Misliš da ‘kasniš’ i da ništa što radiš nije dovoljno? Ovo su znakovi da si u krizi srednjih 20-ih
Muči vas prijelaz iz opuštenog studentskog života u ozbiljni odrasli život, imate osjećaj da kasnite za svojim vršnjacima i brinu vas pitanja poput onog stambenog, karijernog ili partnerskog? Možda ste upali u krizu srednjih dvadesetih. To nije nimalo neobično za ovu životnu dob, a to nam potvrđuju i naše sugovornice Ema i Matea. Iz Savjetovališta za studente Sveučilišta u Zagrebu ističu da je kriza srednjih dvadesetih obilježena intenzivnim osjećajima nesigurnosti i anksioznosti, sumnjom u sebe, ali i pritiskom okoline.
Kriza srednjih dvadesetih | foto: Canva
– Znam što je kriza srednjih dvadesetih i najviše sam ju osjetila kroz anksioznost i stalno pretjerano razmišljanje. Mislim da je glavni pokretač svega pritisak okoline – osjećaj da uvijek nešto moram, da ono što radim nije dovoljno, da sam mogla drukčije i da stalno moram biti maksimalno odgovorna, kaže nam 25-godišnja Ema.
Osjećaji koje opisuje nisu nimalo neobični za njezinu dob i s njima se susreće većina njezinih vršnjaka, pogotovo nakon završetka fakulteta. Potvrđuju nam to i stručnjaci iz Savjetovališta za mlade Sveučilišta u Zagrebu. Kako kažu, mladi u ranim i srednjim 20-ima odjednom imaju slobodu kreirati svoj put, ali i odgovornost koju često doživljavaju kao preveliku.
Nagli prelazak
U tom životnom razdoblju mlade muče brojni razvojni izazovi. Kako nam pojašnjavaju iz Savjetovališta, događa se nagli prelazak iz strukturiranog svijeta djetinjstva i adolescencije te sustava obrazovanja gdje postoje jasna pravila, ciljevi i očekivanja, u neizvjesniji svijet odraslosti. Ema također ističe da su mladi danas izloženi prevelikim društvenim očekivanjima te velikom stresu. Na anksioznost koju spominje osvrću se i iz Savjetovališta.
– To razdoblje može biti obilježeno intenzivnim osjećajima nesigurnosti i anksioznosti, sumnjom u sebe, strahom da se ‘kasni’ za drugima, preispitivanjima da osoba nije dovoljno uspješna, osjećajem pritiska da se napravi ‘pravi izbor’. Navedene reakcije su razvojno očekivane te ih većina mladih prođe u nekom obliku. Kažemo da su to prirodne reakcije na velike razvojne zadatke poput formiranja identiteta, stjecanja autonomije, karijernog usmjeravanja kao i odabira životnih prioriteta. Rane dvadesete ključne su za izgradnju identiteta. Prirodno je postavljati pitanja ‘Tko sam ja zapravo’, i ‘Što želim’. Ova pitanja mogu izgledati kao ‘kriza’, ali zapravo su normalan dio psihološkog sazrijevanja, objašnjavaju iz Savjetovališta.
Dodaju da je uspoređivanje s drugima jedno od glavnih obilježja ove razvojne tranzicije. To nam potvrđuje i Matea koja je u rujnu ove godine završila studij.
– Dosta vršnjaka ima djecu, obitelj, sređen život, oženjeni su, imaju nešto radnog staža, a ti si ‘samo’ završio faks. Nemaš dana radnog staža ni iskustva i ne znaš što bi sa sobom, gdje raditi, što te zanima. Kao da si zapeo u nekoj kolotečini, kaže Matea.
Kriza srednjih dvadesetih nosi niz pitanja
Psiholozi zagrebačkog Savjetovališta objašnjavaju da društvene mreže pojačavaju osjećaj da ‘zaostajemo’ i da su drugi uspješniji, odnosno da brže napreduju, imaju bolje poslove, stabilnije veze i više iskustva. Važno je, kažu, imati na umu da na društvenim mrežama vidimo tuđe najbolje trenutke, a ne njihovu svakodnevicu, neuspjehe, izazove. To naglašava i Ema.
