Uhvati babu za šiju, gurne je od vrata i malo što joj nogu u bubrige ne zabije. ”Di ćeš kurbačetino stara, men’ si u smjeni našla kršit zakone?” pomislio sam kakova je to samo oholost tog Prometa. Znam da oni nemaju nikakve ovlasti tu na ulici, eventualno mogu pozvati policiju, znam da oni ne smiju dodirnuti drugu osobu, a kamoli fizički nasrtati na narod. Ali šanse da ovi koji tamo rade razumiju pojam granica ovlasti ili što smiju a što ne smiju je jednaka onima da završe drugi razred osnovne škole iz trećeg puta.
Zamislite da Vam telekomunimafijška kompanija Tele 24 opet promjeni uvjete korištenja na svoju korist i eto tako… I Vi sad bijesna uletite u njihove prostorije zahtijevajući da smjesta razgovarate s glavnim direktorom. Svojevoljno se popnete na kat, otvorite direktorska vrata, a u stolici – crna ovca Gregor.
Gleda Vas i pita u čemu je problem? Otprilike su jednake šanse bile da će Željko Kerum ikada postati gradonačelnik Splita. Jednake je šanse imao da uđe u Bijelu kuću i oboja je u rozo. Ali Split je grad u kojem je sve moguće dok god nema bilo kakvog smisla. Normalno je paranormalno. Apsurd je sastav zraka i ništa nas ne može iznenaditi. I taman kad misliš da si vidio sve…eto ti na splitskog Prometa.
sibenik.in
Javno, a privatno
O inovativnom besmislu splitskog Prometa dovoljno govori light podatak da je taj splitski javni prijevoz – u privatnom vlasništvu (gotovo). Ali to je mala maca, to se nitko više ne čudi.
Ono čime me je splitski javno – privatni – gradsko – seoski prijevoz sada ipak uspio iznenaditi tema je za Zvjezdane staze. Negdje tamo početkom godine vratili su u upotrebu autobuse iz doba oca od Freda Kremenka, one koje dole gurate nogama. O stanju u busevima uopće nema smisla govoriti. Osim ako niste fan filma ” Tko to tamo peva” i želite doživjet originalnu atmosferu tog mitskog puta – pješačite.
Na drugu stranu bar u busevima uvijek imaju upaljenu klimu – zimi promjenjivu, a ljeti tropsku. Sad da Vam kažem da ljeti te buseve hlade tako što usred vožnje otvaraju vrata rekli bi da izmišljam ovdje, jel da? I nakon što su iz muzeja vratili buseve odlučili su povisti cijenu karata! – Logično! Jer zbog ove krize u Americi poskupjelo je gorivo koje građani javnom dijelu privatnog poduzeća ionako plaćaju kroz gradske prireze. U Los Anglesu se za dva dolara vozite čitav dan – što dođe nekih desetak kuna. U Splitu za vožnju jednim smjerom osam minuta platite 12 kuna. Možda su uračunali povijesnu baštinu svojih troljbuseva u cijenu, ali ako niste ljubitelj rane prahistorije onda se to nikako ne isplati.
Dakle ako netko ide na posao i vrati se kući to ga dođe 24 kune dnevno. Što je nekih sedamsto kuna mjesečno, a za te novce napuniš dva puta rezervar goriva i voziš se mjesec dana u drugoj – kao moja mater. I sada ako je privatni prijevoz jeftiniji od buseva koje je krstio Franjo Josip, koji je onda smisao ovog javno – privatnog prijevoza? Da štiti okoliš? Za okoliš su korisni kao ona atomska bomba u Nagasakiu. Koliko na izdisaju izbace onog crnog dima kroz auspuhe rekao bi da voze na ugalj. Ali to nije to čime su me uspjeli iznenaditi, idem polako – ima toga.
Van zdrave pameti
A sada spektakl… Kako u Splitu apsurda nikad dosta gradski prijevoz je uposlio pojačane kontrole na svojim ”dinosaurusima”. Ali ako mislite da su samo povećali broj donekle humanoidnih kontrolora, oh majčice kako li se grdo varate, pa to bi bilo gotovo normalno. Ne! Oni su uposlili agresivne sulude imbecile da stoje na autobusnim stanicama i upućuju ljude na koja vrata ući. Jer naravno ljudi su ulazili na stražnja vrata i time pravili štetu ovom javno – privatnom obrtu. A nitko nije lud da plaća karte goru od poreza na nekretnine (i pokretnine i padaline).
