Poznati pakistanski fizičar ima važan savjet za mlade u Hrvatskoj: Jednom se našem znanstveniku izrazito divi
Hafeez Hoorani nije samo respektabilan fizičar zbog svojeg znanja i istraživanja, već i angažmana kojim je praktički ustanovio suradnju svojeg rodnog Pakistana sa svjetski poznatim CERN-om. U ovom europskom laboratoriju danas radi kao zamjenik glasnogovornika za sve teme vezane uz kolaboracije na hadronskom sudaraču čestica (LHC) te se trenutačno bavi projektom istraživanja miona. Hrvatske znanstvenike na CERN-u je opisao kao dobre, motivirane, fokusirane i predane. Iako Hrvatska trenutno nema Nobelovaca iz fizike, našim mladima je poručio da to ne znači da je nemoguće da oni sami jednog dana neće biti prvi, ako su spremni truditi se.
Hafeez Hoorani čuveni je fizičar iz Pakistana. Radi na CERN-u | Foto: Ivor Kruljac, srednja.hr
Dok su nastavnici fizike i studenti završnih godina nastavničkih studija ove znanosti na zagrebačkom PMF-u razgledavali čuveni CERN sredinom travnja, više puta im se isticala jedna nevjerojatna mogućnost. Dok šetate kampusom u kojem je pristup rezerviran samo onima koji rade na CERN-u ili su uključeni u njihove programe te jedete u nekoj od CERN-ovih menza, moguće je da za susjednim stolom sjedi dobitnik Nobelove nagrade.
Ali čak i ako ne sretnete nekog nositelja prestižne medalje iz Švedske, svakako ćete se susresti sa znanstvenicima, istraživačima i inženjerima koji zajednički rade na rješavanju najvećih misterija funkcioniranja našeg svemira. Pritom možda i izume novu tehnologiju koja bi mogla promijeniti naš svakodnevni život. Da rad Europskog laboratorija čestične fizike donosi stvarne koristi svijetu već je otprije potvrđeno. Upravo su iz CERN-a u naše živote došli noviteti kao što su internet, PET skener i touchscreen na mobitelima.
Vodeći fizičar u CERN-u nije bio u Hrvatskoj, ali poznaje kolege: ‘Dobri su, motivirani, fokusirani i predani’
Na Nobelovca, barem koliko mi znamo, nismo naišli. Ali, simpatični fizičar iz Pakistana, Hafeez Hoorani, impresionirat će vas ne samom svojim poznavanjem vrhunske fizike već i vlastitim angažmanom i strašću za znanstvenim istraživanjem. Hoorani je zamjenik glasnogovornika za sve teme vezane uz kolaboracije na hadronskom sudaraču čestica (LHC) CERN-a. Na CERN-u je krenuo raditi 1989. godine, a na eksperimentima CMS-ova detektora čestica radi od 1995. godine. Trenutno se bavi projektom istraživanja miona (muona). Mion je nestabilna subatomska čestica negativnog naboja poput većini dobro znanih elektrona. No, ima 200 puta veću masu od elektrona i upravo mioni čine većinu kozmičkog zračenja koje dolazi do zemljine površine.
No, svojim dugogodišnjim radom na CERN-u i drugim svjetskim institutima, znanstvenom reputacijom i poštovanjem koji je počeo graditi od kraja osamdesetih, Hoorani je napravio velike stvari ne samo za znanost već i za druge znanstvenike u svojoj rodnoj zemlji. Tako je 1999. godine uvjerio vladu u Pakisanu da osnuje grupu koja će na tamošnjem Nacionalnom centru za fiziku raditi na različitim aspektima LHC-a. Potom je 2000. godine Komisija za nuklearnu energiju Pakistana potpisala sporazum s CERN-om. Time su pakistanskim znanstvenicima otvorena vrata za posjete i istraživanja na CERN-u. Pakistan je, poput Hrvatske, pridruženi član CERN-a, ali ne i punopravni.
Na CERN-u je Hoorani upoznao i različite znanstvenike iz Hrvatske. Tako nas je s ovim znanstvenikom upoznao upravo Vuko Brigljević, voditelj Laboratorija za fiziku elementarnih čestica na Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu. Brigljević i sam ima iskustva rada na CERN-ovom CMS detektoru koji je svjetsku slavu stekao jer je zajedno s detektorom Atlas otkrio Higgsov bozon 2012. godine. Hooraniju smo pričali i o Antoniji Utrobičić, koju smo na IRB-u upoznali u prosincu 2024. godine. Iako je Hoorani ne poznaje osobno, čim smo mu rekli da se bavi razvojem istraživanjem novih plinskih detektora koji će biti otporniji na vlagu i radijaciju, prije nego smo dovršili rečenicu, znao je da je u CERN-u radila u grupi za razvoj plinskih detektora koju je osnovao čuveni francuski fizičar i dobitnik Nobelove nagrade, Georges Charpak. Ocijenio je to vrlo važnim istraživanjem.
