Pretraga

Nerealne ambicije: Hrvati uče malo, a mahom žele na fakultete

A- A+

Rezultati studije koju je proveo Institut za društvena

istraživanja pokazuju kako su hrvatski školarci

uglavnom kampanjci – uče neredovito, tek kada se

ispituje, no unatoč tome svi žele studirati. Želje i

očekivanja nerealna su s obzirom na uspjeh dijela

učenika i stanja na tržištu rada.

Zrinka Ristić Dedić i Boris Jokić s Instituta za

društvena istraživanja proveli su studiju ‘O učenju

2014.’, koja je prikazala obrazovne aspiracije učenika

i njihovih roditelja, kao i o tome kakvu vrijednost za

učenike uopće predstavlja obrazovanje.

Učenici ‘njeguju’ kampanjski način rada – uče samo pred ispitivanje

Istraživanje su proveli u svih 109 javnih škola Grada

Zagreba, a u svakoj su sudjelovala dva razredna odjela

– jedan osmoga i jedan četvrtoga razreda. Izabrani

učenici su tijekom jednog školskog sata ispunjavali

upitnik o vlastitim školskim iskustvima, pristupima

učenju, doživljaju učenja te stavovima prema učenju i

obrazovanju.

Tek četvrtina učenika redovno uči svaki dan, pokazali

su rezultati – onda kada ispitivanje nije najavljeno

više trećine učenika priprema se za školu između 30

minuta i jednog sata, dok se nešto više četvrtine

priprema manje od pola sata, dok njih deset posto više

od dva sata. Velika većina učenika uči samo pred

ispitivanje ili pismeni test, a postotak takvih je

najveći među učenicima osmog razreda.

Ovakva praksa hrvatskih školaraca trebala bi zabrinuti

one odgovorne za sustav obrazovanja u Hrvatskoj, jer i

međunarodne studije su dokazale kako je učenje

isključivo u svrhu ispitivanja povezano sa slabijim

obrazovnim ishodima i negativnim motivacijskih

obrascima. Radne navike i pristup učenju dio je razloga

za ovakav rezultat, no dio odgovornosti leži i na onima

koji su stvorili obrazovni sustav. On bi trebao

osigurati mehanizme i alate kojima bi osigurao učenju

učenika koji ne bi bili vezani isključivo uz

ispitivanje.

Izdvojeni članak

Postoje učenici bez osnovnih računalnih kompetencija: U školama čak 26 školaraca na jedno računalo

Najviše vremena troše na ‘štreberske predmete’, manje vremena ostaje za matematiku

Iako je mnogi smatraju najproblematičnijim predmetom,

matematika nije predmet kojeg najviše uče polaznici

osmog razreda osnovne škole. U završnom razredu najviše

se uči povijesti, zatim slijede biologija i kemija, a

tek ona matematika, dok je fizika na samom dnu

ljestvica predmeta koji se najviše uče. Udžbenici iz

predmeta za čije učenje školarci odvajaju najviše

vremena krcati su činjenicama i raznim terminima, koje

učenici trebaju učiti napamet. Na taj način se djeca ne

potiču na razvijanje kognitvnih kompetencija, već na

puku sposobnost reproduciranja činjenica.

Bez obzira na ovakve obrasce učenja, velika većina

osnovnoškolaca želi upisati ili gimnaziju ili neku

četverogodišnju srednju školu, dok je interes za

strukovne programe vrlo mali.

Gotovo polovina učenika osmog razreda želi upisati

gimnaziju, što znači da definitivno planiraju na

fakultet. Logično je da je želja prema stjecanju

visokog stupnja obrazovanja povezana s uspjehom, no

iznenađuje činjenica da i kod najmanje uspješnih

učenika postoje nerealna očekivanja i aspiracije za

upisivanjem studija.

Bez obzira na loš uspjeh i nerad, većina planira studirati

Veze s tim imaju i visoka očekivanja roditelja, jer čak

80 posto analiziranih učenika kazalo je kako roditelji

očekuju da nastave obrazovanje na visokoj razini, a

takva je situacija i kod onih koji spadaju u kategoriju

najmanje uspješnih učenika. Osmaši vjeruju kako je

obrazovanje preduvjet kvalitetnog života i pristojnih

primanja, što objašnjava njihove aspiracije ka visokom

obrazovanju.

Kao što je više istraživanja i anketa dosad pokazalo,

želje hrvatskih učenika nisu usklađene s potrebama

tržišta rada. Sada je jasno da pri planiranju svoje

budućnosti ne samo da većina ne obraća pozornost na

navedeno, već i da loše ocjene, kampanjski način učenja

i neozbiljan odnos prema radu ne vide kao prepreku na

putu do često nerealnih ciljeva.