Pretraga

Seksualna edukacija – mišljenja se ne razilaze

A- A+

Nakon objave članka o uvođenju seksualne edukacije u redovnu nastavu, nakratko se probudila znatiželja javnog mnijenja. Srednjoškolci su se pokazali zainteresiranima za seksualnu edukaciju u školama. Smatraju da postoji mnogo toga o čemu bi već trebali znati te da bi se trebali srušiti čelični zidovi tabua koji ih spriječavaju da se informiraju.

Sekusalna edukacija bi se trebala uvesti u školu radi nas, jer u ovim godinama svi želimo znati sve o seksu i mislim da nikom ne bi bilo muka slušati o tome. Nadam se da bi tako bar bilo manje trudnoća u srednjim školama-kada bi se učenicima normalno objasnilo za zaštitu. Skoro svi muški u mom razredu preferiraju seks bez kondoma. rekla je za srednju.hr Mia. Iz citata se može iščitati kako su srednjoškolci dulje vrijeme seksualno aktivni, a to se ne bi trebalo zanemariti.

Srednjoškolka Ivana dio krivnje prebacuje na nemar srednjoškolaca, ali i na isto tako nemarne roditelje – Seksualna edukacija se u škole trebala uvesti još davno, da je školstvo organizirano kako treba. Među tinejdžerima vlada ogromno neznanje prouzročeno vjerojatno osobnim nemarom i nezainteresiranošću, kao i krivicom roditelja koji su prezauzeti za bilo šta objasnit svom djetetu. Znači, ne da je bitno uvesti novi predmeti koji nikome neće škoditi i za koji nitko ne može reći da ga ne zanima, već je i nužan da bi djeca bila normalna i sigurna.

Mislim da to treba biti obavezan predmet. Imamo dosta predmeta koji nas ne zanimaju. Ali predstavljanje ovog predmeta na zanimljiv način bi zainteresiralo i nas učenike. A to bi nam dalo i potrebnu edukaciju. Većina učenika u mom razredu želi slušati taj predmet, ali isto tako većina misli da je zaštita nepotrebna. Seksualna edukacija bi vjerojatno upalila lampicu kod mnogih i ne bi tako olako shvaćali sex. Obraćali bi više pozornosti na posljedice kao što su trudnoća, spolne bolesti… misli Lucija.

Dakle, srednjoškolci primjećuju svijet oko sebe, možda i najbolje. Osobito kad je riječ o stvarima koje se tiču konkretno njih. Uviđaju gdje nastaju problemi, smatraju da je potrebno educirati se o zaštiti od spolnih bolesti i neželjenih trudnoća. Isto tako, nisu toliko nezreli kako ih većina doživljava. Neki od njih da, možda i većina, ali generalno ne. Postoje oni koje zanima, koji žele učiti i koji vide rupe u obrazovnom sustavu koje je potrebno pokrpati.

Neki su također zabrinuti i za neozbiljnost svojih školskih kolega, pa Ana kaže: Smatram da je tematika te vrste trebala biti od početka puberteta razrađena s roditeljima. Ne bi bila tabu tema. Bili bi slobodniji pričati pričati o tome, izraziti sebe, svoju orjentaciju, po tom pitanju osjećali bi se slobodnije. Kada se govorilo o spolnosti na satovima biologije u školi,  mogla sam primijetiti kako moji vršnjaci to sve shvaćaju neozbiljno i podsmjehuju se na svaki spomen riječi penis i vagina. Mnoge ne zanima seksualna edukacija. Smatraju da je bitan samo taj spolni čin, ali zanemaruju mogućnost trudnoće i zaraze. Većini je neugodno i skupo kupovati perzervative. Seksualna edukacija, po mom mišljenju, trebala bi se uvesti, ali sumnjam da bi ti satovi imali ikakav utjecaj na današnju sve ranije seksualno aktivnu mladež.

Neki od profesora u srednjim školama također smatraju da je pitanje seksualne edukacije nužno postaviti te što prije učiniti nešto po tom istom pitanju.

Naravno da bi se trebala uvesti u škole, jer bi se kroz kvalitetan program seksualnoh odgoja moglo doći do nekih informacija od kojih bi učenici imali koristi (tome škola valjda i služi). Plus – bolje da se i na taj način educiraju nego porno filmićima koji znaju stvoriti nerealne predodžbe o seksu.  rekao nam je profesor Ivan.

Kao što se da primjetiti, svi se više manje slažu po pitanju uvođenja seksualne edukacije u školu. Možda postoje neke nijansirane razlike, ali ono što je ključno – izgleda da su seksualnoj edukaciji svi spremni reći DA. Pitanje je samo kada, a vrijeme za regulativu na tom području lagano ističe. Kad već nisu poduzete preventivne mjere opreza i kad se nisu uspjele spriječiti dosadašnje posljedice nemarnog spolnog odnosa kod djece, vrijeme je da se počnu spriječavati daljnji problemi. 

I sociologinja Stjepka Popović također smatra da je seksualnu edukaciju nužno uvesti u škole.

Seksualna edukacija, ali i seksualni odgoj se mora uvesti u srednje škole jer djeca imaju pravo na točne informacije i odgovarajući oblik učenja o seksualnom zdravlju i odnosima. Ako živimo u zemlji u kojoj, kako istraživanja pokazuju, većina roditelja ne razgovara s djecom o seksualnim pitanjima i u kojoj ne postoji seksualni odgoj u odgojno-obrazovnim institucijama, onda postaje jasno da dječje razumijevanje seksualnih odnosa oblikuju mediji koji obiluju svakodnevnim i svakojakim, često neprimjerenim seksualnim  sadržajima ili pak iskustva vršnjaka koja ne moraju uvijek biti točna.

Uvođenjem seksualnog odgoja spriječilo bi se tabuiziranje seksualnih tema što kod mladih stvara osjećaj nelagode pri traženju pomoći kada se nađu u problemima, pri traženju odgovora na pitanja koja ih interesiraju i koja su za njihovu razvojnu dob sasvim prirodna i zdrava. Pri tom je pitanje sadržaja najvažnije. Seksualni odgoj nikako se ne bi smio baviti samo biološkim pitanjima, već mora uključivati i razgovor o vezama, osjećajima, odgovornom stupanju u odnose, te značenju odgovornog roditeljstva.  Samo tako bi se moglo djelovati na smanjenje broja maloljetničkih trudnoća i spolno prenosivih bolesti, ali i staviti naglasak na važnost odabira životnog partnera čime bi se omogućila primarna prevencija nasilja u vezama te potom nasilja u obitelji. Uostalom, treba postojati sluh za potrebe mladih, jer ako imaju pitanja vezana uz vlastitu seksualnost i žele seksualni odgoj, onda im društvo mora dati odgovore i omogućiti odgovarajući oblik učenja.

No, iako većina mladih stupa u odnose u srednjoškolskoj dobi, seksualni odgoj trebao bi početi puno ranije i sadržajno se prilagoditi djetetovoj razvojnoj dobi čime bi se djeci omogućilo razumijevanje vlastitih osjećaja, razlikovanje ugodnih od neugodnih dodira i kontakata, zdravo razvijanje njihove seksualnosti, kao i prepoznavanje, sprečavanje i prevencija onih seksualnih kontakata koji su neželjeni, a koji mogu ostaviti trajne negativne posljedice na one koji su danas djeca, a sutra ljudi koji će odgajati vlastitu djecu.