Pretraga

Marko Boko: Volimo se busati u prsa da su mladi budućnost, ali i dalje nismo u fokusu

Donedavni predsjednik Mreže mladih Hrvatske Marko Boko, izabran je s najviše glasova od svih kandidata u Savjet za mlade Vijeća Europe. Izabran je kao predstavnik MMH-a, a podršku je dobio od nacionalnih vijeća za mlade iz 14 zemalja. Boko je bio i član Savjeta za mlade Vlade Republike Hrvatske koje je glavno savjetodavno tijelo Vlade za mlade, a u velikom intervjuu za srednja.hr Boko predlaže model po kojem bi Savjet mogao imati konkretniju i važniju ulogu.

Foto: Marko Boko nakon izbora s kolegama od kojih je dobio podršku

Mreža mladih Hrvatske je savez 69 nevladinih udruga mladih i za mlade u Hrvatskoj te djeluju kao nacionalna krovna organizacija mladih u Hrvatskoj, a njezin predsjednik je donedavno bio Marko Boko koji je studirao politologiju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Mreži je izrazito zahvalan na svemu što mu je pružila te je zahvaljujući potpori u mreži dobio priliku biti dio Savjeta za mlade Vijeća Europe.

Kada se na bavi mrežom, veliku pozornost posvećuje projektu Graffiti na gradele koji je započet 2012. u Bolu. U opširnom intervju dotaknuli smo se bitnih tema za mlade u  Hrvatskoj poput stručnog osposobljavanja za mlade, savjeta za mlade, zakona o mladima, te mogućnosti promjena u društvu koja dolaze od strane mladih.

Većinski korisnik garancije za mlade i stručnog osposobljavanja je država koja ne smije zapošljavati nove kadrove (osim ako dvoje ljudi ne ode u mirovinu). Vrijedi li se ospobljavati za posao koji sigurno ne možete dobiti? Koji se još problemi kriju iza garancije?

To je pitanje koje se često postavlja u kontekstu stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa (SOR), jer nažalost praksa je da mlada osoba nakon godinu dana SOR-a jednostavno biva zamjenjena drugom mladom osobom, koju opet država plaća i od čega koristi ima samo poslodavac. S druge strane, kada govorimo o državnoj i javnoj upravi, s obzirom na brojne zabrane zapošljavanja koje su uvedene, kao i ukidanje vježbeništava, možemo reći da država vara samu sebe, pa do jeftine radne snage i supstitucije vježbeništvima dolazi putem SOR-a. Mali je broj onih mladih koji dobiju priliku ostati raditi u tim institucijama, a to je često uvjetovano nečijim tuđim biološkim satom, odnosno odlascima u mirovinu starijih radnika/ica. Bojim se da kao mladi građani/ke možemo zaboraviti na ugovor o radu, jer mogućnosti za izrabljivanje SOR-a koje postoje ni jednog poslodavca neće motivirati da mladu osobu nakon godinu dana zapravo i zaposli. Svrha SOR-a je, dakle, da se u godinu dana mladoj osobi mentoriranim i nadziranim procesom učenja omoguće neka znanja i prakse, kako bi ta ista mlada osoba nakon godinu dana samostalno mogla nastaviti raditi na tom mjestu ili kod tog istog poslodavca. Praksa je nažalost drugačija, jer većina poslodavaca je svjesna da su mladi dovoljno sposobni i učeni da nešto od samog početka preuzmu sami, pa ih se gleda kao besplatnu radnu snagu, koju će za godinu dana zamijeniti jednako besplatnom radnom snagom, koja će biti spremnija i na lošije radne uvjete, jer je stanje u svijetu tržišta rada i u društvu općenito poražavajuće i mladi (kao i ostali građani/ke između ostaloga) se nažalost moraju hvatati za bilo kakvu slamku spasa.