– Često se uhvatim u uspoređivanju s drugima i uvjerenju da su sretniji ili opušteniji, iako znam da je to iskrivljena slika. Mislim da nam danas nedostaje više otvorenih razgovora o osjećajima i stvarnim situacijama kroz koje prolaze drugi, pa često imamo dojam da se samo mi borimo s izazovima, smatra Ema.
Uz navedena obilježja, ova razvojna faza često uključuje donošenje važnih životnih odluka vezano uz buduću karijeru, financijsku neovisnost, odnose, preseljenja, stambena pitanja i slično, a mozak mladih osoba još uvijek nije u potpunosti sazrio.
– Prema razvojnopsihološkim i neurobiološkim istraživanjima, prefrontalni korteks, dio mozga zadužen za planiranje, procjenu rizika, dugoročno razmišljanje i emocionalnu regulaciju nastavlja se razvijati sve do srednjih dvadesetih. Drugim riječima, mladi u 20-ima često donose velike životne odluke s ograničenom biološkom i psihološkom spremnošću. To ne znači da ne mogu donositi dobre odluke, već da njihovi izbori prirodno odražavaju fazu intenzivnog razvoja, učenja i formiranja identiteta, objašnjavaju iz Savjetovališta.
O pitanjima koje su spomenuli govorile su nam i Ema i Matea. Emu, učiteljicu razredne nastave, najviše muči to što unatoč petogodišnjem studiju ne može pronaći stalni posao s pristojnim primanjima. Osim toga, ona i njezin partner još uvijek su podstanari, jer si bez sigurnih zaposlenja ne mogu priuštiti kupovinu vlastitog doma. Matea također spominje previsoke cijene stanova, ali i druge probleme.
‘Ne postoji ispravno vrijeme za velike korake’
– Neki poslodavci, na primjer, traže zaposlenike s iskustvom koje rijetko koji student ima, a obitelj očekuje da imaš posao u struci. Očekivanja su općenito visoka. Onda nas odjednom snađu i pitanja poput kredita, kada ga dignuti, za što, ako nemaš automobil – trebaš li ga kupiti, kako rasporediti novac i slično, objašnjava Matea.
U zagrebačkom Savjetovalištu najčešće se susreću s mladima koji verbaliziraju poteškoće vezano upravo uz razvojne teme. Mladi često brinu oko karijerne neizvjesnosti, što uključuje strah od pogrešnog odabira studija, neusklađenost studija i njihovih interesa, nedostatak iskustva i poteškoće pri pronalasku posla. Također, često iznose egzistencijalne brige koje uključuju probleme uzdržavanja tijekom studija ili pak probleme koji proizlaze iz financijske ovisnosti o roditeljima. Nerijetko viđaju mlade koji uz redovan studij svakodnevno rade i žale se na umor, preopterećenost, emocionalnu iscrpljenost i pojačan doživljaj stresa, što se zna odražavati na akademski uspjeh pa tako i na njihovo mentalno zdravlje.
– Mnoge mlade brine činjenica da je samostalno stanovanje financijski teže ostvarivo. Često prvi poslovi nisu stabilni ni adekvatno plaćeni. Navedeno utječe i na kasnije osamostaljenje, odnosno duže žive s roditeljima što često postaje i izvor problema i poteškoća kod mladih ljudi. Neki studenti afirmiraju snažan pritisak od strane roditelja. Propituju svoj identitet i svrhu, a nerijetko dolaze i zbog poteškoća u interpersonalnim odnosima, prekida emocionalnih veza, osjećaja usamljenosti. Sve navedeno pojačava pritisak koji mladi već ionako osjećaju, pogotovo nakon diplomiranja kada nestanu jasni ciljevi semestara, godina i ispita, kažu iz Savjetovališta.
Studente podučavaju da život nije utrka i da ne postoji ‘ispravno vrijeme’ za velike korake. Navode i devet konkretnih savjeta kako si pomoći.
1. Normaliziraj svoje osjećaje i prepoznaj da si u razvojnoj tranziciji
Rane dvadesete prirodno prate osjećaji nesigurnosti, sumnje u sebe, straha od donošenja ‘krive odluke’ i uspoređivanja s drugima. To nisu znakovi slabosti. Većina mladih prolazi kroz slična iskustva i izazove. Mladi znaju misliti ‘Ovo se događa samo meni’ ili ‘Svi drugi imaju sve posloženo, a ja ne’, a zapravo se nalaze tamo gdje i većina mladih u tom razdoblju života.
