‘Mladi često znaju što je ispravno, ali trebaju naučiti kako to pokazati’, Davor Dubravić iz HUHIV-a o važnosti vještine reći NE

Mladi danas žive u svijetu stalnih pritisaka. Od vršnjaka, društvenih mreža i okoline koja često nameće što je „normalno“ ili „cool“. Iako imaju više informacija nego ikad, mnogima nedostaju konkretne vještine: kako reći „ne“, kako postaviti granice i kako se nositi s pritiscima okoline. Hrvatska udruga za borbu protiv HIV-a i virusnih hepatitisa (HUHIV) razvila je besplatnu mobilnu aplikaciju ovisnosti.huhiv.hr i predstavila je kampanjom „Vještina je reći NE“.

Davor Dubravić psiholog udruge HUHIV

Aplikacija mladima pruža podršku u razvijanju životnih vještina i donošenju zdravih odluka u stvarnim, svakodnevnim situacijama. Davor Dubravić, psiholog udruge HUHIV, u razgovoru objašnjava kako pristupiti mladima bez osude, kako im biti podrška i što kampanja poručuje o važnosti empatije i razumijevanja.

Mladi često znaju što je „ispravno“, ali teško postavljaju granice. Što im zapravo nedostaje da bi rekli „NE“?

Najčešće nedostaje primjena znanja u stvarnoj situaciji. Mladi često znaju „što je ispravno“, ali im treba kako to znanje pretvoriti u ponašanje u trenutku pritiska. Tu su ključne dvije stvari. Prvo, način izražavanja, odnosno spremne, jednostavne rečenice koje možeš doslovno upotrijebiti bez „drame“ (npr. „Meni je dosta, hvala“, „Ne ulazim u to – nije za mene“). Drugo, sigurnost kroz uvježbavanje i postavljanje granica, odnosno osjećaj da je u redu tako odgovoriti.

Vještine svatko treba, ali rijetko gdje se to stvarno uči. Kako aplikacija pomaže mladima da sami, bez pritiska, počnu učiti te vještine?

Da, mnogi nisu niti svjesni da vještine postoje u svojoj definiciji, kakvih sve ima i čemu služe. Aplikacija prije svega nudi objašnjenje što su životne vještine i to na stvarnim situacijama iz života. Također nudi kratke video primjere i mikro korake koji se brzo upijaju – 1 do 3 minute sadržaja s odmah primjenjivim savjetima. Ne dajemo „gotova rješenja“, to je nemoguće u ovom formatu jer se životne vještine kvalitetno uče u interaktivnim programima i radionicama, igranjem uloga, kroz grupne aktivnosti i povratnu informaciju. Ovdje potičemo mlade da istražuju, pitaju, da osvijeste važnost vještina i požele ih razvijati ovisno o osobnim potrebama i vlastitim interesima. Kroz interaktivne alate (procjena razine ključnih životnih vještina, kalkulatori rizika, ankete) aplikacija daje preporuke prema rezultatu, dakle personaliziran put poticanja na učenje bez pritiska i bez osude. Cilj je da mladi sami otkriju koristi vještina i izgrade rutine koje im odgovaraju.

Koliko su mladi sami sudjelovali u oblikovanju aplikacije? Jeste li ih testirali kroz fokus grupe ili razgovore?

Naravno. Poruke i ton nastali su iz razgovora sa studentima i mladima te pomoću manjih testiranja (što im je jasno, što je korisno, što odbija). To nam je pomoglo da poruku „NE“ oblikujemo kao snagu, ne kao zabranu. Također, to nam je i promijenilo pristup. U razgovorima su nam jasno rekli da je previše teksta i da ne čitaju dugačke članke. Tražili su kratke, pitke video formate iz stvarnih situacija u životu, s primjerima dobrih i loših reakcija.

Rekli su i da više vjeruju konkretnim i sadržajnijim interaktivnim alatima od općih poruka, npr. o procjeni životnih vještina ili kalkulatorima rizika koji odmah daju osobne preporuke. Zato je aplikacija danas „video-first“ s kratkim videima s titlovima umjesto hrpe teksta (za kojeg nam kažu da ga i dalje ima previše).

U središte smo stavili interaktivne alate koji vraćaju jasne, primjenjive korake. Ne nudimo „gotove recepte“, nego potičemo istraživanje i izbor, male promjene koje njima imaju smisla. Uz to, nastavljamo uključivati mlade kroz dodatne intervjue, ankete unutar aplikacije i pilot aktivnosti u zajednici. Želimo da aplikacija bude njihova, da odražava njihov jezik, tempo i stvarne situacije. Ono što ne radi, mijenjamo.