Imam prijatelje koji imaju završena po dva-tri diplomska studija i moraju koristiti SOR, koji je postao nezaobilazna stepenica u razvoju mlade osobe, jer evo cinično, taj isti prijatelj sa 3 diplome sigurno treba cijelu godinu učenja za savladati obični činovnički posao, na kojemu kasnije vjerojatno neće ni ostati. S druge strane, prijateljica u privatnom sektoru kroz mjeru SOR-a odrađuje posao za dvije osobe i to još izravno radi sa grupama korisnika. Dakle, njena kompanija se svjesno igra sa zakonom i neće joj ponuditi ugovor o radu niti punu plaću, jer oni su očito jako zadovoljni sa njenim znanjem stečenim na fakultetu, kao i činjenicom da njen rad plaća država te da će nakon godinu dana nju poslati na ulicu i da će dobiti novu besplatnu radnu snagu.
Što se pak Garancije za mlade (GZM) tiče, lijepo je vidjeti jednu takvu inicijativu na razini EU 28, no zapravo je riječ o vatrogasnoj mjeri, jer podvučemo li crtu na kraju dana, GZM uglavnom ne kreira nova radna mjesta i ne potiče primjerice razvoj industrije, bez čega se nezaposlenost mladih i nezaposlenost općenito jednostavno neće smanjiti. Ona nudi neke mjere kojima se možda malo može ad hoc ublažiti nezavidan položaj u kojemu se kao pojedinačne mlade osobe nalazimo, no ona nas neće dugoročno zaposliti, a da tek ne pričam o tome kako se 2020. godina brzo bliži, a za GZM za sada novca ima samo do tada.

Ipak, htio bih naglasiti ulogu organizacija mladih i posebice Mreže mladih Hrvatske, kao i sindikata i ostalih socijalnih partnera, u cijelom procesu izrade Implementacijskog plana Garancije za mlade, jer pitanje je kako bi bez našeg angažmana završni dokument uopće izgledao, s obzirom na to da nas se u samom početku pokušalo šutke zaobići. Snažnim javnim pritiskom i višegodišnjim marljivim radom u području zapošljavanja mladih uspjeli smo dijelom utjecati na proces izrade Implementacijskog plana i sam njegov sadržaj, no sada je pitanje kako će se on uopće nastaviti provoditi i hoće li se na mudar način iskoristiti sredstva koja je Hrvatska dobila za ovaj paket mjera.

Ministarstvo socijalne politike i mladih pustilo je prošle godine u javnu raspravu nacrt zakona o mladima koji nikada nije zaživio. Zašto je MMH bio protiv takvog prijedloga zakona?

Riječ je o zakonu koji je trebao definirati subjekte i odnose u sektoru mladih, dakle definirati što je primjerice krovna organizacija mladih, što je nacionalna, a što lokalna, potom je riječi trebalo biti o istraživanjima u području mladih, međunarodnoj suradnji, financiranju sektora i sličnim temama. MMH je sudjelovala u Stručnoj radnoj skupini za izradu nacrta zakona i od samog početka se pokušalo priču vratiti na početak i preispitati je li sektor mladih u Hrvatskoj uopće spreman za takav način uređivanja odnosa te žele li same udruge to na kraju krajeva. Naime, MSPM je svojevoljno odlučio da je takvo nešto potrebno i krenuli su u proces izrade zakona, bez ikakvih konzultacija na terenu među samim udrugama, kojih se taj zakon najviše i tiče i koje bi sigurno imale što za reći po pitanju toga što je trenutno najveći interes i najveća potreba.

Problema sa ovom zakonodavnom inicijativom bilo je i na procesnoj i sadržajnoj razini. Što se procesne razine tiče, primjer tome je da je MSPM doslovno preko noći na svega nekoliko stranica teksta napravio jako puno sadržajnih izmjena i iz nacrta izbacio jedine elemente koje bi sektor trenutno mogao trebati te nam je pritom dao 24 sata za očitovanje. MMH jednostavno nije željela više davati legitimitet takvom procesu u kojemu se partnerski odnos tako lako povrjeđuje, a i nikako nismo mogli stajati iza novonastalog sadržaja. Napustili smo rad Stručne radne skupine i na procesu nastavili raditi drugim načinima, poput javnih rasprava i konzultacija sa sektorom. Ipak, sa MSPM-om smo uspjeli doći do dogovora da napravimo nacionalne konzultacije sa sektorom mladih u 4 velika grada, kako bismo vidjeli koje su potrebe i razmišljanja sektora. Dakako, na terenu se ispostavilo da se udruge bave pitanjima kako će preživjeti i da su im važna pitanja poput primjerice financiranja sektora te razvoja i definiranja rada s mladima, a ne zakonske inicijative čija svrha je još apstraktna, na kraju ne definiraju ništa i mogu biti opasne. Naime, staviti fluidan sektor poput sektora mladih unutar rigidnog zakonskog okvira može djelovati jako ograničavajuće za razvoj istoga, a svi znamo koliko bi trebalo da se ovakav mali zakon sa periferije izmjeni i prilagodi realnom stanju na terenu. U konzultacijama se ispostavilo da zakon kao takav trenutno nije potreban i da je važno raditi na osnaživanju i razvojnoj komponenti sektora za početak, a kada sektor postane dovoljno snažan i održiv rasprave o zakonodavnim inicijativama poput ove bit će i više nego dobrodošle.

