Naši učenici sudjelovali u povijesnom trenutku najmoćnije zvjezdarnice na svijetu: ‘Voljela bih tamo raditi’
Nakon 10 godina najnaprednija zvjezdarnica na svijetu – Vera C. Rubin u Čileu, nedavno je ostvarila prvi značajan rezultat. Tom povijesnom trenutku prisustvovali su i hrvatski učenici iz četiri škole. Mi smo razgovarali s Lanom, Adom i Karlom iz Klasične gimnazije u Zagrebu koji su uoči prvih snimki tim najmodernijim teleskopom održali prezentaciju o tamnoj tvari. Kako nam je objasnila njihova profesorica Dora Plavčić, učenici su se astronomijom počeli baviti u sklopu školske grupe ‘Fizika zvjezdanih staza’. U sklopu te grupe su ostvarili suradnju s Institutom Ruđer Bošković i na kraju s direktorom izgradnje zvjezdarnice Vera C. Rubin, hrvatskim znanstvenikom Željko Ivezićem.
Hrvatski učenici bili su svjedoci povijesnog događaja u sklopu prvih snimaka najmoćnijeg teleskopa zvjezdarnice Vera C. Rubin u Čileu | Foto: RubinObs/NOIRLab/SLAC/NSF/DOE/AURA/T. Matsopoulos | Privatna arhiva
Hrvatski učenici iz četiri škole, zagrebačkih gimnazija te iz gimnazije iz Virovitice, imali su priliku jednim dijelom sudjelovati u povijesnom događaju vezanom za najmoderniju zvjezdarnicu Vera C. Rubin u Čileu. Nakon deset godina razvoja nedavno su ostvarili prvi veliki rezultat kojemu su svjedočili i naši učenici. Razgovarali smo s Lanom, Adom i Karlom iz Klasične gimnazije koji su održali prezentaciju o tamnoj tvari u prijenosu uživo kada je zvjezdarnica napravila prve probne snimke svemira.
– Sudjelovala sam na organiziranom događaju ‘Rubin’s First Look Party’. U sklopu događaja je svaka škola održala kratko predavanje na temu rada opservatorija. Zatim smo zajedno pratili službeni live prijenos opservatorija. Slike koje je teleskop dobio su bile nevjerojatne i ostavile su nas bez daha! Nakon kratke pauze, razgledali smo institut i odslušali kratka predavanja znanstvenika koji su tamo radili, priča nam 17-godišnja učenica Klasične gimnazije u Zagrebu, Lana Pušić.
Profesorica ove godine uspjela izboriti osnivanje astronomske grupe za učenike i omogućila im sudjelovanje u povijesnom događaju
Inače, direktor izgradnje zvjezdarnice Vera C. Rubin u Čileu je hrvatski znanstvenik Željko Ivezić. No, kako su uopće dospjeli do toga da održe prezentaciju u tom povijesnom trenutku? Kako nam je objasnila njihova profesorica fizike i kemije Dora Plavčić, sve se to dogodilo zahvaljujući njihovoj školskoj grupi za astronomiju.
– Ove godine je na moju inicijativu pokrenuta astronomska grupa u školi koju sam nazvala ‘Fizika zvjezdanih staza’. U sklopu grupe sam se povezala s profesorom Zlatkom Tomšićem iz IX. gimnazije i ostvarila suradnju s Institutom Ruđer Bošković gdje su učenici održali prezentaciju. Inače, volim jako svoj posao i drago mi je što mogu kroz ovakve projekte poticati svoje učenike da se bave fizikom tj. prirodoslovljem, navodi profesorica Plavčić.
Učenica Lana: ‘Naravno da bih jednog dana voljela raditi u opservatoriju’
Kako nam je objasnila učenica Lana, teleskop opservatorija Vera C. Rubin je promatrao nebo južne hemisfere i tijekom 10 godina i prikupljao gomilu podataka. Radi se o najmoćnijoj kameri s 3.200 megapiksela i naprednom softveru za obradu oko 100 petabajta, što je ekvivalent 100.000 terabajta. Zvjezdarnica će tako dobiti kartu neba s oko 20 milijardi zvijezda i galaksija.
