Oprez, mladi ispod 30! U 2025. državi ćete platiti 3.300 eura za zdravstvo
Ako ste mlada osoba ispod 30 godina i zaposlili ste se nakon 1.1., državi ćete godišnje morati platiti oko 3.300€ za zdravstvo. Takav izračun vrijedi za medijalnu plaću od 1.160€ neto. Vijest je to koju je Vlada progurala krajem godine, prošla je uz manje buke, premda nije jasno što će se poboljšati u zdravstvenom sustavu za takav iznos.

Novac radnika ulazi u zdravstveni sustav | Ilustracija: Dall-E
Već preko desetljeća je u Hrvatskoj na snazi bila mjera prema kojoj mladi ne moraju plaćati zdravstvene usluge kada imaju ispod 30 godina ili pet godina nakon prvog zaposlenja. Oni stariji moraju plaćati 16,5 posto na iznos svoje bruto I plaće. Ukratko, ako imate medijalnu plaću od 1.160 neto, prijavljeni ste u Zagrebu i nemate olakšica, mjesečno ćete za zdravstvo izdvajati oko 275€. Iznos možda zvuči veliko za medijalnu plaću od 1.160€ kakva je u Hrvatskoj i nije vam možda jasno gdje je taj novac, ali odgovor je kod države.
Na medijalnu plaću od 1.160€ neto, mlada osoba uplaćuje za zdravstvo 275€
U ime radnika, poslodavci su dužni isplatiti taj iznos, popularno zvan bruto II, za zdravstveno osiguranje. Mnogi to ne znaju, jer poslodavac i radnik svoj odnos zbog zakonskih obaveza uređuju ugovorima na razini bruto I. U taj iznos, osim neto plaće, spadaju 15 posto prvi stup mirovinskog (međugeneracijska solidarnost), skromnih pet posto za drugi stup (vaša osobna štednja) i porez. Bruto II tako radnik nikada ne vidi u ugovoru, ali on postoji na platnim listama i poslodavci su dužni u ime radnika isplatiti taj iznos.
Eh sad, ministar financija Marko Primorac je objavio kako je riječ o nepoštenoj praksi, kako nema više potrebe za tom olakšicom jer se mladi danas dobro zapošljavaju i kako svi trebamo biti jednaki pred porezom. Predstavio je to kao nešto što neće utjecati na mladu osobu jer je cijeli sustav zamišljen tako što mladi radnik ne zna da uplaćuje 275€ za zdravstvo na mjesečnu neto plaću od 1.160€.
Tako da morate zaraditi gotovo četvrtinu medijalne plaće i onda taj novac uplatiti u zdravstvo. Još frapantnije zvuči kako ukupni troškovi plaće iznose 1.941€ dok mladi radnik na svojem računu može očekivati tek 1.160€. Tako će od punog iznosa na računu biti tek 60 posto zarađenog, a 40 posto novca mladog radnika će otići u ruke države.
Ne zna se što će biti bolje u zdravstvu za 3.300€ godišnje
Što će se točno promijeniti u zdravstvu, koja usluga će biti pristupačnija i što je dostupnije od 1.1., ministar financija nije odgovorio, niti ga se tiče. Treba biti pošten i reći kako će mjera ostati na snazi za sve zaposlene u prethodnima godinama pa će država puni iznos ove mjere osjetiti za pet godina. Isto tako, vrlo stidljivo i bez pretjeranog reklamiranja, najavljeno je da će se mjera moći koristiti za prvih godinu dana zapošljavanja, ako je riječ o prvom zapošljavanju. Međutim, ostaje otvoreno pitanje kako na predstavljanju porezne reforme nije uopće objašnjeno koji su bili rezultati dosadašnje mjere i što se očekuje u zdravstvenom sustavu od uvođenja novog nameta za mlade.
Razlog tome treba tražiti u nerezonskom predizbornom povećanju plaća svima u javnom sektoru u prošloj godini, zbog čega nedostaje novaca u državnoj riznici. Nameti se uvode pod krinkom poštenja pred porezom, ali ne zbog poboljšanja sustava, nego zbog namirivanja postojećih rupa, neefikasnosti zdravstvenog sustava.
Korak naprijed za Hrvatsku, radnike i državu bi bilo obavezno ugovaranje plaće na razini bruto II, s obzirom na to da će mladi i stari biti obveznici tog troška. Tako bi radnici znali točan iznos koji zarađuju, iznos koji će ostati njima, a koji ide državi, a poslodavci bi imali pregled koliko radnici stvarno koštaju. Takva promjena bi dugoročno dovela i do promjene diskursa i pregovora o plaćama koja bi se iz neto prešla na bruto II razini, što je zapravo jedini pošteni oblik pregovora za obje strane.
Radnik zarađuje bruto II, a ne samo neto iznos
Čiji je bruto iznos koji poslodavci uplaćuju radniku i državi pri isplate plaće? Odgovor moralno i pravno može biti samo jedan, a to je radnikov. Poslodavac samo u ime radnika usmjerava dio njegove plaće u poreze, mirovinsko i zdravstveno. U svim ostalim kombinacijama odgovora, bilo da je nešto od poslodavca ili države, je riječ o skrivanju pravog iznosa od samog radnika.
Bruto II, taj famozni trošak za zdravstvo, novac je radnika. Taj namet se ne koristi za elementarno loše stvari, nego za pomoć bolesnima, bili oni mladi ili stari. Ali upravo se u tome krije zamka. Svima je lakše kada se troši njihovih 275€ za skrivanje iza tog alibija. Ali što kada se troši vaših 275€ mjesečno da sve ostane isto kao lani?
Ministar rada Marin Piletić u javnosti govori kako je olakšica za zdravstvo povlastica poslodavca, prema čemu bi ispalo da je to novac poslodavaca. Pa dobro, ako je to novac poslodavca, kako to da poslodavci taj novac nemaju na računu, ako nema zaposlenika koji taj novac i zaradi? Pitanje je retoričko jer je jasno zašto se zamagljuje stvarno stanje i kome jedino ovakva situacija odgovora. To je državi koja istinski ne želi financijski pismene građane. Država ne želi radnika koji primi 1.160€ neto, a shvaća kako zarađuje 1.941€ ukupno. Tek 60 posto zarađenog sjedne na račun. Zvuči nevjerojatno, ali iz računovodstvenih servisa objašnjavaju kako uopće nije legalno potpisati ugovor s troškom zdravstva, nego bez tog iznosa, na bruto I. Pojednostavljeno, u Hrvatskoj nije legalno potpisati ugovor između poslodavca i radnika s kojim će poslodavac i radnik znati točno koliko radnik košta poslodavca, odnosno koliko radnik zarađuje.
Ne postoji na stranicama porezne ili ministarstva financija alat s kojim možete izračunati konačnu bruto plaću. Isto tako u ovoj zemlji ne postoje mladi koji će se pitati što će se promijeniti u zdravstvu za dodatnih 3.300€ mjesečno, niti postoje političari u vladajućoj stranci (HDZ) koji će pri uvođenju novog nameta objasniti što bi moglo biti bolje i kvalitetnije nego dosad u zdravstvu. Zdravstvu u kojem je nedavno uhićen ministar Beroš.
*komentar je stav autora i ne odražava stav redakcije