Sjećate se Dorine analize koju je premijer nazvao ‘istraživačkim pokušajem’? Upravo je dobila nagrade HND-a za istraživačko i internetsko novinarstvo

Pred točno deset mjeseci novinarka portala srednja.hr, Dora Kršul, izradila je usporednu analizu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije i nacrta Akcijskog plana za njeno provođenje. Nakon dvotjednog posla i dugotrajnog praćenja te teme, došla je do poprilično šokantnog otkrića – dio ciljeva iz Strategije je izbačen, a dodani su neki novi. U prijedlogu Akcijskog plana izbačeno je 129 mjera, dodane su neke nove, a sadržajno, Akcijski plan je izostavio bitne dijelove Strategije. Premijer Plenković Dorinu je analizu nazvao ‘istraživačkim pokušajem’, a upravo za taj ‘pokušaj’ Hrvatsko novinarsko društvo Dori je danas dodijelilo godišnju nagradu u čak dvije kategorije – za istraživačko novinarstvo te za internetsko novinarstvo.

Dora Kršul | Foto: Duje Kovačević, srednja.hr

Gotovo da nema medija u Hrvatskoj koji 1. srpnja 2017. nije prenio istraživanje novinarke Dore Kršul. Dora je uspoređivala Strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije s nacrtom Akcijskog plana za njezino provođenje. O sudbini Akcijskog plana trebalo se odlučivati na sjednici Posebnog stručnog povjerenstva, upravo u tom prvom tjednu srpnja 2017. Novinarka portala srednja.hr došla je do otkrića kako je prijedlog Akcijskog plana u velikom dijelu bio u suprotnosti sa Strategijom koju je usvojio Hrvatski sabor – izbačeno je 11 ciljeva iz Strategije, dodano je 12 novih koji nisu sadržani u Strategiji, a dva su cilja modificirana. Nacrtom Akcijskog plana izbačeno je čak 129 mjera, dodane su 22 mjere koje se ne nalaze u Strategiji, a 71 mjera je modificirana u Planu. Uočila je i sadržajna odstupanja od Strategije. Slučajno ili ne, sporni nacrt u tjednu nakon objave i bure u javnosti koju je izazvala Dorina analiza, nije usvojen.

Sav Dorin rad i trud prepoznalo je i Hrvatsko novinarsko društvo koje ju je nagradilo svojom godišnjom nagradom Marija Jurić Zagorka i to u dvije kategorije – za istraživačko i internetsko novinarstvo. Uoči dodjele tog velikog priznanja porazgovarali smo s Dorom o njenom istraživanju, nagradi, a otkrila nam je i kako se počela baviti novinarstvom.

Kako si došla na ideju da bi mogla analizirati novi Akcijski plan za provedbu Strategije?

[EKSKLUZIVNA ANALIZA] Vican u Akcijskom planu izbacila 129 mjera iz Strategije, isključena djeca romske nacionalne manjine i djeca s poteškoćama u razvoju

Krajem svibnja prošle godine birala se nova Ekspertna radna skupina. Biralo ju je Posebno stručno povjerenstvo i tada je prvi puta netko javno za naš portal rekao da Akcijski plan ima puno nedosljednosti i da neke stvari nedostaju. To je bio Vedran Mornar, tadašnji član PSP-a i to je bilo prvi puta da sam ja čula da nešto s Akcijskim planom ‘ne štima’. Međutim, tada se krenula ‘kuhati’ ta cijela stvar oko ERS-a, oko toga kako je izabrana, o brojnim netransparentnostima i u principu smo se na portalu najviše bavili time, a priča o Akcijskom planu mi je potpuno pala u drugi plan. 1. lipnja dogodio se veliki prosvjed zbog problematičnog natječaja za ERS i tu večer bilo je Otvoreno na temu kurikularne reforme i svega što se događalo. Tada me je svojom izjavom u Otvorenom Neven Budak, bivši predsjednik PSP-a podsjetio na Akcijski plan jer je rekao u emisiji tadašnjoj aktualnoj predsjednici PSP-a Dijani Vican da je dezavuirala Strategiju u Akcijskom planu. Upalila mi se lampica i sjetila sam se da mi je za tekst Mornar već govorio o tome kako nešto nije u redu s Akcijskim planom. To mi je bio poticaj da se uhvatim te teme.

