Pretraga

Odlaze iz Hrvatske i ne planiraju se vratiti: Mladi ljudi otkrivaju nam razloge iseljenja iz domovine

A- A+

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku u 2016. godini iz Hrvatske je iselilo preko 36 tisuća ljudi. Bježe uglavnom mladi jer gotovo 50% svih iseljenih u prethodnoj godini čine osobe od 20 do 39 godina. Najpoželjnija destinacija hrvatskim migrantima je Njemačka. Ovi kvantitativni podaci su alarmantni, posebice što se tiče udjela iseljenog mladog stanovništva, no razlozi odlaska iz Hrvatske nisu predmet rasprave. Stoga smo odlučili porazgovarati s nekoliko mladića i djevojaka koji su, silom prilika, već otišli iz Hrvatske ili to planiraju u skorijoj budućnosti i tako saznati njihove motive.

Zastave europskih država | foto: Pixabay

U prošloj 2016. godini iz Hrvatske je iselilo 36.436 osoba, a čak 46,7% njih čine mladi ljudi u dobi od 20 do 39 godina. Iz Hrvatske uglavnom sele hrvatski državljani, više muškarci nego žene, a omiljena destinacija im je Njemačka. Alarmantni su to podaci koje je izbacio Državni zavod za statistiku, a pokazuju rastući trend odlijeva stanovništva iz Lijepe naše. Svakako treba naglasiti da su ove brojke u stvarnosti puno veće jer DZS preko Ministarstva unutarnjih poslova registrira samo one iseljenike koji su prije odlaska odjavili svoje prebivalište. Međutim, mnogo je onih koji odu i ne odjave svoje mjesto prebivanja.

O razlozima masovnog bijega iz domovine puno se ne raspravlja. Barem ne na za to prikladnim mjestima i među relevantnim, odgovornim osobama i institucijama. Nas je, ipak, činjenica da je gotovo polovina iseljenih zapravo mlado stanovništvo itekako zatekla i zabrinula. Odlučili smo, stoga, porazgovarati s petero mladića i djevojaka koji su se već ‘otisnuli s kopna’ ili to planiraju učiniti u skorijoj budućnosti.

Valentina (23) u Njemačkoj radi i do 3 posla, no u Hrvatsku se ne planira vratiti

Izdvojeni članak

Država daje novčanu potporu za iseljavanje iz Hrvatske

Naše dvije sugovornice već su pronašle svoje mjesto pod suncem u inozemstvu. Sasvim očekivano, u Njemačkoj. Valentina (23) u Njemačku je otišla nakon što je završila srednju školu. Tada je imala dvije opcije – upisati fakultet ili otići raditi u inozemstvo. Budući da je imala dosta poznanika koji su završili faks te svejedno ostali nezaposleni, skupila je kofere i krenula za Njemačku. Dvije godine kasnije, kaže, ne planira povratak u Hrvatsku.

– Nije me samo ekonomska situacija otjerala gore, ima tu puno više razloga. Putovala sam sama, ali na sreću sam imala siguran smještaj jer sam tu rođena. Radim, imam i po 3 posla, jedan glavni i kasnije ovisi imam li volje raditi još koji nebenjob, tu je uglavnom ili Oktoberfest opet ili konobarenje po par dana po takvim sličnim festovima. Plaća ti ovisi uvijek o satnici, a satnica pak o puno drugih faktora kao npr. da li si samac ili oženjen, imaš li djece, koja si porezna klasa, godine, radno iskustvo, stručna sprema, priča Valentina i dodaje kako plaće ne može usporediti s onima u Hrvatskoj jer ovdje nije radila slične poslove, no kaže kako od zarađene plaće u Njemačkoj solidno živi.