– Znam druge (iz Hrvatske op. a.) koji rade u raznim područjima fizike i na CMS-u. Dobri su, motivirani, fokusirani i predani. Ovdje možete naći vrlo kvalitetne fizičare iz cijelog svijeta. Nažalost, nisam nikad posjetio Hrvatsku. Imao sam priliku, ali sam je propustio iz osobnih razloga, nedostatka vremena pa ne mogu dati informirano mišljenje o njoj, rekao nam je Hoorani upitan o hrvatskim znanstvenicima i percepciji Hrvatske u svijetu fizike.
Za Boškovića nije čuo, Teslu smatra genijem: ‘Ne znam nikoga za koga bi se mogla povući paralela kao za njega’
Iako poznaje doktora Brigljevića s IRB-a, Hoorani nam je naveo da nije čuo za samog Ruđera Boškovića koji se u Hrvatskoj slavi kao jedan od naših najbriljantnijih znanstvenika iz naše povijesti i po kojem je institut dobio ime. Ali, čuo je za jednog drugog našeg istaknutog znanstvenika. Budući da nas je u neslužbenom dijelu razgovora pitao je li istina da postoje rasprave je li on doista ‘hrvatski’ znanstvenik, sigurno već slutite o kome se radi.
– Nikola Tesla je najpodcjenjenija osoba iako su njegova znanost i stvari koje je radio su bile odlične. Bio je genij, a ponekad se genij ne zamara kritikom ili time tko uzima vaš izum i stavlja ga pod svoje ime. Ne znam nikoga za koga bi se mogla povući paralela kao za Teslu, rekao nam je Hoorani koji na spomen tog briljantnog uma iz Smiljana nema drugo doli riječi hvale.
No, pored Tesle, činjenica je da u Hrvatskoj mlade generacije fizičara ne mogu pronaći puno velikih uzora koji bi ih inspirirali u svome radu. Barem ako se kao kriterij uspjeha uzima osvajanje Nobelove nagrade. Prema podacima web stranice Statista, zaključno s listopadom 2024. godine, Sjedinjene Američke Države su imale najviše dobitnika Nobelove nagrade iz fizike, njih 96. Iza njih su zatim Njemačka (28), Ujedinjeno Kraljevstvo (26) i Francuska (16), dok se Hrvatska može pohvaliti samo s Lavoslavom Ružičkom i Vladimirom Prelogom za Nobelovu nagradu iz Kemije.
Nobelovci mogu inspirirati mlade, ali ne znači da je sve propalo ako ih nemamo: ‘Trudite se u sadašnjosti i imat ćete dobre rezultate’
Hoorani je svjestan da biti rođen u zemlji koja ima mnogo Nobelovaca može inspirirati mlade. Pakistan se također može pohvaliti Nobelovcem iz fizike: Abdusom Salamom koji je doprinio razvoju elektroslabe teorije i ujedno je prvi Nobelovac iz znanosti iz ‘muslimanskog svijeta’. No, ističe naš sugovornik, mladi iz država bez fizičarskih Nobelovaca ne trebaju biti obeshrabreni.
– Ako niste imali Nobelovce, ako ste se mučili u prošlosti, trudite se u sadašnjosti, ulažite u budućnost i imat ćete dobre rezultate, savjetovao je Hoorani.
Kao što smo već ranije pisali, fizičari iz Hrvatske su u rad CERN-a uključeni od samih početaka, budući da je Jugoslavija bila jedna od zemalja osnivačica CERN-a. Doktor Brigljević nam ističe da ‘globalno, čak i u Europi, kvaliteta naših mladih je natprosječna’.
– Činjenica je da se naši mladi ovdje jako dobro snalaze. U prosjeku naš studij fizike (u Hrvatskoj, op.a) dosta vuče na teoriju jer ima jako puno teorijskih fizičara koji drže ključne predmete pa ljude malo više privlači teorija kao što je potraga za Higgsovim bozonom nego za razvojem nove tehnologije (detektora i akceleratora na CERN-u, op.a). Ali, dogodi se i da se odlični studenti baš zaljube u probleme razvoja detektora kad ih upoznaju, rekao nam je Brigljević opisujući kako fizičari iz Hrvatske češće odlaze u istraživanje fizike nego same tehnologije na CERN-u.
