Pretraga

Lajk naš svakdašnji: Misterij studentskog doma Franjo Tuđman u Splitu

Ma ne samo da nisu to već, bogami, nisu niti studenti. Ispada nekako da će Karamarko, Sanader i Ćiro upisati fakultete u Splitu i tražiti svoje mjesto u domu Franje Tuđmana. Malo tko će nakon toga moći poljuljati njihov politički potencijal, ne samo da su Franju Tuđmana osobno poznavali već su u njemu neko vrijeme, u posve heteroseksualnom smislu, eto i boravili.

srednja.hr

Čitajući ovih dana novinske naslove mogao je čovjek zaključiti kako je u Splitu, nakon dugotrajne i naporne studentske borbe, napokon kraju privedeno pitanje imena novootvorenog studentskog doma na kampusu. A ime koje je naposljetku prevagnulo je ime doktora Franje Tuđmana! Meni je to čak mirisalo i na potencijalni filmski scenarij. Glavni lik bio bi ispijeni i u bradu sada obrastao predsjednik pobjedničke studentske inicijative. Bio bi to film o svojevrsnoj borbi života beskrajno upornog mladog idealiste. Zamišljam mlade studentice s filozofskoga koje, u znak bunta, svaki dan na nastavu dolaze u majicama s Franjinim likom.

Vidim i zlog komunističkog dekana koji brani ovakav modni izričaj i studenticu, inače djevojku glavnog lika, koja je odbila skinuti Franjinu majicu pa su je čistačice prebile na mrtvo ime močo krpama. Stajao bi u zadnjoj sceni filma naš osamljeni pobjednik pred domom na kampusu…Pogled bi mu bio čvrsto fokusiran na radnike koji postavljaju nekakvu tablu. Kamera bi ju zumirala a na njoj bi pobjedonosno stajalo: Dom dr. Franje Tuđmana! Kadar se vraća na junaka, hvata na tren nešto što nalikuje osmijehu, a tada ga iznenada opizdi kombi dostave za menzu – kraj.

Spolno općenje s kozom

No ovaj film ipak nećemo ( i nismo) gleda(l)(t)i. Dapače ova priča o studentskom odabiru imena za svoj novi dom više me podsjeća na jednu zgodu s mog otočića kada su dvojica delikvenata uhvaćeni kako spolno opće s kozom! Strašna se osuda slila na nestašni dvojac (mene i rođaka mi), premda su svi na otoku dobro znali kakvog je ta koza (ne)morala, a novinske stupce punili su reci poput: ‘Žitelji tog i tog otoka spolno općili s kozom.’ Mogao je tada neupućeni čitaoc steći dojam da su se svi otočani strahovito uzmamili za kozom i da nema ‘ko ju nije opalio a radilo se zapravo o dvojici izoliranih slučajeva ( bar što se tiče točno te koze ).

Strašno me, ponavljam, ove dvije zgode podsjećaju jedna na drugu. Ne mislim pri tom da su svi studenti splitskog sveučilišta trajektom odlazili na moj otok da bi opalili kozu ( njoj to svakako ne bi smetalo) već da neupućeni čitaoc može vrlo lako steći krivi dojam kako su o novom imenu splitskog kampusa odlučivali ama baš svi, ili bar većina studenata.

Kreten ja

Ja prvi, kao splitski student, nisam imao nikakve veze s tim. Zapravo niti ne poznajem ijednog studenta koji jest. Ali u medijima i dalje jasno stoji ‘studenti odabrali – studenti odlučili ‘ stoga sam se nekako osjetio prozvanim i odlučio saznati tko su studenti koji jesu birali i odlučivali i kako je dovraga moguće da sam ja toliki kreten pa da nikada nisam ni čuo za takovu inicijativu. No krenimo redom, naletio sam prvo na članak udruge ‘Udruga studenata Imotske krajine’ koja stoji iza ove inicijative,od prošle godine, iz kojeg vam kopiram ulomak koji mi je trebao pojasniti dosta toga:

‘ Udruga studenata Imotske krajine pokrenula je akciju potpisivanja peticije kojom se traži da se novom studentskom domu u Splitu, čiji se završetak izgradnje očekuje u proljeće iduće godine, dodijeli ime po prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu. “U proteklih pet dana peticiju je potpisalo oko 800 pretežito studenata, a potpise ćemo prikupljati do 20. prosinca ove godine. Nakon toga peticiju ćemo na razmatranje proslijediti Rektoratu i Upravnom vijeću splitskog Studentskog centra, te ministru znanosti, obrazovanja i športa Željku Jovanoviću”, izjavio je danas na konferenciji za novinare u Studentskom domu „Bruno Bušić“ u Splitu predsjednik Udruge studenata Imotske krajine Josip Bušić. Po njegovim riječima među potpisnicima peticije su i istaknute osobe iz javnog života: predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko, bivši izbornik Hrvatske nogometne reprezentacije Miroslav Ćiro Blažević, župan splitsko-dalmatinski Ante Sanader…’

Sad mi je jasno

Jasno u ovom britkom ulomku stoji kako iza inicijative za imenovanje studentskog kampusa pa našem prvom predsjedniku stoji volja grupacije poznate i kao ‘Pretežito studenti’ i to njih, u tom trenutku oko 800. Priznajem kako nisam ranije bio upoznat sa populacijom ‘pretežito studenata’ koji odlučuju o studentskim pitanjima. Vrag će ti ga znati, to valjda dođe nešto kao dijaspora, nisu baš posve građani – ali odlučuju na našim izborima. Ili je možda kategorija pretežito studenata nekakva zdravstvena determinanta.