Nacionalni program za mlade od 2014-2017 postoji, ali postoje li sredstva s kojima bi se realizirao ili je riječ o programu koji vrijedi samo na papiru?

Ono što bih na početku istaknuo jest to da je riječ o do sada najinkluzivnijem i najstrukturiranijem procesu izrade NPM-a do sada, premda postoji još jako puno prostora za poboljšanje. MMH je sa svojim prestavnicima/icama bila dobro zastupljena u radnim skupinama te kasnije samom Povjerenstvu za izradu NPM-a, pri čemu je nas često padao teži dio posla, zbog nezainteresiranosti ili neupućenosti predstavnika tijela državne uprave koji nisu bliski našem sektoru. Isto tako, značajno je to što je na početku procesa na naše inzistiranje dogovoreno to da se neće, kao do sada, u program stavljati već postojeće mjere iz drugih dokumenata, što je praksa koju naša tijela države uprave prakticiraju ne bi li pokušali prikazati da se na određenim područjima nešto pomiče.

Zagovarali smo stvaranje dokumenta koji ne treba imati desetine stranica i stotine mjera prepisanih iz drugih strategija, koje na kraju neće biti ništa drugo nego božićno drvce sa neizvedivim željama, stoga smo se fokusirali na manji broj novih i izvedivih ciljeva i mjera koje se sada trebaju implementirati od strane svojih nositelja. Svako nadležno ministarstvo bilo je dužno Ministarstvu socijalne politike i mladih dostaviti svoje operativne planove provedbe NPM-a i to je nažalost razina gdje organizacije civilnog društva prestaju biti uključivane, no raznim mehanizmima, poput Savjeta za mlade vlade RH, i dalje nastojimo vršiti pritisak i pratiti samu implementaciju.

Što se pak novca za provedbu NPM-a tiče, kada se on izrađivao pažljivo se vodilo računa o tome koji ciljevi i mjere će se stavljati u njega i postoje li financijska sredstva za njegovu implementaciju, stoga se zaista nadam da će se on ispoštovati i da će sva nadležna tijela pokazati volju i spremnost da implementacijom najvažnijeg dokumenta za mlade doprinesu položaju i pravima mladih u Hrvatskoj. U suprotnom, bit će riječ o još jednoj strategiji u nizu koja skuplja prašinu na policama državnih institucija, što nažalost nije neka novost.

Zakon o savjetima mladih nema nikakve sankcije za ona tijela koja ga nemaju. Kako ukomponirati mlade u politiku, ako se zakoni ne poštuju?

Točno, ako se savjet za mlade ne osnuje na nekoj razini vlasti ne postoji mehanizam sankcije koji bi osigurao osnivanje savjeta, premda sam Zakon to propisuje. Naime, nacionalna razina vlasti i u ovom slučaju ne može utjecati na odluke i poteze jedinica lokalne i područne samouprave, stoga u većini slučajeva ovaj zakon ostaje lijepo slovo na papiru. Inače, riječ je o drugom Zakonu o savjetima mladih koji imamo, s obzirom na to da je prilikom izmjena i dopuna prve verzije zakona bilo više od 30% izmjena sadržaja.

Isto tako, ono što je zanimljivo je i to da je prijedlog Zakona koji je otišao na usvajanje bio dokument s kojim se moglo živjeti, no prilikom čitanja u Saboru je doživio određene, nama nerazumljive i neologične izmjene, unatoč tome što je sektor mladih aktivno i sadržajno doprinio procesu tijekom javnog savjetovanja i konzultacijskih procesa te je na taj način jasno artikulirao svoja prava i potrebe. To je klasični primjer rezultata odlučivanja o mladima bez samih mladih, koji su pak, međuostalima, aktivni na terenu i koji zaista dobro razumiju i poznaju stanje sektora mladih, kao i situaciju u kojoj se mladi kao aktivni građani/ke i društvena skupina sa zasebnim setom svojih prava nalaze.

