Prije bi djeca prohodala do prve godine, danas više ne: ‘Bez mišićne aktivnosti je zdravlje ozbiljno ugroženo’
Motorika djece je toliko loša da svega jedno od deset djece ispravno radi vježbe koje su im bile zadane u istraživanju u sklopu međunarodnog projekta ‘Biološke varijacije u djetinjstvu’. Istraživanje su proveli Centar za istraživanje djetinjstva Sveučilišta u Rijeci i Kineziološki fakultet u Zagrebu. Voditelj istraživanja, Vilko Petrić, ističe da su testirali motoričke sposobnosti djece u Rijeci, Ljubljani i Kopru u starosti od dvije do sedam godina. Rezultati nisu bili dobri čak ni u sportskim grupama, a upozorio je da odrasli trebaju poticati kretanje djece i vlastitim primjerom.
Galerija 3 Fotografija
Otvori
Da su djeca manje aktivna i manje vremena provode van u igri i rekreaciji, već je dobro poznato. No, rezultati istraživanja u 15 vrtića u Rijeci stvari su stavile u perspektivu koja se nipošto ne bi trebalo ignorirati. Naime, samo jedno od desetero djece ima dobru motoriku.
Rezultati istraživanja su predstavljeni međunarodnom znanstvenom skupu ‘Djetinjstvo 360°’ koji je 14. siječnja imao prvo svoje izdanje u Rijeci. Pod temom skupa ‘Biološke varijacije u djetinjstvu – kineziološka perspektiva’, rezultate o motorici vrtićke djece je predstavio organizator događaja, Centar za istraživanje djetinjstva Sveučilišta u Rijeci.
‘Pokret djece treba poticati u svim aktivnostima’
Iako su rezultati već javno predstavljeni, profesor s riječkog Učiteljskog fakulteta Vilko Petrić naveo nam je da tek predstoji objavljivanje znanstvenog rada o ovom istraživanju u kojemu je sudjelovao. Kako je rekao za srednja.hr, prve objave u časopisima očekuju tijekom ožujka, a analizu podataka su završili neposredno prije nove godine. Osim vrtića u Rijeci, ovo istraživanje je provedeno među djecom u Ljubljani i Kopru, u suradnji sa zagrebačkim Kineziološkim fakultetom.
– Na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci i Centru za istraživanje djetinjstva Sveučilišta u Rijeci radim gotovo 10 godina. Trenutno sam na radnom mjestu izvanrednog profesora i predajem kolegije vezane uz kineziološku edukaciju. Moje područje istraživanja obuhvaća integraciju pokreta u odgojno-obrazovni proces i razvoj dječje motorike. Prije dolaska na Sveučilište u Rijeci, šest sam godina djelatnik Kineziološkog fakulteta u Zagrebu te sam s gotovo svim kolegama uvijek ostao u izvrsnim odnosima. Tijekom ovog istraživanja, suradnja je konkretno ostvarena s Laboratorijem za audiovizualne tehnologije u kineziologiji pri Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, pojasnio nam je Petrić kako je došlo do ovog istraživanja.
Dodao je da su kroz ovo istraživanje obuhvaćena djeca u dobi od druge do sedme godine života. U testiranju su kod djece provjeravali kako trče, rade sunožne skokove uz i bez korištenja ruku, kao i više uzastopnih skokova na lijevoj i desnoj nozi. K tome mjerili su im visinu i težinu, kao i sastav tijela. Između ostalog, postotak masnog tkiva, postotak koštano-mišićne mase te su procijenili njihovo stanje uhranjenosti.
Sve u svemu, osim što su rezultati pokazali da samo jedno od desetero djece zadovoljavajuće izvodi zadane pokrete, Petrić i njegovi kolege su ustvrdili i da u prosjeku šestero djece loše izvodi tražene pokrete, a troje nikako. No, upitan po čemu se razlikuje to jedno od desetero djece koje ima dobru motoriku, naš sugovornik nije dao pojašnjenje. No, čini se kako čak ni bavljenje sportom ne igra preveliku ulogu.
– U ovo istraživanje su uključene i sportske skupine određenih dječjih vrtića i nažalost nemaju značajno bolje rezultate od ostalih. Kod djece pokret treba poticati u svim aktivnostima. Integrirati ga u njihovo učenje i cjelokupni razvoj. Jedino na taj način možemo očekivati promjenu. Djetetu je pokret biotička potreba i način funkcioniranja. Samo i isključivo bavljenje sportom nije dovoljno. Istraživanja općenito pokazuju kako su djeca vikendom najviše pred ekranima, a to naviše govori o obiteljskoj kvaliteti života kada je u pitanju kretanje, rekao je Petrić.
Problemi sjedilačkog života: ‘Dijete u prvoj godini napravi sve da osposobi tijelo’
Zbog toga Petrić navodi da osim obitelji, obrazovne ustanove i društvo u cjelini moraju zajedno djelovati da bi dijete ostvarilo svoje motoričke potencijale. Upozorio je da se djeca danas od najranije dobi sve manje kreću, ali ni roditelji nisu za pohvaliti. Ističe da odrasli u pravilu ‘odrasli u pravilu ne podržavaju potrebe njihovog motoričkog razvoja’ ni poticajno, ni okruženjem pa ni vlastitim primjerom. Posljedice toga su vidljive i izvan ovog istraživanja u sklopu međunarodnog projekta Biološke varijacije motoričkih obrazaca djece rane i predškolske dobi, koje financira Sveučilište u Rijeci.
– Dijete u prvoj godini života napravi sve da osposobi svoje tijelo kako bi se mogao smisleno kretati u prostoru. Počinje se kotrljati, puzati, penjati, hvatati i bacati, hodati i drugo. Nažalost, danas je sve češći slučaj da djeca prohodaju tek nakon navršene godine dana života, s godinom i pol. Prije deset godina gotovo da nije bilo djeteta koje do 12 mjeseci nije hodalo, rekao nam je voditelj ovog istraživanja.
K tome, zbog sjedilačkog načina života više ne možemo očekivati ni da će priroda to učiniti za nas. naš sugovornik ističe da je kretanje bitno za zdravlje i kvalitetu života. Svemu je kumovala i digitalizacija. Ipak, kako nam kaže istraživač iz Rijeke, pitanje je dokle i što poduzeti glede toga.
– Djeca se više bez zamaha ruku i nogu ne mogu zakotrljati, ne mogu napraviti ‘trbušnjak’. Njihov fitnes je izrazito loš te upravo zato imamo slučaj da svega jedno dijete od deset izvede pravilno, primjerice, skokove na jednoj nozi. Digitalizacija je definitivno jedan od faktora koja je značajno smanjila razinu tjelesne aktivnosti kod djece i kvalitetu života kada je u pitanju kretanje. Ne mogu govoriti o posljedicama digitalizacije, ali bez mišićne aktivnosti cjelokupno zdravlje djece ozbiljno je ugroženo, zaključio je Petrić.
