Psihologinja poslala jasnu poruku: Nisu psihički bolesnici opasni, društvo je opasno
Nakon tragedije u Osnovnoj školi Prečko ponovno se stvorila stigma oko osoba sa psihičkim poremećajima jer je 19-godišnji napadač bio pacijent Klinike za psihijatriju Sveti Ivan. Mnogi su na društvenim mrežama tvrdili kako su upravo psihički bolesnici, ali i osobe koje imaju manje mentalne poteškoće, opasni za društvo. Da to nije točno i da je u stvarno upravo suprotno, objasnila je klinička psihologinja Nataša Jokić Begić u našem podcastu.
Foto: Canva
Činjenica je da nam je kao društvu uvijek lakše kada u nekim ekstremnim situacijama možemo uprijeti prstom u nekoga i proglasiti ga krivim za to što se dogodilo. Tako je bilo i nakon tragedije u Osnovnoj školi Prečko gdje je u napadu nožem poginuo prvašić. Šok koji je uslijedio pokrenuo je niz reakcija, a na društvenim mrežama mnogi su svalili krivnju na psihičke bolesnike. Zašto? Zato što je 19-godišnji napadač bio pacijent Klinike za psihijatriju Sveti Ivan Zagreb.
Proširila se teza da su takve osobe, koje imaju psihička oboljenja ili neke manje mentalne poteškoće, opasne za društvo. Da to nije točno i da je u stvarno upravo suprotno, objasnila je klinička psihologinja Nataša Jokić Begić u našem podcastu.
– Za psihičke bolesnike je okolina opasnija nego što su oni opasni za okolinu. To sve statistike pokazuju. To su najranjiviji u društvu, najranjiviji u zajednici. Takvu stigmu baciti ponovno na psihičke bolesnike. Mi se svi jadni borimo protiv stigme prema psihijatrijskim pacijentima i prema psihijatriji općenito. Jedan događaj – vratimo, sve skupa se vratilo natrag jer kao ‘sad se identificiralo, psihički bolesnici su ti koji su opasni’. Ne! Društvo je opasno! Okolina u kojoj živimo je takva da od ljudi zna napraviti, jednostavno zna potaknuti ovakve stvari, kaže je Jokić Begić.
Naglasila je i kako se upravo u takvom društvu koje osuđuje i upire prstom u određene osobe ili skupine, je društvo koje je i stvorilo takve osobe. No, isto tako je istaknula da u slučaju OŠ Prečko ne postoji jedna stvar u koju možemo uperiti prst i reći kako je samo to problem koji je doveo do ove nezapamćene tragedije u hrvatskom obrazovanju.
– Ljudi užasno brzo hoće tražiti krivca zato jer im je to lakše. Daj mi nađi krivca jer ako nađemo krivca, jednoga, identificiramo ga, onda znamo protiv čega se mi borimo. Međutim, ja bih rekla da u ovom slučaju baš ne znamo protiv čega se borimo i nije to jedna stvar protiv koje se mi borimo. Društvo onda tako, s tim svojim nepovoljnim učincima, stvori pojedince koji su, što ranjiviji, što drugačiji zaista, što odluče da se na neki način bore protiv nekog unutar tog društva, naprave zlodjelo, onda što društvo ponovno radi? Traži ponovno ‘ok, sad smo identificirali krivca, e sad ćemo mi tebi napraviti isto ono što si ti napravio sa svojim zlodjelom’, navela je psihologinja Jokić Begić.
Cijeli podcast možete poslušati u videu ispod ili na našem YouTube kanalu.