– Daj si vremena i budi nježan prema sebi, savjetuju stručnjaci.
2. Kriza srednjih dvadesetih? Upoznaj se!
Rane dvadesete ključne su za formiranje identiteta. Istražuj što te zanima, razvijaj hobije, isprobavaj nove aktivnosti, razmišljaj o tome što ti je važno i što te motivira.
3. Razvijaj vještine postavljanja granica
U odnosima s prijateljima, partnerima, kolegama ili roditeljima granice su ključne za mentalno zdravlje. Uči prepoznati vlastite potrebe, budi jasan/na u komunikaciji (‘Sada mi treba vrijeme za sebe’, ‘Ne mogu preuzeti još obaveza’). Granice nisu znak sebičnosti, već je znak brige o sebi i vlastitom mentalnom zdravlju.
4. Kritički konzumiraj informacije na društvenim mrežama.
U doba društvenih mreža lako je povjerovati da svi drugi ‘napreduju brže’. Važno je osvijestiti da na internetu vidimo tuđe istaknute trenutke, a ne njihovu stvarnu svakodnevicu. Život nije natjecanje. Svatko ima svoj put.
5. Postavi male, realne i dostižne ciljeve.
Neizvjesnost oko buduće karijere, posla ili samostalnog života normalna je i česta među mladima. Ponekad razmišljanje o odlukama može dovesti do emocionalne preplavljenosti. Fokusiraj se na sljedeći mali, izvedivi korak. Nagradi se za male i velike uspjehe.
6. Pronađi ravnotežu između obaveza i odmora
Mnogo mladih radi uz studij, brine o financijama i nosi prevelik teret. Važno je osluškivati svoje potrebe. Planiraj vrijeme za odmor, san, socijalne kontakte i aktivnosti koje te pune energijom. Pretjerani stres i iscrpljenost nisu znak predanosti, već upozorenje da ti je potreban balans. Odmor nije luksuz, odmor je potreba.
7. Razgovaraj o tome kako se osjećaš
Podijeli svoje brige s prijateljima, roditeljima, partnerom/icom. Razgovor često smanjuje osjećaj tereta i pomaže stvoriti realniju perspektivu.
8. Prihvati da je razvoj proces
Ovo je vrijeme istraživanja, rasta i promjena. Nije potrebno znati konačne odgovore. Prihvati da je život promjenjiv. Ako se u ovom trenutku osjećaš zaglavljeno, to ne znači da će tako ostati. Mnogi mladi mijenjaju svoje interese i planove pa tako i karijeru.
9. Potraži stručnu podršku kada je potrebno
Savjetovanje sa psihologom može biti od velike pomoći u periodu velikih promjena. To potvrđuje i Ema kojoj psihoterapija pomaže da se bolje nosi sa svakodnevnim izazovima i, kako kaže, zahvalna je što ima mogućnost raditi na sebi. Stručna podrška može pomoći u regulaciji stresa i anksioznosti, poboljšanju odnosa i komunikacije, prepoznavanju i mijenjanju negativnih misaonih obrazaca, povećanju samopouzdanja, postavljanju jasnijih ciljeva, razumijevanju identitetskih dilema i izgradnji otpornosti.
– Potičemo studente da slušaju što im emocije i tijelo poručuju. Ako primjećuju dugotrajan stres, povlačenje od uobičajenih aktivnosti, probleme spavanja, manjak motivacije ili osjećaj da ‘više ne funkcioniraju kao prije’, to može ukazivati da im je potrebna podrška. Važno je reagirati na vrijeme. Rana potražnja pomoći često donosi veliko olakšanje i sprečava daljnje pogoršanje simptoma te produbljivanje problema. Briga o sebi nije znak slabosti, već ulaganje u vlastiti osobni razvoj i dobrobit. Imajte na umu da niste sami – tu smo za vas, kažu iz Savjetovališta.
U Savjetovalištu za studente Sveučilišta u Zagrebu pružaju podršku kroz individualne i grupne tretmane. Usluge su besplatne i lako dostupne, a studenti se mogu javiti telefonom na 01/4698 100 ili putem e-maila na [email protected].
Pridružite se našem Instagram kanalu.
