Neobična praksa u našim školama dala pozitivne rezultate: ‘Uklonjen je jedan od izvora stresa’
Ni školsko zvono ni glazba – učenici nekih osnovnih škola u Hrvatskoj sate započinju i završavaju ‘u tišini’ – odnosno onda kada sat u učionici otkuca početak ili kraj nastave i učitelj da zeleno svjetlo. Razgovarali smo ravnateljicama triju takvih škola, OŠ Žakanje, OŠ Hugo Kon i OŠ Nova škola, i sve redom oduševljene su ovom praksom. Kako kažu, školski sat i dalje traje propisanih 45 minuta, ali im je atmosfera u školi puno ugodnija, a i nastava kvalitetnija jer se blok satovi ne moraju prekidati usred neograđenog posla.
Škole bez zvona imaju ugodnu atmosferu i manje stresa | foto: Canva
Ma tko još voli taj grubi zvuk zvonjave… Nastavu je najbolje započeti i završiti u ‘miru i tišini’, smatraju ravnateljice OŠ Žakanje, OŠ Hugo Kon i OŠ Nova škola. Škole bez zvona postoje, a njihove ravnateljice ispričale su nam zašto su se njihove škole odlučile ne koristiti školsko zvono ni glazbu za označavanje početka i kraja nastave.
Ometalo je rad u blok satovima
Od sad već davne 2006. godine hodnici Osnovne škole Žakanje nisu čuli školsko zvono.
– Već gotovo dva desetljeća svaki školski sat u našoj školi započinje i završava u mirnoj, opuštenoj atmosferi, bez žurbe i stresa koji tradicionalno prati zvuk zvona. Ideju o ukidanju zvona predložili su tadašnji učitelji, što je dokumentirano i u zapisima škole. Razlozi za tu promjenu bili su višestruki: zvono je često ometalo rad u blok satovima, prekidalo koncentraciju učenika i stvaralo osjećaj pritiska. Učitelji su prepoznali da bi uklanjanje zvuka zvona moglo znatno poboljšati tijek nastave i omogućiti prirodniji ritam rada, objašnjava nam ravnateljica Jasmina Katunić.
Trajanje nastavnog sata ostalo je u skladu s propisima, 45 minuta, no organizacija određenih predmeta postala je fleksibilnija. Ravnateljica objašnjava da se predmeti poput kemije, fizike, biologije, likovne i tehničke kulture često izvode u blok satovima. Tijekom takvih sati učitelj sam procjenjuje kada će učenicima dati odmor, ovisno o njihovoj motivaciji, koncentraciji i tijeku aktivnosti. Primjerice, tijekom izvođenja kemijskog pokusa koji se ne može prekinuti, nastava teče neometano sve dok se zadatak ne dovrši, bez iznenadnih prekida koje bi zvono inače izazvalo.
– Ukidanjem zvona unaprijedili smo funkcioniranje nastavnog procesa na više razina. Smanjena je mogućnost neprihvatljivih ponašanja, budući da učenici ne izlaze svi u isto vrijeme na odmor. Izbjegnute su velike gužve na hodnicima, a školski se prostor koristi sigurnije i ugodnije. Istovremeno, uklonjen je jedan od izvora stresa u školskom okruženju, što pozitivno utječe na dobrobit učenika, ističe Katunić.
U svakoj se učionici nalazi zidni sat, što učenicima omogućuje da sami prate vrijeme i razvijaju osjećaj odgovornosti i samostalnosti.
– Današnje generacije učenika zapravo ni ne znaju kako zvuči školsko zvono, za njih je tišina na početku i kraju sata potpuno uobičajena i prirodna. Nismo razmatrali da umjesto zvona uvedemo glazbu jer ona je rezervirana za petke i velike odmore na kojima se učenici zabavljaju, plešu i pjevaju svi zajedno pogotovo u ovo pred Božićno vrijeme. Zbog svega navedenog, i u matičnoj i područnoj školi, odsutnost školskog zvona smatra se normalnim dijelom svakodnevice. Ova praksa postala je dio identiteta naše škole te doprinosi stvaranju smirenijeg i poticajnijeg okruženja za učenje i rad, zaključuje ravnateljica OŠ Žakanje.
