Pretraga

Silno se želio školovati: Od etničkog čišćenja, života na smetlištu, pa sve do Harvarda

A- A+

Justus Uwayes imao je tek devet godina kada je zbog etničkog čišćenja postao siroče. Živio je smetlištu u Ruandi, no to ga nije spriječilo da ganja san o školovanju. Nije odustajao, pa je na kraju završio na Harvardu.

www.facebook.com

Živimo u svijetu u kojem nema svatko jednake šanse za uspjeh, pa se tako oni rođeni u krivo vrijeme i na krivom mjestu, ukoliko se žele školovati, moraju svojski potruditi da u tome zaista i uspiju. Za Justusa Uwayesa školovanje je bilo luksuz, no unatoč svim preprekama koje su mu stajale na putu, on ga je dosegao.

Izdvojeni članak

Od beskućnika do Harvarda za četiri godine

Silno se želio školovati, a u tome je i uspio

Kad je imao tek devet godina, zbog etničkog čišćenja postao je siroče. Živio je u olupini auta na smetlištu u Ruandi, a hranu i odjeću nabavljao je na sve moguće načine. Prosio je, a kupao se nije više od godinu dana. Kada je upoznao Amerikanku Clare Effiong stvari su se promijenile. Sva su se djeca razbježala osim njega, a kada ga je ona pitala zbog čega je ostao, odgovorio je samo kako želi u školu.

To je zaista i mislio, jer ove je jeseni upisao prestižno Sveučilište Harvard i nije ništa drugačiji od ostalih studenata koji pohađaju tu uglednu instituciju.

Nakon srednje škole, prijavio se i osvojio mjesto u sklopu programa Bridge2Rwanda koje vodi udruga iz Little Rocka u saveznoj državi Arkansas. Kao i većina drugih top sveučilišta, Harvard svoje studente ne bira isključivo prema njihovim financijskim mogućnostima, ali sve do sad u kampusu je bila samo jedna studentica iz Ruande, Juliette Musabeyezu.

Izdvojeni članak

Video: Studenti Harvarda pokazali katastrofalno neznanje

Život mu se iz temelja promijenio

Otkako je pobjegao iz divlje Ruande, dokazao se kao vrhunski učenik, a podučavao je i ostale te sudjelovao u osnivanju udruge koja siromašnim učenicima osigurava zdravstveno osiguranje.

Kolege na fakultetu pomogle su mu da se privikne na život u zemlji sasvim drugačijoj od njegove.

– Ljudi teško rade za sve. Brzo obavljaju stvari i brzo se kreću. Govore istinu, opisuju svoja iskustva. U Ruandi, drugačije pričamo s odraslima. Ne vičemo i nismo nemirni. Ovdje se razmišlja neovisno, rekao je student.

Pomoć Amerikanke Clare nikada neće zaboraviti te tvrdi kako se njegov život zbog njega promijenio.