Savjet za mlade Vlade Republike Hrvatske na čijem si bio čelu nema jako medijsku vidljivost, premda ima vrlo zanimljivo ime i funkciju. Može li se Savjet unaprijediti i ojačati njegova uloga bez pomoći starijih političara?

Savjet za mlade Vlade RH glavno je savjetodavno tijelo Vlade RH po pitanju mladih, koje broji 25 članova/ica iz redova udruga mladih i za mlade, akademske zajednice i tijela državne uprave. Od 25 članova/ica samo je nas 7 iz redova udruga, što nas svakako ne stavlja u ravnopravan položaj sa predstavnicima tijela državne uprave, no svojevrsan kompromis je napravljen time što se predsjednik Savjeta bira iz redova udruga. Tijelo nema neku značajniju medijsku vidljivost i po pitanju toga postoji puno prostora za rad, no tijelo je dosta važno za praćenje svih značajnijih inicijativa važnih za sektor mladih i mi se jako trudimo iskoristiti taj mehanizam pritiska i monitoringa na što inkluzivniji i konstruktivniji način.

Što se pak poboljšanja rada samog Savjeta tiče, smatram da bi idealan model bio na tragu strukture i načina djelovanja Savjeta za mlade Vijeća Europe, koji se temelji na principu suuodlučivanja i gdje su predstavnici organizacija mladih u ravnopravom položaju sa predstavnicima vlasti. Dakako, ostvariti tako velik, ili barem približan napredak u jako kratkom roku nije najjednostavnije, no predstavnici vlasti jako dobro znaju da je sektor mladih i dalje i više nego spreman raditi na kriterijima za osnivanje i odabir članova/ica Savjeta za mlade te da nam je interes imati kompetentno, responzivno, aktivno te ravnopravno najvažnije savjetodavno tijelo za mlade u Hrvatskoj.

U mojem mandatu Savjet je pratio i doprinosio jako važnim i izazovnim procesima, poput procesa izrade Zakona o mladima, novog Nacionalnog programa za mlade, nažalost zaustavljenom procesu kvalitetnog uvođenja građanskog odgoja i obrazovanja u škole, Garanciji za mlade, financiranju i održivosti sektora mladih i sl. Velika je odgovornost bila sudjelovati u tim zagovaračkim procesima, ali i još veći i teži izazov, prvenstveno zbog toga što si uvijek manjina u odnosu na predstavnike tijela državne uprave, s kojima često ne dijeliš viziju i perspektivu. No, unatoč tome mogu reći da je Savjet tijekom mog mandata napravio dobar posao, posebice u nekim od ranije navedenih procesa i nadam se da će idući saziv Savjeta imati još više uspjeha te da će tijela državne uprave imati više razumijevanja i sluha za ono što im mladi poručuju o samima sebi i o svojoj viziji društva u kojem živimo.

Europski forum mladih okuplja mlade iz cijele Europe, koja je uloga MMH u njemu te kojim pitanjima se najviše bavimo?

Europski forum mladih (YFJ) pan-europska je krovna organizacija mladih u Europi, koja okuplja oko 100 organizacija u dvije grupe. Jedna grupa organizacija krovne su nacionalne organizacije mladih, poput Mreže mladih Hrvatske, a druga grupa okuplja međunarodne organizacije poput izviđača, organizacija za mobilnost mladih, političkih podmladaka i sl. Mreža mladih Hrvatske u punopravnom je članstvu YFJ-a od 2011. godine i jedna smo od aktivnijih organizacija koje svojom ekspertizom sadržajno doprinose internim i vanjskim procesima YFJ-a i njegovih organizacija članica. To se prije svega odnosi na područje prava mladih, u koje primjerice ulaze pitanja zapošljavanja mladih i građanskog odgoja i obrazovanja, područje razvoja i definiranja rada s mladima te razvoja i osnaživanja sektora mladih u našoj regiji. Aktivno pratimo i razvoj ostalih politika za mlade na međunarodnoj razini te na taj način dobre prakse pokušavamo primjeniti na nacionalnu razinu i obrnuto, a dobrom komunikacijom sa međunarodnim partnerskim organizacijama ujedno detektiramo i loše inicijative te na taj način pokušavamo što spremnije odgovarati na brojne izazove s kojima se susrećemo u svakodnevnom radu.

