Psihologinja objasnila što moramo napraviti da se Prečko ne ponovi: ‘Slušajte što vam struka govori’
Tragedija u Osnovnoj školi Prečko ostavila je tragove na svima nama, posebice na djeci. Uz to, otvorila su se mnoga druga pitanja: sigurnost u školama, mentalno zdravlje djece i mladih, (ne)funkcioniranje sustava kao i u kakvom smo stanju kao društvo općenito. Stoga smo, kao i nakon tragedije u Beogradu, ponovno ugostili kliničku psihologinju Natašu Jokić Begić. U podcastu smo razgovarali o tome što se događa s našom djecom i mladima, odnosno što mi kao društvo radimo našoj djeci i kako to možemo promijeniti da se slučajevi poput onog u Osnovnoj školi Prečko više ne ponove.
Foto: srednja.hr
Svi u Hrvatskoj pamtit će datum 20. prosinca 2024. godine kada se dogodila najveća tragedija u povijesti obrazovanja – napad nožem u Osnovnoj školi Prečko. Jedan učenik je preminuo, a pet je osoba, uključujući i nastavnicu, bilo ozlijeđeno. Napad je izvršio bivši učenik škole, 19-godišnjak koji se trenutno nalazi u istražnom zatvoru. Ovaj događaj ostavio je veliku traumu mnogim ljudima, posebice djelatnicima i učenicima škole, ali i svoj ostaloj djeci u Hrvatskoj.
Zabrinutost za sigurnost djece u školama rezultirala je zaključavanjem i postavljanjem osoba za sigurnost u škole, ali otvorila su se i mnoga druga pitanja. Jedno od njih je i mentalno zdravlje djece i mladih u Hrvatskoj. Upravo o tome smo u našem podcastu pričali s našom prvom gošćom ove godine, kliničkom psihologinjom i sveučilišnom profesoricom Natašom Jokić Begić. Cijeli razgovor može se svesti na jedan kratki, ali itekako važan i jasan zaključak – mi smo kao društvo odgovorni za dobrobit naše djece.
‘Djeca su nam pod stresom, slamaju se, moramo nešto napraviti’
Iako je nemoguće očekivati da se ovakav slučaj kao u Prečkom više nikada neće dogoditi u našoj zemlji, pitali smo psihologinju Jokić Begić što se može napraviti kako bi se takve tragedije pokušale izbjeći u budućnosti. Naglasila je kako u tome važnu ulogu imamo svi, od roditelja, nastavnika, ravnatelja pa do Ministarstva obrazovanja i raznih stručnjaka, a posebice iz njezinog područja.
– Prije svega, moraju se slušati stručnjaci, zato jer mi pratimo od 2010. i vidimo kada se u Americi se nešto pogoršava, to će uskoro doći i kod nas i to za manje od 10 godina. Mi smo onda od 2015. počeli govoriti: ‘Dajte, dajte, idemo o tome pričati, idemo nešto napraviti dok nije prekasno!’ Možda će i Ministarstvo zdravstva reći: ‘A joj, fakat, pa dio zdravlja je i mentalno zdravlje, pa možda bismo nešto mogli napraviti’. Pa gdje ste bili do sad?! Pričali smo vam to. Pa tako poručujem da – slušamo! Slušajmo što struka govori. A struka sada kaže – djeca su nam pod stresom, slamaju se, moramo nešto napraviti, rekla je Jokić Begić.
‘Nemoj ga forsirati da ide na petsto aktivnosti, samo ćeš ga izludjeti’
Pod stresom koji proživljavaju učenici navela je više stvari, među kojima je svakako i situacija u svijetu koji je postao nepredvidiv i nesiguran. Ali, pod glavne stresore svakako spada škola koja učenicima više nije samo obaveza, već briga kao odraslima posao. Objasnila je to na način da učenici svaki dan razmišljaju o tome kako moraju biti, ne dobri, nego najbolji u školi, kako moraju imati najbolje ocjene, ako ne i savršene, dakle prosjek 5.0. Uz to, roditelji često djecu uključe u velik broj izvannastavnih aktivnosti što često postane još jedno kompetitivno područje i izvan škole u kojemu moraju biti – savršeni.
– Izvana nam dolazi previše svega, svugdje. Dakle, prepuni smo tog stresa i djeca su nam prepuna stresa. Ali, mi imamo mogućnosti da im smanjimo taj stres. Ne možemo promijeniti Trumpa i Putina, ali možemo smanjiti zahtjeve u školi. Možemo tu školu malo reformirati. Također možemo omogućiti mamama i tatama da ne trče od jednog mjesta do drugog i da imaju više vremena za svoje dijete. Možemo povećati povjerenje u učiteljice, u učitelje, nastavnike. To je zahtjevan i težak posao, dajte im jače povjerenje u to što rade. Zaposlite stručne suradnike u školama. Kao roditelj – nemoj ga forsirati da ide po tih petsto aktivnosti okolo, samo ćeš ga izludjeti. Kao srednjoškolski ravnatelj – možeš napraviti da se ne veličaš s time: ‘Meni se samo upisuju s 5.0 i još sve ne znam čime’. To možeš napraviti kao srednjoškolski ravnatelj. Kao baka – možeš peći kolače i reći: ‘Bit će sve dobro’, poručila je psihologinja Jokić Begić.
Cijeli podcast s Natašom Jokić Begić možete pogledati u videu ispod ili na našem YouTube kanalu.
