Pretraga

Mladu Romkinju predani rad spasio od deportacije

A- A+

Cristina Dumitru je prošli utorak bila pred vratima Francuskog
parlamenta, gdje je pozvana kako bi primila zlatnu medalju za najbolju
mladu vježbenicu u državi. Malo tko je znao da je 18-godišnja  Romkinja u zemlji ilegalno.

Cristinina priča je tipična za tisuće mladih ljudi po cijeloj
Francuskoj. Bivši predsjednik Nicolas Sarkozy je u ljeto 2010. godine pokrenuo
veliku kampanju protiv Roma koji su ilegalno u ovoj velikoj
zapadnoeuropskoj državi.


Rušenje naselja i deportacija

Francuska je 2010. godine najrigoroznije provodila politiku deportacije Roma. Policija je sudjelovala u akcijama rušenja 51 romskog naselja u zemlji, uglavnom u okolici velikih gradova. U konačnici je deportirano oko 700 ljudi iz Francuske u Bugarsku i Rumunjsku.

Deportacije velikog broja ljudi utjerali su
strah u kosti Cristini i mnogim njenim sunarodnjacima. Nekoliko pokušaja
za dobivanje ‘carte de séjour’, kratkotrajne dozvole za rad u zemlji,
je propalo. Svaki puta je dobivanje dozvole bilo uvjetovano radnim
mjestom, koje nije bilo moguće naći zbog statusa srednjoškolca.

U
trenutku kada se činilo da je njezina situacija bezizlazna Cristina se
prijavila na vježbenički posao čistačice. U programu njezine srednje
škole, koji nudi praksu za učenike, mlada Romkinja se pokazala kao
predani radnik. Uprava njezine škole ju je nominirala za nagradu
najboljeg vježbenika, koju je i osvojila.

– Ona je izuzetno fokusirana mlada žena. Toliko je vrijedna da se odmah
nakon završetka prve prakse prijavila za praksu u trgovini, rekao je
ravnatelj njezine škole, Florine Durand.

Snalažljiva Cristina nije preopustila priliku koja joj se ukazala
dolaskom u Pariz. Ispričala je svoju priču jednom od novinara koji su
bili prisutni na dodjeli njezine nagrade, te ubrzo dobila odgovor.
Francuske vlasti su joj javile da može očekivati dozvolu za rad za svoju
sljedeću praksu.
U ovom slučaju priča ima sretan kraj, te se čini da nagrada za ustrajnost i trud brzo dolazi, no mnogi kritičari se pitaju zašto u Francuskoj postoji tako puno ljudi koji konstantno žive u strahu za svoju budućnost.

– Naravno da sam sretna zbog toga što sam dobila dozvolu za rad, no apsurdno je da sam morala osvojiti nacionalnu nagradu kako bi bila prepoznata. Sada bar neko vrijeme neću živjeti u strahu, dodala je na kraju mlada Cristine.