Koliko je važno da mladi osjete da „nisu sami“ u donošenju odluka, da postoji zajednica koja ih podržava?

Vrlo je važno, nekad i presudno. Odluke su lakše kad znaš da ne moraš sam „izdržati pritisak“ i da postoji krug ljudi i mjesta gdje se tvoj izbor poštuje. Kad se poruka „Vještina je reći NE“ pojavljuje bez osude i kroz prizore iz stvarnog života, nestaje dojam da su jedini koji tako biraju. Umjesto srama javlja se osjećaj pripadanja, poput „moj izbor je legitiman“, „pripadam ekipi i onda kad ne pratim pritisak“.

U adolescenciji, mladima su podrška i vršnjaci, stoga je važno okružujemo li se ljudima koji nas ohrabruju na odluke za našu dobrobit. Jednako je važno znati da postoji mreža provjerenih mjesta gdje se, kad zatreba više od savjeta, možeš brzo i diskretno javiti za pomoć. Zato u aplikaciji gradimo osjećaj zajednice bez stigme, kratkim pričama i videima u kojima se prepoznaješ, jednostavnim porukama koje možeš razvijati te jasnim uputama i kontaktima prema službama pomoći. Mišljenja smo da kad mladi vide da iza njih stoji ekipa i sustav, „NE“ prestaje biti konflikt i postaje mirna, sigurna odluka.

Galerija 5 Fotografija

Otvori

Aplikacija je tek početak? Planirate li ju s vremenom nadograđivati novim sadržajem i alatima?

Aplikacija je zamišljena kao živi alat, a ne nešto što objavimo i ostavimo, nego platforma koja se stalno poboljšava. Redovito ćemo dodavati nove kratke video sadržaje, e-learning rubrike i interaktivne alate (npr. finije procjene vještina, prošireni kalkulatori rizika, vođeni mikro-koraci zaštite u različitim situacijama).

Paralelno ćemo kontinuirano prikupljati povratne informacije mladih kroz in-app ankete, kratke intervjue i mini fokus grupe, te dodatno mapirati situacije i potrebe zajednice kako bismo znali što im stvarno treba upravo sada.

Na temelju tih uvida fokusirat ćemo se na ključne poruke koje nam mladi šalju i na učinkovite načine komunikacije (format, trajanje, stil), prenošenja znanja i razvoja vještina (stvarne situacije, scenariji, dobar/loš odgovor, podrška).

Uz to, plan nam je osmišljavati nove, inovativne interaktivne alate koji grade povjerenje jer daju konkretne, personalizirane preporuke i mjerljive male korake. Ukratko, nadogradnje će voditi sami mladi – njihovim tempom, njihovim jezikom i prema onome što im najviše pomaže u izgradnji sebe i zdravim odlukama.

HUHIV ne radi samo prevenciju, već spaja edukaciju, mentalno zdravlje i stvarne priče mladih. Koliko je taj pristup važan da bi kampanja „Vještina je reći NE“ bila stvarno njihova, a ne „o njima“?

To je ključno. Prevencija ovisnosti i rizičnih ponašanja nisu samo „zabranjene teme“, to su emocije, pritisci, odnosi, stres. Kad spajamo edukaciju (upotrebom točnih i provjerenih informacija), mentalno zdravlje (poticanjem na razvoj samopoštovanja, brige o sebi) i autentične glasove mladih, dobivamo pristup koji poštuje njihovu stvarnost. Tako „Vještina je reći NE“ postaje njihova poruka, bez osude, s puno razumijevanja i s konkretnim koracima koje mogu primijeniti danas. Naš zadatak je otvoriti prostor, dati alate i jezik, a mladima prepustiti odluku i ritam, jer cilj je osnažiti, ne upravljati.

Aplikacija ovisnosti.huhiv.hr je besplatna i dostupna na Google Play i App Storeu. Projekt je implementirala Hrvatska udruga za borbu protiv HIV-a i virusnog hepatitisa (HUHIV), uz podršku Ministarstva zdravstva, Grada Zagreba i brojnih stručnjaka.

HUHIV ima dugogodišnje iskustvo u zdravstvenoj edukaciji, savjetovanju, prevenciji i smanjenju šteta te povezivanju korisnika sa zdravstvenim sustavom i zajednicom. U fokusu su mladi, osobe pod povećanim rizikom i smanjenje stigme kroz informiranje koje osnažuje.