Izazovi financiranja, potiču fizičare na biranje teorijskog usmjerenja?
Brigljević je dodao i da obrazovni sustav za fiziku u našoj zemlji ima svoje mane koje bi trebalo poboljšati. Ipak, smatra Hrvatska nije u toliko lošoj poziciji kako se na prvu misli, već da su ljudi jako kritični. No, dok se slaže da bi se u studiju mogao više istaknuti rad na razvoju detektora zbog briljantnih ideja u tom području, dekan zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Mirko Planinić skrenuo je pozornost na još jedan motiv zbog čega se fizičari u Hrvatskoj više okreću teoriji nego eksperimentu.
– Malo dublji razlog je i taj što Hrvatska premalo izdvaja za znanost. Ljudi se radije odluče za teoriju jer znaju da će s eksperimentom imati probleme financiranja, pojasnio je Planinić.
Nije bitno da su sveučilišta na vrhu svjetskih popisa, već da obrazuju nove generacije: ‘Kvalitetne umove imate i u Hrvatskoj i u Indiji’
Općenito, stječe se dojam da je fizičarima teško objasniti ljudima zašto su potrage za subatomskim česticama u CERN-u važne. Pogotovo kada nam njihova istraživanja mogu samo objasniti od čega se sastojimo i kako svemir funkcionira. No, taj problem dijele fizičari diljem svijeta pa tako i u Pakistanu za koji Hoorani ističe da je zemlja u razvoju.
– Ljude više zanima primjena znanja, a manje intelektualni aspekt i ljudska znatiželja. U mojoj zemlji ljudi nisu uvijek zainteresirani za temeljna pitanja kao što su odakle dolazimo, kako je svemir nastao, kako se stvaraju galaksije i crne rupe, od čega smo sastavljeni. Primjerice, u Pakistanu trenutno imate energetsku krizu. Mi kao čestični fizičari u fundamentalnoj znanosti danas ne možemo riješiti taj problem, ali možda jednog dana naše istraživanje bude uspjelo. Javnost mora shvatiti da je znanost uvijek tradicionalno plaćena javnim novcem poreznih obveznika jer nije poslovna industrija. Od nje ne zarađujete, ali znanost kreira i tehnologiju koja se može koristiti u svakodnevnom životu i donijeti ekonomski prosperitet, analizirao je Hoorani podsjećajući nas ponovno da je CERN to već više puta i ostvario.
Iako je Brigljević naveo da obrazovanje u Hrvatskoj nije toliko loše kao što se čini i da naši znanstvenici mogu ući u svjetski vrh, činjenica je da hrvatska sveučilišta nisu visoko na listi najboljih na svijetu. Kao što smo pisali u listopadu prošle godine, prestižni obrazovni magazin Times Higher Education je za 2025. godinu poredao od najbolje prema najgorima 2.092 visokoobrazovne institucije iz 115 zemalja. Na toj su se listi našla i Sveučilište u Zagrebu, u Splitu i u Rijeci. No, sva tri iza 1.200 mjesta što je vrlo nisko. Iako Hoorani navodi da je uvijek dobro biti broj jedan na takvim popisima, tješi nas da nije kraj svijeta i ako nismo. Ističe da je bitno da su ‘sveučilišta proizvođači znanja’ te dokle god proizvode dobre studente u prirodnim ali i drugim, društvenim znanostima, dobro rade svoj posao. A takvi popisi navode, idu dalje od toga što studenti na sveučilištima mogu učiti.
– Ne trebamo se zamarati jesmo li prvi ili ne jer to zahtjeva i financiranje i zapošljavanje vanjskih suradnika, novce da top istraživači dođu u vašu zemlju. Ako nemate te resurse, poput Harvarda i Berkleya koji mogu ponuditi 15 milijuna dolara znanstvenicima da započnu istraživanja. To je drukčija dinamika i nije vaša krivnja. Um i mozak se ne mogu monopolizirati niti asocirati uz neku regiju. Kvalitetne umove imate i u Hrvatskoj i u Indiji, zaključio je pakistanski fizičar sugerirajući da svugdje na svijetu postoji mogućnost za obrazovanje i razvoj dobrog znanstvenika.