Koliko dugo ti je trebalo da napraviš kompletnu analizu i kako je izgledao taj postupak?

Sve skupa kada se zbroji, radi se o dva tjedna rada samo na toj priči. Prethodno sam pratila rad PSP-a pod vodstvom Dijane Vican i bila sam dosta dobro upućena u temu, no nisam ni sanjala kakav me posao čeka s usporednom analizom. Trebalo je osmisliti metodologiju, odnosno tablice kroz koje ću usporedno prikazivati Strategiju i Akcijski plan, kojim ću bojama što označavati, kako ću označavati kada je mjera prebačena u aktivnost… U tablice sam ručno unosila mjere iz Strategije i Akcijskog plana, bilo je dosta komplicirano jer sam u Akcijskom planu neke mjere nalazila ‘spuštene’ u aktivnosti, neke nisam pronalazila uopće, to je zapravo bio jedan popriličan kaos od papira. Najčešće sam iz redakcije odlazila u sitne sate, najbolju koncentraciju imala sam kad bi svi otišli kući pa sam navečer i po noći odrađivala najveće dijelove posla. Triput sam samu sebe provjeravala kod svakog cilja, mjere, ni sama ne znam koliko sam puta Strategiju i Akcijski plan prošla uzduž i poprijeko, šarala po njima, pisala u fusnotama, unosila u tablice, lijepila papiriće… Mislila sam da tome nikad neće doći kraj, kao da sam u onom filmu ‘Beskrajan dan’.

Jesi li u trenucima analiziranja tog dokumenta i već kad si uvidjela da postoje značajna odstupanja od Strategije bila svjesna da će tvoje istraživanje imati ovakav odjek u javnosti, odnosno, da će gotovo svi mediji u državi pisati o tvojoj analizi?

Ne. Štoviše, dok sam izrađivala analizu i primjećivala preinake u Akcijskom planu, bilo je trenutaka kada bih sjedila u redakciji, gledala u sve to i mislila si ‘pa dobro, je l’ ovo moguće’? Na trenutke sam iskreno mislila da je nemoguće da je to stvarno tako, pitala sam se jesam li ja možda nešto krivo shvatila, sve pogrešno iščitala… Kada sam zgotovila analizu, bila sam sigurna da sve to ne može biti pogrešno i bilo mi je jasno da se radi o važnoj priči. Ali niti na kraju pameti mi nije bilo da će priča u jednom trenutku postati priča broj jedan s naslovnica dnevnih novina i udarna tema u dnevnicima. Da mi je to netko rekao tijekom rada na analizi, vjerujem da bih mu se od srca nasmijala u lice. Zapravo, sat-dva prije objave, i jesam umirala od smijeha – Marku u lice. Na izmaku snaga i umorna, rekla sam mu da nam ovo nitko neće pročitati, eventualno 20 zainteresiranih ljudi koji razumiju što su Strategija i Akcijski plan. Rekla sam mu i da je luzer jer će mi morati platiti sve te sate koje sam utrošila na izradu analize, a sve to za onih 20 zainteresiranih ljudi koji će tekst pročitati. Nakon što smo objavili priču, Marko je otišao na neki roštilj i onda se dogodio kaos koji nismo očekivali i koji nas je potpuno zatekao. Stalno smo se čuli i u jednom trenutku, kad smo skužili da se priča ‘uhvatila’, oboje smo počeli umirati od smijeha u potpunoj nevjerici. Dan danas kad se sjetim tog 1. srpnja, i dalje mi je pomalo nevjerojatan.

Jesi li u nekom trenutku željela odustati?

