Pjesmica koja opisuje otužan status mladih Hrvata: ‘Ja sam Vam samo jako dobra reklama za šport, zabavu i modu…’
Inicijativa ‘Vrijedim više’, koju su zajedno pokrenuli Savez samostalnih sindikata Hrvatske, Matica hrvatskih sindikata i Mreža mladih Hrvatske u petak je organizirala prosvjed na kojemu se okupilo 500-tinjak nezadovoljnih stanjem mladih na tržištu rada. Glavni cilj prosvjeda, osim ukazivanja na brojne nelogičnosti u mjeri, bilo je i ukazivanje na potrebu povrata instituta pripravništva. Program prosvjeda bio je poprilično sadržajan, a obogatila ga je i jedna zanimljiva pjesmica.
Screenshot: Facebook; srednja.hr
Elizabeta Petersdorfer iz Iloka, inače borkinja, pozitivka, blogerica i bivša SOR-ovka, aktivistima okupljenima u inicijativu ‘Vrijedim više’ poslala je svoju pjesmu ‘Mladimir’. Pjesmica govori o stanju u kojemu se našao jedna prosječni 28-godišnji Hrvat, a na prosvjedu su ju izvele aktivistkinje Emma Martinjak i Marija Kolb. Pjesmicu prenosimo u cijelosti, a u videu u nastavku, od 55. minute možete pogledati i kako je ta izvedba izgledala uživo.
[TKO SI TI?]
Dobro odgojen, nasmijan i iskren, 28-godišnjak Mladimir (od milja zvani Mladi) ulazi u prostoriju.
Dio je fokus grupe.
Na upit TKO SI TI?, baca pogled na pod. Nešto se u njemu slomilo.
Diže glavu i progovara: Prema statistici, ja sam netko tko će se osamostaliti oko trideset i treće.
Ja sam dio generacije. Kažu da smo: neiskusni, nesposobni i pasivni…
Vidim, često bacani u koš s natpisom ´društveno smeće´…
Ruku na srce, ponekad se to smeće reciklira. (Iako su to zahvati masivni)
Od probranog se otpada prave figurice
Koje plešu i pjevaju: SORry.
Ostatak se otpada
Transportira van il´ otapa, a dio stišće zube dok se iz dana u dan bori.
Jer se boji. Dok cijeli ekosustav gori. (A onaj Biber i Boga smori)
[Kako to mislite, gospodine Mladi?] Ja sam… dio statistike?
Objekt lingvistike? Interesna skupina? Društvena ´lupina? Što biste Vi odabrali za prigodnu tezu? Vidite, ja sam netko na kome svi vole provoditi anamnezu
I sa svime što o meni znaju
Vrlo često zaboravljaju
Omogućiti mi prostor za…
Gospodariti vlastitim resursima:
Svim talentima, vrlinama, željom, voljom i ostalim bonusima prije nego li i sam završim na smeću.
[Žao mi je što se tako osjećate, gospodine Mladi, ali, sigurno je nekome stalo? Netko brine za vašu sreću?]
Baš i ne. Ne doista.
Ja sam Vam samo jako dobra reklama
Za šport, zabavu i modu. Ja sam ono što političarima treba.
Ja sam mali, preslatki crno-žuti daždevnjak
Koji se po cijele dane sunča na suncu. Jer mladima ništa drugo ni ne treba:
Daj im komad nacrtanog neba
I uhvati dobro njihovu sliku kako bi je stavio na svačiji android.
I iako me nitko ne pita ´kako si?´ A da to doista i misli
Ja sam samo humanoid: Imam osjećaje i pod ovolikim stresom pucam lako.
Ja sam dio generacije koja se lupa dlanom u čelo na pitanja poput:
SORa, uvojačenja, kurikularne reforme, i tog cijelog razvlačenja stambene (ne)politike, imigrantske krize, nezapošljavanja, poreza na nekretnine društvene letargije, čak i paralize…
I, ovo će zvučati čudno, ali ja sam, ustvari loš Hrvat:
Meni se zbilja, zbilja, zbilja ne da čistiti tuđa sranja…
Ja sam: muž, otac, kralj, moja cura: žena, majka, kraljica
Samo što nisam otac, i ona nije majka i nećemo to skoro ni biti jer djeca ne idu na baterije.
I nismo kralj ni kraljica, jer kao loš Hrvat i loša Hrvatica,
Tek smo zupčanici
Cijele te mašinerije. Vrlo loše karoserije. Samo što…
Bez i najmanjeg zupčanika, cijeli se ovaj mehanizam ruši.
[Što biste onda rekli nekome iz vaše generacije?]
Prije nego li još jedan, savršeno ispravan, zupčanik završi u smeću
I prije nego li od njega krenu izlijevati figurice,
Dok si za kamere popravljaju frizurice,
Ne moraš biti dio ove stagnacije. Razmisli. Informiraj se. Djeluj. Uključi.
Da si moćan već jednom zaključi!
Drugi su kreirali svijet za nas,
Mi kreiramo svijet za buduće generacije.
Ne čekaj do sljedeće registracije da netko odluči kako ne vrijediš ništa.
Ovo nije igra ´šalji dalje´.
Shvati da bez nas sve staje.
U tebi je snaga. U nama je snaga. Mi smo živa sila.
Jači smo od nekoliko loše složenih automobila.
A kad ti taj isti sklop nalaže da šutiš, sjediš mirno, budeš tiše.
Sjeti se da nisi dobar koliko misliš.
Bolji si. I vrijediš puno, puno više!