MMH unutar YFJ-a djeluje i u svojstvu Southern Youth Councilsa, odnosno skupine krovnih organizacija mladih sa juga Europe, od Portugala i Malte do Slovenije i Rumunjske. Tim vidom suradnje pokušavamo snažnije zagovarati interese i prava mladih koji su specifični za jug Europe, s obzirom na izazove s kojima se mladi u tom dijelu Europe susreću, a što se tiče procesa izvan YFJ-a trudimo se što češće ostvarivati projektnu suradnju te na taj način na što više razina ostvariti podršku našim nastojanjima.

Izabran si u Savjet za mlade Vijeća Europe s najviše osvojenih glasova od svih kandidata. S kojim područjima bi se htio baviti s obzirom da je riječ o velikom tijelu?

Savjet za mlade Vijeća Europe (AC) glavno je savjetodavno tijelo pri Vijeću Europe i sastoji se od 30 članova/ica (7 iz krovnih nacionalnih organizacija mladih i 23 iz međunarodnih organizacija mladih), a njegov rad temelji se na principu suodlučivnja, odnosno ravnopravnosti prilikom rada sa predstavnicima vlada država članica Vijeća Europe (Joint Council). S obzirom na to da moj mandat u Savjetu za mlade Vijeća Europe (AC) počinje u siječnju 2016. još se ne zna koji portfolio ću dobiti, no svakako ću zagovarati da mi se dodjele teme iz područja prava mladih (zapošljavanje mladih, građanski odgoj i obrazovanje…), definiranja i razvoja rada s mladima te međunarodne suradnje u zeljama naše regije. Dakako, važno će biti pratiti i razvoj javnih politika za mlade na nacionalnim te europskoj razini, čime ću pokušati zaokružiti većinu prioriteta kojima se Mreža mladih Hrvatske i članice Southern Youth Councilsa najintenzivnije i bave.

Organizacije iz Hrvatske do sada nisu imale svoje predstavnike u AC-u i riječ je o dobroj i velikoj prilici (kao i ogromnoj odgovornosti) za nacionalnu razinu razvoja politika za mlade i rada s mladima te zagovaranja prava mladih, pa se isto tako nadam dobroj komunikaciji sa Ministarstvom socijalne politike i mladih, stalnoj misiji Hrvatske pri Vijeću Europe i zastupnicima u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe.

Po čemu ćeš pamtiti svoj mandat kao predsjednika MMH-a?

Puno je jako dobrih kolega, koji su mi u međuvremenu postali bliski prijatelji, i intenzivnih te izazovnih procesa obilježilo moj razvoj i djelovanje u MMH. Vodstvo MMH sam preuzeo u vrlo izazovnom periodu, bilo da je riječ o internim ili vanjskim procesima, no zajedničkim vrlo predanim radom i uz brojna odricanja timova MMH uspješno smo se oduprli svim izazovima i iz njih nerijetko izlazili snažniji i veći. Ne mogu ne spomenuti proces vezan uz pokušaj donošenja Zakona o mladima, ili pak proces izrade novog Nacionalnog programa za mlade, Garanciju za mlade, pitanje financiranja sektora mladih i sl., odnosno zaista teške, dugačke i iscrpljujuće procese u koje smo se dali do kraja, no iz kojih smo ipak izašli sa određenim rezultatom od velikog značaja za sektor mladih ili pak mlade kao društvenu skupinu.

Puno uspjeha postignuto je i na međunarodnoj razini djelovanja, koja je isto obilježila moje djelovanje u MMH, s obzirom na to da sam u svom prvom mandatu u Upravnom odboru bio zadužen za to područje. Uspostavljena su brojna međunarodna partnerstva, sudjelovali smo u brojnim značajnim europskim i globalnim inicijativama, a MMH smo stavili na mapu nezaobilazne organizacije u brojnim pitanjima od interesa za mlade. Ono što ću definitivno pamtiti i nositi sa sobom jest predanost i odricanje timova MMH te uspjehe koji su proizašli iz toga, ali naravno i sve dobre i zabavne trenutke koje sam proveo sa svojim kolegama/icama u vrlo zdravoj i poticajnoj organizacijskoj kulturi punoj međusobnog poštovanja i uvažavanja.

