Pretraga

Otkriven misterij: Zašto psujemo i zašto psovke imaju tako razornu moć

A- A+

Svi znamo da postoje situacije u svakodnevnom

životu zbog kojih iz usta izlaze itekako ‘sočne

psovke’. Ukoliko ste se ikada pitali zbog čega

ljudi instiktivnu psuju i zbog čega te riječi

imaju jaku moć, bit će vam drago pročitati da je misterij

riješen.

Od malih nogu učili su vas da ne psujete, iako se

starijima u vašoj okolini često omaklo takvo

izražavanje. Svi roditelji trude se zaštititi

djecu od ‘zlih’ riječi, no činjenica je da oni kad

tad nauče značenje istih.

Izdvojeni članak

Pisana povijest psovanja: Fuck prvi put u knjizi iz 16. stoljeća

Nema kulture u kojoj ne postoje psovke

Činjenica je da se neke riječi smatra psovkama i

opasnima, no dosad je bilo nejasno zašto, ako se

zna njihovo pravo značenje, one i dalje u ljudima

imaju razornu snagu te potiču negativne emocije.

Psovke postoje u baš svim kulturama, a

istraživanja istih pokazala su da se psovke dijele

na dvije skupine – one povezane s religijom te

psovke povezane s ljudskim tijelom. Uz prvu

skupinu vezani su strah i poštovanje, dok su

gađenj i sram osjećaji povezani s psovkama druge

skupine, ljudskim tijelom, piše The Guardian.

Riječ sama za sebe nema nikakvo značenje sve dok

joj ne pridodate emocije koje su usko vežu uz nju.

Upravo u tom trenutku dolazi do onoga što glasu

ili slovu daje veću važnost te tada riječi i

doslovni smisao postaju djelovi emocija.

Izdvojeni članak

Psovke u Hrvata i njihova učestalost

Riječi se vežu uz emocije

Prema nalazima istraživanja, ljudi koji su

preživjeli traume na mozgu u nekim dijelovima

lijeve polutke u kojoj se nalazi centar za govor

kod većine ljudi, nakon ozljeda ne mogu sročiti

normalno jednostavno proširenu rečenicu, no zato

im psovke uopće nisu strane.

Mogućnost izgovaranja psovki povratiti će prije

nego bilo koju drugu riječ uz koju nisu vezane

određene emocije. Razlog za to je činjenica da su

se dijelovi mozga koji su se prije razvili, poput

limbičkog sustava koji upravlja nesvjesnim i

autonomnim funkcijama i ganglija ostali

neoštećeni.

Najnovija istraživanja pokazala su kako je upravo

to mjesto na kojem psovke ‘žive’.