Škole bez zvona su ugodnije
I Osnovna škola Hugo Kon već 20 godina bez zvuka školskog zvona započinje i završava školski sat. Ravnateljica Sanja Petrušić Goldstein kaže nam da je zvono iritantan zvuk koji, kao u vojsci, označava kraj ili početak neke aktivnosti.
– U ovakvoj atmosferi jednostavno kažete: ‘Sad je gotovo, sad se možeš ići igrati’, kao što radite i kod kuće. Svaki učitelj ima sat u glavi. Ako radite u školi već jednu ili dvije godine, točno znate kada je isteklo 45 minuta. Sat postoji u svakoj učionici pa i djeca gledaju na njega, iako njima u razrednoj nastavi to ni nije toliko bitno. Razumijem velike škole koje imaju 20 odjeljenja, to je drukčija situacija. Možda njima zaista treba zvono, jer mora postojati neki jasan signal početka i kraja kako bi svi u jednom trenutku mogli izaći van, obaviti toalet u pet minuta i vratiti se. Dakle, ne kažem da je zvono loše, ono je nužno ako imate 300 djece koja moraju na toalet, ali ako imate školu kao što je naša, sa 100, 150 ili čak 200 učenika, mislim da uopće nema potrebe za zvonom, objašnjava ravnateljica OŠ Hugo Kon.
Ugodno je, dodaje, nemati zvono.
– Mi smo na Gornjem gradu, i kad top opali u 12 sati, svi se trznemo, makar ovdje radimo već godinama. Takve stvari stvaraju neku nepotrebnu napetost. Dakle, psihološki gledano, nitko ne želi da mu se rutina prekida zvonjavom usred dana. Kod nas je jako ugodno. Radio svira neprekidno, ali zvučnici su samo na hodniku. Tako da uvijek kad izađete iz učionice čujete glazbu. Ne počinjemo niti završavamo nastavu glazbom, ali glazba je stalno prisutna u školi i stvara ugodnu atmosferu. Već u 7:15 pustimo laganu glazbu i lijepo nam je, zaključuje Petrušić Goldstein.
‘Svaki učitelj koji je spreman za sat…’
Lijepo je i učenicima i djelatnicima Osnovne škole Nova škola u Samoboru. Od prvog je dana želja škole bila stvoriti prostor u kojem se dijete osjeća mirno i sigurno. Klasično školsko zvono, snažno i nametljivo, nije se uklapalo u tu sliku, govori nam ravnateljica Irijanda Birin.
– Umjesto mehaničkog zvona povremeno koristimo mali ručni instrument čiji se nježni ton čuje samo kad se želimo okupiti u krug. Taj zvuk nije prekid – on je poziv, znak da je vrijeme da se povežemo. U Novoj školi dan započinjemo glazbom u jutarnjem krugu. Ona nas lagano uvede u zajednički trenutak, podsjeti nas da smo tu jedni za druge i da sada zajedno krećemo u novi dan. Početak i kraj aktivnosti obilježavamo dogovorom i jasnoćom, a najviše međusobnim osjećajem. Djeca vrlo brzo nauče prepoznati kada je vrijeme za zatvaranje jedne aktivnosti i prelazak na drugu. Bez žurbe, bez buke, uz osjećaj poštovanja prema sebi i drugima, objašnjava Birin.
U školi bez zvona, dodaje, događa se jedna lijepa stvar: sve je malo mekše, sporije, smislenije. Učenici lakše drže pažnju i bolje čuju jedni druge, a učitelji imaju više prostora osluškivati skupinu. I jedni i drugi pozdravljaju ovu ideju, kao i roditelji.
– Roditelji, koji pamte zvono iz vlastitog školovanja, često se iznenade kada vide koliko smiren i organiziran dan može biti i bez njega. Već nakon prvih dana kažu nam da vide promjenu – dijete se vraća kući opuštenije, a ritam dana djeluje ljudskiji. To je, zapravo, ono što smo željeli od početka: školu u kojoj se raste u miru, ističe Birin.
Za kraj, Birin ističe isto što i Petrušić Goldstein, a to je da svaki učitelj koji je spreman za sat točno zna koliko mu je potrebno za koju aktivnost.
– Sat ima svoj početak i kraj. Sigurna sam da će se svi učitelji složiti sa mnom. Dobar učitelj ima svoj unutarnji sat i jako dobro zna isplanirati tijek sata. I da, ima i fizički sat na zidu, zaključuje Birin.
Pridružite se našem Instagram kanalu.
