Najnižeg profesora na svijetu školski štemeri motivirali da uspije!
Azad Singh je 22- godišnji profesor informatike u jednoj indijskoj školi no njegova visina od 90-ak centimetara je ono što ga čini posebni. Školski štemeri su ga godinama zlostavljali, no njega je to učinilo još jačim te se svim snagama potrudio kako bi ostvario svoj san.
Profesora kao i učenika ima svakakvih, ali 22- godišnji Indijac Azad Singh je zaista poseban. Njegov život se u posljednje četiri godine iz korjena promijenio, jer je u tom periodu od izopčenika i predmeta ismijavanja postao profesor – točnije najniži profesor na svijetu.
Majka se bojala da ga ne otme cirkus
Visok je jedva 90-ak centimetara, jer boluje od rijetkog genetskog poremećaja zbog kojeg je prestao rasti u dobi od pet godina. Danas 17 godina kasnije je uspješan muškarac zarobljen u tijelu djeteta. Predaje informatiku već neko vrijeme u ženskoj školi u Haryani i zbog svoje visine tijekom prezentiranja lekcija stoji na stolu. Usprkos tome njegove ga učenice izuzetno poštuju te su mu nadjenule nadimak Chotu što znači ‘mali gospodin’.
Azad je tijekom svoje mladosti bio često izložen zlostavljanju u školi zbog svojeg fizičkog hendikepa no to ga nije pokolebala da ostvari svoje snove.
– Ne smetaju me nadimci. Ostvario sam svoj najveći san i otkad sam postao profesor ljudi se drugačije ponašaju prema meni. Odnose se prema meni s poštovanjem, kazao je Chotu za Daily Mail te istaknuo, uz smješak, kako mu je jedino malo problematično pronaći odjeću pa kupuje dječje brojeve.
Školski štemeri ga motivirali da postane profesor
Prije samo nekoliko godina doživio je ružno poniženje jer su ga zamjenili za dijete, a majka mu je strahovala jer je postojala opasnost da ga otmu cirkusi kao atrakciju. No ovaj veseli mladić danas zarađuje 10 tisuća rupija mjesečno što je otprilike 600 kuna i s ponosom može reći da je uspio u životu. – Kao dječaka su me zlostavljali i tukli u školi, ali bio sam jači od svega toga. Oni su me zapravo natjerali da se trudim još više kako bih uspio, ustvrdio je ‘mali gospodin’.
Njegova majka Parvati je najponosnija na njegov uspjeh te si sad, kako sama kaže, može napokon oprostiti to što sinu nije mogla, zbog siromaštva, priuštiti adekvatne terapije kad je bio dijete.