Anđela (20): Kad sam došla osjećala sam se kao u zatvoru, a dvije godine poslije vidim da je život u Njemačkoj pozitivno utjecao na mene

Anđela (20) je imala nešto drugačiji životni put. Nije se sama odvažila na odlazak iz Hrvatske već je to bila odluka njezine obitelji. Otac joj je desetak godina radio u Njemačkoj dok je ona s bratom i majkom živjela u mjestu pokraj Trogira. Upravo su zbog te udaljenosti odlučili preseliti u Njemačku. U početku se osjećala kao da je u zatvoru, no sada kaže da se u Hrvatsku tako skoro ne planira vratiti.

– Kada je došao taj trenutak u kojem sam se našla, u skroz drugoj zemlji, novoj i nepoznatoj okolini, osjećala sam se kao u zatvoru. Dva mjeseca poslije krenula sam s tečajem njemačkog jezika i upoznala druge mlade ljude poput sebe. Svakim danom mi je postajalo sve lakše. Nedugo nakon našla sam i posao i prvi put u životu shvatila kako je lijepo biti cijenjen kao radnik te biti pošteno nagrađen za odrađeni posao. Plaća je neusporediva s onom koju bi dobila u Hrvatskoj. Radi se otprilike o 85% većem iznosu za isti broj sati za isti posao, priča Anđela.

Iako ju nekada uhvati nostalgija za dečkom, prijateljima i rodbinom, kaže da je život u Njemačkoj pozitivno utjecao na nju, a prijatelje i dečka iz Hrvatske može vidjeti kada uzme godišnji odmor. Trenutačno planira upisati studij i izgraditi karijeru u Njemačkoj, a povratak u Hrvatsku, barem u bližoj budućnosti, za nju nije opcija.

Duje (20): Želim naći mjesto pod suncem gdje ću svoje potencijale iskoristiti do maksimuma

Izdvojeni članak

[Rektorova 2016] Studentice otkrile da će se iseljavanje visokoobrazovanih drastično povećati

Dva momka s kojima smo razgovarali još uvijek studiraju u Hrvatskoj. Jurica (22) je student Akademije primijenjene umjetnosti u Rijeci, a Duje (20) studira informatički dizajn na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu. Obojica svoje obrazovanje žele nastaviti u inozemstvu.

– Počeo sam intenzivnije razmišljati o tome gdje ću nastaviti svoj studij. Istraživajući studijske programe, shvatio sam da ne postoji studij informatike koji je dovoljno kvalitetan da me zadrži u Hrvatskoj, stoga sam se odlučio za studij informatike u Münchenu. Za München sam se, između ostalog, odlučio i iz razloga što tamo živi dio moje uže rodbine. Samim time bih se lakše prilagodio novoj okolini, kaže Duje.

Financije su, priča nam, osim nastavka obrazovanja, također bitan faktor njegova odlaska iz Hrvatske. U zemljama zapadne Europe, smatra on, rad se više cijeni i to se odražava na plaći i životnom standardu.

– Htio bih za sebe naći neko mjesto pod suncem gdje ću iskoristiti svoje potencijale do maksimuma i biti okružen ljudima koji me cijene i vole, bez obzira bili oni Hrvati ili ne. Zato povratak u Hrvatsku ne smatram nekim ciljem kojem bih primarno težio. Društvo i politika su mi osobno također bitni, stoga ne bih nikada odselio u neku zemlju u kojoj se ne bih osjećao sigurno i u kojoj ne bih bio prihvaćen onakav kakav jesam, zaključuje.

Jurica (22) se planira vratiti u Hrvatsku, no ne i dok se ne stvore mogućnosti za normalan život

Jurica (22) je na završnoj godini glume na APU-u. Svoje obrazovanje, kao i Duje, želi usavršiti u inozemstvu. Želi živjeti u Londonu. Nije to samo zbog studija ili financija, kaže. Sviđa mu se ideja širenja vidika, upoznavanja kulture i stjecanja iskustva. Tako upoznajemo i sebe, smatra Jurica.

– Niski standard u Hrvatskoj predstavlja veliki problem svakom pojedincu koji želi na isti način provoditi život na Zapadu. Ekonomija je loša, novaca za građane nema, osim za političare. Roditelji dižu kredite kako bi mogli svoju djecu kvalitetno obrazovati. Obiteljski se remeni dodatno stežu, nabraja Jurica dodatne razloge svog odlaska u inozemstvo.

