Omiljeni domar otišao u penziju nakon 28 godina: ‘Teško možemo zamisliti školu bez tvog osmijeha’

Školski kolektiv ne čine samo učenici i nastavnici. Tu su i drugi zaposlenici bez kojih bi sustav teško funkcionirao, a među njima su i domari. Sitni i veći popravci, pokoja šala, savjet i topla riječ, baš tako svog domara opisuju u Osnovnoj školi Marija Bistrica. Nakon 28 godina morali su mu reći doviđenja jer odlazi u zasluženu mirovinu.

Domar odlazi u mirovinu | foto: OŠ Marija Bistrica

Možda ste ga znali vidjeti iz učionice kako kosi travu ili bi vas po njega poslala nastavnica kada bi u učionici nastao neki kvar. Domari brinu o sitnim i većim popravcima kako bi škola nesmetano funkcionirala, a nerijetko učenicima i nastavnicima budu rame za plakanje na školskom hodniku. Da domar može graditi i divno prijateljstvo, pokazuje objava Osnovne škole Marije Bistrice.

‘Našem voljenom domaru, škola je bila drugi dom, svaki dan je marljivo radio’

Naime, nakon 28 godina rada otpratili su svog domara Krešimira Miličkog u zasluženu mirovinu. Kažu, nije bio samo domar, već prijatelj i oslonac pa im je ovo jedan vrlo emotivan trenutak.

– U našu školu došao je vrijedno raditi 1997. godine. Sa sjetom se prisjećamo njegovog rada s domarom Dragutinom Vrtarićem s kojim je činio tandem najomiljenijih domara. Našem voljenom domaru, škola je bila drugi dom, svaki dan je marljivo radio i doprinosio boljitku naše škole, da svima bude čim ljepše i ugodnije boraviti u školi, a naročito da radimo u sigurnom okruženju. Uvijek je bio tu kad je nešto trebalo hitno napraviti, a nerijetko i izvan svog radnog vremena. Sad je vrijeme da se posvetiš sebi, svojim hobijima, obitelji i svemu što te veseli, stoji u objavi škole.

Izdvojeni članak

FOTO: Morate vidjeti u što je domar zagrebačke gimnazije transformirao stare školske klupe

‘Teško možemo zamisliti školu bez tvog osmijeha, želje da podijeliš šalu’

Zahvalili su mu za sve godine tijekom kojih je marljivo radio te savjesno i odgovorno obavljao svoj posao.

– Teško možemo zamisliti školu bez tvog osmijeha, želje da podijeliš šalu, naučiš nas kako odgovorno raditi svoj posao,… ali nam je svima utjeha, što živiš blizu pa ćemo se sigurno sretati i trebati tvoje savjete koje ti nikad nije bilo teško podijeliti. Dragi naš Krešo, sad doma popravljaj, slaži, šerafi i uživaj u mirovini koju si zaslužio odanim radom, marljivošću, pristojnošću, odgovornošću, navodi škola.