– Sviđa mi se ideja da će se pomoću prikupljenih podataka saznati više o prirodi tamne tvari. Tamna tvar je vrsta tvari koju ne vidimo jer ne apsorbira, ne reflektira i ne emitira svjetlost. Svemir kakvog mi poznajemo jednostavno ne bi postojao bez tamne tvari, doslovno. Ona zapravo čini većinu svemira i drži galaksije na okupu, bez nje bi se galaksije zapravo raspale. Ako vam je teško zamisliti koliko je ima, samo se sjetite da mi i svaka vidljiva materija činimo samo pet posto ukupne mase svemira. Naravno da bih jednog dana voljela raditi u opservatoriju, biti dio tima koji ima tako moćnu opremu za gledanje neba i koji istražuje svemir na toj razini je san, govori nam učenica Lana.
‘Čim spomenem ‘zvijezde’, neki ljudi automatski misle na horoskop, što mi je malo frustrirajuće’
Ispričala nam je kako je odmalena voljela razmišljati o pitanjima na koje je rijetko tko znao dati odgovor i da je s roditeljima često promatrala nebo kasno u noć. U tim trenucima se, kaže, pitala: ‘u što ja to uopće gledam?’
– Tada još nisam znala puno o znanosti, ali sam znala ispraviti tatu da objekti koje se kreću po nebu nisu NLO nego sateliti. Kasnije su me počeli zanimati dokumentarni filmovi o svemiru i počela sam samostalno učiti o pojmovima koji su me zanimali. Svejedno, mislim da se pravi ‘klik’ dogodio kada mi je tata kupio prvi teleskop i kada sam zapravo vidjela mjesece planeta našeg Sunčevog sustava, mora i kratere na mjesecu i predivne prstene Saturna! Od tada sam svaki dan bila sve sigurnija da se želim baviti time. I dan danas ostajem budna kasno u noć kako bi mogla promatrati nebo. Želim se baviti astronomijom svakako. Nije mi dosta da samo od kuće promatram nebo, želim da moj hobi isto tako bude i moj posao. Želim istraživati to što volim i postavljati pitanja na koja ću i sama dobiti odgovor, navodi Lana.
Zalaže se za to da astronomija bude dio školskog sustava barem kao neka izvannastavna aktivnosti. Veoma je zahvalna što se njena profesorica uspjela izboriti za njihovu astronomsku grupu jer se bez nje ne bi imala priliku baviti onime što stvarno voli i čime se u budućnosti želi baviti.
– Kao i svaka druga znanost, astronomija bi pomogla djeci da nauče razmišljati i povezivati ideje. Ne mora svako dijete postati astronom, ali mislim da bi svakome koristilo znanje o svemiru. Inače, čim spomenem ‘zvijezde’, neki ljudi automatski misle na horoskop, što mi je malo frustrirajuće jer postoji stvarno velika razlika između astrologije i astronomije, poručila je učenica Lana.
U rujnu ih profesorica vodi u CERN: ‘Takvih prilika treba biti više’
Uz nju u astronomskoj grupi Klasične gimnazije i njena 17-godišnja kolegica Ada Simonetta koju je svemir, kao i Lanu, zanimao od malih nogu. I ona se slaže kako bi se astronomija trebala više uvrstiti u školski program kako bi se učenici uopće upoznali s tim pojmom i čim se sve astronomija bavi.
– Zasigurno je lijepo raditi na Opservatoriju Vera C. Rubin i biti dio tima znanstvenika koji ondje rade, kao i biti dio nečega tako važnog za znanost i čovječanstvo. Htjela bih znati još više o astronomiji i svemiru da bih mogla dati siguran odgovor na pitanje želim li se baviti astronomijom. Uz pomoć i trud profesorice Plavčić, koja nam omogućuje sudjelovanje u ovakvim velikim projektima kojima produbljujemo naše znanje i zanimanje, znam da ću biti u mogućnosti saznati sve što želim o astronomiji. Znam da škole prate jedan kurikul kojim se nastoji da učenici nauče što bolje i što više predmete koji su nam važni za svakodnevicu te da to zahtijeva jako puno vremena i rada. Kad bi se moglo pronaći malo mjesta iza astronomiju, to bi zasigurno bilo zabavno i poučno, rekla nam je učenica Ada.
U školskoj grupi ‘Fizika zvjezdanih staza’ je i 16-godišnji učenik Karlo Džoić. Iako je zainteresiran za astronomiju, Karlo ipak nije toliko siguran bi li se njom u životu bavio.
– U rujnu nas profesorica vodi u CERN. Takvih prilika treba biti više za one koje to zanima jer se tako najviše nauči. Možda i meni promjeni želju čime se želim baviti ili nekom drugom. Htio bih zahvaliti mojoj profesorici na vođenju grupe i prilici posjeta Instituta Ruđera Boškovića kao i kolegicama sa kojima sam napravio i prezentirao prezentaciju, poručio je učenik Karlo.