Tako zamišljam zanemarenu populaciju koja se odlikuje time da su od pasa prema gore studenti, a od pasa naniže mravojedi! I kojima je baš zbog sustavnog zanemarivanja, što objašnjava i kako nitko nikada nije čuo za njih, dato pravo da sami odlučuju o ovom studentskom pitanju. Zaista se imamo sramiti svog odnosa prema ‘pretežito studentima’ – pola ljudima pola mravojedima! Kada ste zadnji put pomogli takvoga svoga kolegu, uhvatili mu kakvog mrava ?!

Pretežito studenti

I čim sam pomislio da sam si pojasnio kako to da ja, kao student, nisam sudjelovao u ovoj anketi zbunio me dio teksta u kojem stoji da su o tom (pretežito)studentskom pitanju odlučivale i poznate javne ličnosti poput Tomislava Karamarka, Ante Sanadera, Ćire Blaževića…E sad mi više ništa nije bilo jasno! Očito je da sam u kategorizaciji ‘pretežito studenata’ promašio ‘ceo fudbal’, kako niti Karamarko niti Ćiro eto nisu polu ljudi polu – mravojedi.

Ma ne samo da nisu to već, bogami, nisu niti studenti. Ispada nekako da će Karamarko, Sanader i Ćiro upisati fakultete u Splitu i tražiti svoje mjesto u domu Franje Tuđmana. Malo tko će nakon toga moći poljuljati njihov politički potencijal, ne samo da su Franju Tuđmana osobno poznavali već su u njemu neko vrijeme, u posve heteroseksualnom smislu, eto i boravili.

Na Facebooku

Dobro sada kada sam otkrio tko jest glasao zapitao sam se gdje se ta anketa provodila, ono fizički provodila, u Kambođi, na Tajlandu? I kako to da sam ju kreten ja propustio? Svoje sam odgovore pronašao, a bilo bi bolje da nisam, u ovom ulomku kojeg vam kopiram s internetskog portala Slobodne Dalmacije:

‘Studenti su proveli anketu na Facebooku i pismeno se izjašnjavali o imenu doma pa se naše Upravno vijeće suglasilo s njihovim prijedlogom, a osobno sam i ponosna jer studentski dom zaslužuje nositi ime prvog hrvatskog predsjednika koji je i sam bio sveučilišni profesor – kazala nam je Gordana Raos, ravnateljica Studentskog centra (SC).’

Ispada sada da su Karamarko, Ćiro, Ante Sanader uspjeli glasati na facebooku, a ja nisam! I tko onda kaže da starije generacije nisu informatički pismene?! Eno sve zamišljam Ćiru kako tokom treninga prčka nešt’ po svom smartphoneu pa ga neki desni bek upita za savjet, a ovaj mu žustro odgovori: ‘Ma pusti me sine, zar ne vidiš da ispunjavam studentsku anketu o imenu budućeg studentskog doma u Splitu?! – Ajmo deset krugova oko stadiona.’A možda je, kako je stariji čovjek, slučajno nešto stisnuo dok je tražio novog desnog beka na Transfermarktu i iznenada se pred njim pojavila anketa. Biće da je tako, štoviše možda se i sama anketa provodila pravo na Transfermarktu, sve je moguće.

Summa summarum

Zadnji pucanj u prazno mog izmorenog uma je teorija da su ‘pretežiti studenti’ oni sa malo preko-više tjelesne težine, pa ja sa svojih 60 kila nikako valjda nisam mogao birati, ne znam ništa više…Bilo kako bilo meni bi vam, da vam pravo kažem, bilo draže da se ova odluka provodila malo žustrije – slično onom mom scenariju za film na ovu temu. U tom scenariju bi bez sumnje i ja dobio bolju priliku da se očitujem o budućem imenu kampusa u najvećem gradu moje Južne Hrvatske, pardon Dalmacije.

Ovako mi opet sve ovo veoma nalikuje onoj priči sa mog otoka i spolnom zlostavljanu koze! Ne kažem da su Karamarko, Ćiro ili Ante Sanader trajektom odlazili na moj otok da bi opalili kozu ( njoj to svakako ne bi smetalo) već da neupućeni čitaoc može vrlo lako steći krivi dojam kako su o novom imenu splitskog kampusa odlučivali ama baš svi, ili bar većina studenata.