Obukli su ove praoce pračovjeka u žute kabanice, napisali im na leđa ”Pomoćna služba” i pustili ih da slobodno harače autobusnim postajama. I kako to sada izgleda…
Starica kasni na bus i pokuša ući na zadnja zabranjena vrata. ”A ne, ne, pec, pec bako zločko, pomisli mladi terminator.
Uhvati babu za šiju, gurne je od vrata i malo što joj nogu u bubrige ne zabije. ”Di ćeš kurbačetino stara, men’ si u smjeni našla kršit zakone?” pomislio sam kakova je to samo oholost tog Prometa. Znam da oni nemaju nikakve ovlasti tu na ulici, eventualno mogu pozvati policiju, znam da oni ne smiju dodirnuti drugu osobu, a kamoli fizički nasrtati na narod. Ali šanse da ovi koji tamo rade razumiju pojam granica ovlasti ili što smiju, a što ne smiju je jednaka onima da završe drugi razred osnovne škole iz trećeg puta.
Danas sam svjedočio kako je jedan od tih tipova u žutim kabanicama tijelom ispriječio ulazak djeci u autobus i onda ulazio po onu trojicu što su ipak ušla i izbacivao ih vani, jer bagra nema tisuću kuna za kartu. Nema to osjećaja da su to samo mala djeca, mentalno mnogo naprednija od njega. To ide na silu i ” neš ti meni u smje’n’ krš’t zakon ”. A oni krše pedeset zakona i Ustavnih sloboda građana Republike Hrvatske – poput slobode kretanja. Ali ovo je Split, ne treba gledat na svaku sitnicu sad.
Legenda kontra idiota
U mom selu ima jedan Blaženko, legenda mista. A kad je netko u malom dalmatinskom selu legenda obično je malo onako na svoju ruku. Blaž je onda velika legenda recimo. Ali ipak mu skidam kapu jer je u svom životu ostvario dosta od svog potencijala. A to je ono bitno na kraju jer nismo svi isti po prirodi niti mogućnostima. Ja sam recimo i dalje djevac, ali bitno je da se trudim i da guram dalje – uglavnom u svoju ruku. Blaž je naučio miješati beton, vozit kariolu, čak i zidat manje zidove, a kupio je bio sebi i motornu pilu te je njome zarađivao samostalne dnevnice.
Gotovo biznismen u onu stvar. Onda si je jednom malo nogu otkinuo, ali to je rizik posla. Blaž je legenda kakav jest, ali za kopat temelje je bolji od ijednog bagera, za nosit kariole i šegat drva nema mu ravna. E da su ovi iz splitske službe kontrole u mome selu Blaž ne bi bio ni ” L ” od legende, za njih je dokotor svih nauka. Blaž zna to što zna, ali ove koje je splitski Promet zaposlio mogu jedino izbacivat stare bake iz buseva i junačit se na maloj djeci.
Trpi i čini kuco
I kome ćeš se ti sad tu žalit? Da odeš u ured gradonačelnika gdje im sjedi prototip i objasniš mu da se ovakvim postupcima krše hrvatski zakoni? A on te pogleda sa razumijevanjem i otkine jedan komad jančetine zubima. Na kraju ni to nema smisla jer Split pored toga što mu je gradonačelnik Ferengij njega nikad ni nema na poslu. Pojavio se prvi radni dan i svima štopao koliko kasne na posao.
A onda je nestao na četiri godine i sve poslove ostavio zamjenici – koju je smijenio. Ma nije to apsurdno, apsurd u Splitu više ne postoji. Recimo ubrzo se bliže pokladi kada gradonačelnik tradicionalno preda ključeve grada u ruke šefu maskarade. Tada razumni ljudi zavladaju Splitom.
Ali ta primopredaja je znanstveno nemoguća pošto nitko ne zna gdje je on, a zamjenicu je smijenio. Tako da ove godine maškara možda ni neće biti ili će prijeći u ilegalu. I uostalom što je to ” nevjenčana supruga?” – Nešto kao trudna djevica, ne aludiram na nikoga.
Dakle nema druge nego prigrist intelekt i mučati da ne dobiješ po prnji.
A u Splitu bi komotno mogli uvest službu ”Mentalne higijene.” Udaralo bi po svima koji misle – bilo kako. ”Neš ti men’ mi’slt u mojoj smjeni pizda t’ materina beobarzna.” Samo ne znam što bi nam onda policija radila, morali bi se zaposlit u javno – privatnom Prometu. Tamo ionako primaju svakoga.