Nije mu jasno zašto svi misle da zauvijek seli iz države pa se na naše pitanje posebno iznenadio. Planira povratak u Hrvatsku, no tek onda kada se stvore mogućnosti za normalan život.

– Ne razumijem zašto većina Hrvata misli da kad netko ode iz Hrvatske kao da ode zauvijek. Naravno da se mislim vratiti u Hrvatsku, imamo predivnu zemlju s tolikim blagodatima prirode. Vratit ću se, ali to će biti onaj trenutak u životu kada ću zaželjeti da ponovno živim ovdje. Kada će mi moja domovina pružiti mogućnosti zbog kojih neću morati, kako bi Hrvati rekli, bježati, govori Jurica i dodaje da u Londonu nema nikog svog, ali ga to neće spriječiti u ostvarivanju ciljeva.

Prilike u Lijepoj našoj ubile su i srednjoškolski optimizam kod Ivana (22): U Hrvatskoj budućnosti za mene nema

Izdvojeni članak

Pernar nastavlja pomicati granice: Legalizacija marihuane bi zaustavila iseljavanje mladih

U srednjoj je Ivan (22), prisjeća se, bio veliki optimist. Smatrao je kako mladi moraju ostati u Hrvatskoj. Jedino tako društvo i gospodarstvo mogu napredovati, smatrao je. No, došao je na faks i po prvi puta se suočio sa surovom hrvatskom realnošću. Malo je boravio po inozemstvu, a svaki povratak u domovinu bio je pljuska nanovo. I tako je, iz dana u dan, njegov optimizam iz srednje škole polako odumirao.

– Dolaskom na studij u Zagreb te čestim boravcima na studiju u inozemstvu shvatio sam kako za mene u Hrvatskoj budućnosti nema te stoga planiram nakon diplome odseliti negdje u zapadnu Europi i tamo započeti novi život. Na mene je najviše utjecala društvena klima koja je u Hrvatskoj izrazito polarizirana, a teme iz prošlosti se konstantno aktualiziraju bez ikakve rasprave o budućnosti naše zemlje, govori Ivan o svojim planovima.

U Hrvatsku se vratiti neće, kaže, dokle su god u centru zbivanja rasprave o imenima trgova i postavljanju ćiriličnih ploča. To nije društvo u kojem želi živjeti.

Nemaju novca, traže bolje obrazovanje, ogorčeni na dnevnopolitičke sukobe i razočarani u društvo

Lijepo je ispunjavati snove. Još je ljepše kada to možete činiti, a da pritom ne ‘bježite od kuće’. No, činjenica je da ovi mladi ljudi ne bježe samo radi ostvarivanja snova. Oni odlaze upravo iz onih razloga koje u zapadnim europskim zemljama smatraju temeljnim životnim potrebama, a dokaz tomu viđenja su ovih mladih ljudi.

Društvena klima, vrijednosti, političke prepirke, nepovoljna ekonomska situacija, loše obrazovanje – sve to razlozi su koje nam mladi ljudi otkrivaju kao ‘okidače’ drastičnih poteza iseljenja iz vlastite domovine. Alarmantne nisu, dakle, samo brojke. Još alarmantniji su pogledi mladića i djevojaka na državu, društvo i sustav u cjelini, u koji sve lakše i češće gube povjerenje. U većini slučajeva, vidjeli smo, nepovratno. Dok Hrvatska duboko spava i ne osvrće se na probleme ‘malog čovjeka’, oni svoje mjesto pod suncem nalaze u zemljama koje, očito, svojim građanima osiguravaju mogućnost zaposlenja, obrazovanja i dostojnog života.

Odlaze iz Hrvatske i ne planiraju se vratiti: Mladi ljudi otkrivaju nam razloge iseljenja iz domovine
Share via
Copy link
Powered by Social Snap