponentu – za što je doduše i sada plaćen. Nakon tekme bi se zbunjene mladiće iz Ugande i Barbadosa, redom naše istaknute reprezentativce, ukrcalo u prikolice kamiona novih vlasnika i pravac Liga Prvaka! Još eto nek se i Grdović tu nađe sa čašicom vode u rukama…Šta nije ‘vako manja zajebancija?

Kaj filozofiraš buraz

Ako se pitate kaj nam sad’ jedan Dalmoš ima filozofirati ne, ispričavam se, to mi nikako nije namjera. Vidite da nisam ovo napisao požderalo bi me iznutra, umro bi od muke i eto sada bar možda dobijete grubu ideju što to znači biti Dalmatinac! Držim da se baš zbog toga našega tvrdoglavog ponosa ovakva svemirska bruka, premda ni nas nije mnogo ostalo, u Dalmaciji nikada ne bi dogodila. Ma što ja vama uopće pričam, pa ima nas sasvim dovoljno u Zagrebu pa sam siguran da ste se i sami do sada susreli s našim temperamentom. Uostalom ne treba ovom gradu još jedan Dalmoš da tu nešt’ nekaj filozofira, ne…? Ne! Ono što Zagrebu zaista treba je više Purgera!

Onih koji će za njega prije krepat, krepat ma ne molat!

Pratite Lajk naš svakdašnji na Facebooku ovdje.