Mreži mogu zahvaliti na tome što mi je omogućila da neke svoje interese razvijem do kraja i što me je ujedno nadogradila kao osobu, stoga stvarno mogu reći da sam sretan što sam 5 godina volonterski dao organizaciji poput MMH i što ću još jednim manjim dijelom to moći nastaviti raditi.

Imaš dobar uvid u stanje mladih u zemlji s obzirom na svoj dosadašnji rad. Imaju li mladi šanse izboriti se za bolju poziciju i što trebaju napraviti da to postignu?

Teško je dati jedinstven i kratak odgovor na posljednje pitanje, jer previše je međusobno povezanih elemenata na kojima bismo kao društvo trebali poraditi da se barem malo poboljša položaj mladih, pritom imajući na umu da je na neke procese i odnose nemoguće utjecati isključivo sa nacionalne razine.

Prije svega, smatram da se mladima treba omogućiti dostupno i javno financirano obrazovanje na svim razinama, koje bi naravno trebalo uključivati i građanski odgoj i obrazovanje. Smatram da je ono jedini način da mladima ponudimo prostor za učenje o tome kako razmišljati, a ne što da misle, te da im se ponude mehanizmi i prostor da se izgrade u aktivne mlade građane/ke koji će biti svjesni svojih društvenih obveza i prava i koji će samostalno moći odgovarati na izazove koji se stavljaju pred njih. Kada društvo u mlade uloži na ovaj način i osigura im znanja i vještine koje proizlaze iz građanskog odgoja i obrazovanja, onda će od mladih moći tražiti da se više aktiviraju i u društveno-političkim procesima, jer stalno slušamo kako su mladi apatični, nezainteresirani i nemaju razumijevanja za te iste procese. Kako bi i bili kada osnovni preduvjeti za takav tip angažmana ne postoji. Tome pridonosi i visoki postotak nezaposlenosti mladih, gdje se, što je apsolutno razumljivo i prirodno, mladi fokusiraju na vlastitu egzistenciju i pokušaje preživljavanja te pritom svaki oblik društvenog angažmana stavljaju u drugi plan. Time se otvara jedan veliki začarani krug građanske apatije, nedostatka pritiska na donositelje odluka i njihove nebrige, čemu se barem malo može doskočiti obrazovanjem i osnaživanjem mladih i aktivnih građana/ki.
Unatoč svemu rečenome, vjerujem da mladi uvijek imaju snagu biti nositeljima pozitivne društvene promjene (jer nažalost nije rijetkost da postaju žrtvama radikalizacije i fašizacije društva te ujedno medijima tih ideja), no da bi se taj potencijal realizirao do kraja u mlade treba uložiti više od toga da svakodnevno slušamo da su mladi budućnost i snaga te mlade treba saslušati i ne zaobilaziti prilikom donošenja odluka o njima samima.

Pozitivnih primjera o mladima koji se trude i muče pozitivno mijenjati svoju okolinu i društvo u Hrvatskoj ima jako puno, no naravno oni rijetko dospijevaju na naslovnice i nažalost heroje tražimo u nekim drugim, često pogrešnim sferama. Kad se kao društvo toliko volimo busati sa mladima kao budućnosti bilo bi lijepo kada bismo postali fokus društva dok smo mladi i kada bismo na vrijeme dobili podršku i priliku da se realiziramo do kraja te da se potom ugradimo u društvo i društvene procese.

Premda je moj mandat u MMH nedavno završio, sa svojim kolegama/icama iz sektora mladih, kako na nacionalnoj tako i na međunarodnoj razini, nastavit ću raditi na poboljšavanju položaja mladih dokle god to budem mogao, jer ne odlučimo li sami poraditi na položaju naše društvene skupine nažalost to nitko neće napraviti umjesto nas bez pritiska. I zbog toga bih sa mladima podijelio misao da iskoriste prilike za društvenim angažmanom koje im se otvaraju, da pokušaju poraditi na promjenama u svojoj okolini te da se umreže i međusobno potpomognu, jer ”druga strana” ne može zauvijek ostati gluha i ignorantna na naše potrebe, interese i prava.