[EKSKLUZIVNA ANALIZA #2] Novi Akcijski plan je OK, ali neki bitni rokovi iz njega već su probijeni zbog nemara premijera i ministrice

Bilo je trenutaka kada sam bila na rubu živaca i na korak od odustajanja jer je bilo zaista izazovno i naporno pratiti usporedno Akcijski plan i Strategiju. Plan je stvarno iskasapio mjere i ciljeve iz Strategije. Baš mi je bilo teško to pratiti i mislim da su velik teret mojeg vikanja da više ne mogu, ponijeli moji kolege u redakciji. Nisam vikala na njih, nego na papire, računalo, na cijeli taj kaos od Akcijskog plana. U nekoliko navrata tijekom izrade analize tražila sam od Marka i Duje da pogledaju kako im se to čini, ali bilo mi je zapravo jasno da oni u tom trenutku ne mogu pohvatati cijelu priču jer je bila prekaotična. Pa sam odustala od toga da ikoga pitam da  iščitava analizu sve dok je nisam u potpunosti završila. Večer prije objave, analizu su iščitali Duje i Marko, oboje se složili da je to to i da možemo ići s tim van. ‘Samo’ je još trebalo napisati tekst i objasniti što se dogodilo. Ali to je stvarno bio najbezbolniji dio posla.

Tvoju analizu premijer Plenković nazvao je ‘istraživačkim pokušajem’ kojega bi trebalo ‘demistificirati’. Kako si se osjećala kada si čula tu izjavu i imaš li mu potrebu odgovoriti na to?

Demistifikacija: Srednja.hr spriječila Akcijski manevar s kojim se pokušalo prevariti premijera i Hrvatski sabor

Za premijerovu izjavu doznala sam putem Twittera, kolega Hrvoje Krešić tvitnuo je premijerovu izjavu i to je, u biti, bila prva stvar koju sam ujutro vidjela, taj sam dan nešto duže spavala. Mislila sam da sam nešto krivo pročitala pa sam se javila Krešiću i pitala ga što se događa, a on mi je ponovio što je premijer izjavio. U jednu ruku bilo mi je smiješno, nije me to uvrijedilo, nego mi je baš bilo smiješno. Imaš nešto crno na bijelo i bilo tko tko bi se želio uvjeriti u to što smo napravili tom analizom, može sam uzeti Strategiju i Akcijski plan i doći će do istog rezultata. Bila sam sigurna u svoju priču tako da me nije uzrujala premijerova izjava i sa zanimanjem sam pratila kako ne odstupa od svog uvjerenja da njegov PSP radi nepogrešivo. N1 me tada tražio za komentar na tu izjavu i iza nje stojim i danas – premijer je potpuno pogriješio kada je omalovažio naš dio posla. Mi, novinari, svoj smo posao tada napravili kako spada, u interesu javnosti, a na premijeru je bilo da se brine o tome kako ljudi koje je on imenovao rade svoj posao.

U trenutku objave tog istraživanja, bila si studentica. Kako su na njega reagirali tvoji profesori i kolege, budući novinari?

Kolege su reagirale beskrajno pozitivno, bilo je dosta sjajnih poziva i poruka podrške, nevjerice što sam to napravila, kako je to odjeknulo, javljali su gdje sve čitaju i tko je sve prenio moju priču… Što se tiče profesora s faksa, nekolicina njih mi se javila i čestitala mi na priči.

Za tvoje istraživanje vezano uz Akcijski plan od Hrvatskog novinarskog društva dobila si čak dvije nagrade za 2017. – onu za istraživačko novinarstvo te nagradu za internetsko novinarstvo. Jesi li očekivala takvo priznanje struke i kako si se osjećala kad si saznala da si upravo ti dobitnica u ove dvije kategorije?

Pred zidom neutralizacije i političke neodgovornosti: RH već godinu dana nije sposobna donijeti Akcijski plan za obrazovanje

Znala sam da sam prijavljena u obje kategorije i nisam se time opterećivala, očekivala sam da će me bez frke ‘potući’ stariji i iskusniji kolege i pokazati mi kak’ se to radi. Kada bih i pomislila da u HND-u razmatraju moj rad, samo sam imala na umu da sam ga izradila najbolje što sam znala, uz dosta utrošenog truda i vremena. Nagradu nisam očekivala, a pogotovo ne u obje kategorije. S posebnim strahopoštovanjem gledam na ‘Zagorku’ za istraživačko novinarstvo. Radi se o najcjenjenijem i najizazovnijem dijelu naše profesije, u kojem se zapravo ogleda smisao angažiranog novinarstva, odgovornog i prema javnosti i prema samoj struci. U tom smislu i dalje ne mogu vjerovati! Kad sam dobila informaciju, mislila sam da su se nešto zeznuli u HND-u i da je to apsolutno nemoguće. Beskrajno sam počašćena, ponosna i sretna i mislim da govorim u ime cijele redakcije. Ova nagrada stvarno ne bi bila moguća bez cijele moje redakcije, koja je svoja i samo svoja. Slobodna, buntovna, baš svoja. Marko, Ivan i Martina, Duje, Inga i Silvija – mali smo, ali smo zapravo veliki! Mislim da su ovo nagrade cijele redakcije jer se priča o Akcijskom planu ne bi mogla dogoditi da svi ostali nisu ‘krpali’ rupe na portalu dok sam se ja bavila samo time. Svi redom su bili beskrajna podrška, a Marko…njemu samo mogu reći hvala i ponavljati mu to iznova jer nam je omogućio da radimo ovo što radimo, na način koji radimo.

Čini se kako je obrazovanje u zadnjih par godina tema koja u medijima i javnosti dobiva puno prostora. Kako to komentiraš, što misliš da je bio prijeloman događaj zbog kojeg je obrazovanje postala važna javna tema?

Mislim da su prijelomni trenutak bila zbivanja oko Cjelovite kurikularne reforme otprije dvije godine. Problematika CKR-a zaista je istaknula cijeli obrazovni resor u prvi plan javnosti i medija, tada je to postala top-tema i dan danas je tome tako. Velike zasluge u osvješćivanju nužnosti i važnosti promjena u obrazovanju treba pripisati prvoj ekipi koja je vodila proces kurikularne reforme na čelu s Borisom Jokićem. Postigli su da je obrazovanje postalo krucijalna društvena i politička tema. Ne manje važno, zaslužni su i građani ove zemlje koji su dva puta u dvije godine izašli na ulice i jasno zahtijevali bolje obrazovanje za svoju djecu, svjesni da ovo što sada imamo nije dobro. Mislim da je to jedan spoj, uzročno-posljedična veza koja je rezultirala time da je obrazovanje danas u fokusu. A samim time, ono zahtijeva kvalitetno novinarstvo.

Jesi li ti oduvijek znala da se želiš baviti novinarstvom, i to obrazovnim? Zašto ti je to područje posebno zanimljivo?

Divjak i Fuchs kažu da 'Škola za život' ide turbo, no još uvijek nema zakonskih pretpostavki za nju i Akcijskog plana

Nisam se oduvijek htjela baviti novinarstvom. Nakon gimnazije, ne znajući što točno želim, a znajući da me zanima nešto društveno, odlučila sam upisati Pravni fakultet jer je pola razreda išlo na Pravo. Tamo sam ‘zaglavila’ dvije dosta neuspješne godine. Međutim, smatram da su mi te dvije godine bile najbolja životna škola. Opet ću istaknuti svoju zahvalnost tadašnjoj profesorici Rimskog prava koja je shvatila da se ja u tome nikako ne snalazim i koja mi je rekla da moram pronaći svoje mjesto pod suncem. Pa sam ga ja tako pronašla i 2011. upisala sam studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti i preporodila se. Što je najbolje, kada sam upisala Novinarstvo, mislila sam da ću se nakon studija baviti odnosima s javnošću ili novim medijima. Međutim, uključila sam se u tada svježe pokrenute studentske novine Global, gdje sam zapravo na nagovor prijateljice vodila društvene mreže. Kako sam dosta vremena provodila s njima u redakciji, počele su me zanimati teme kojima se bave – studentske, obrazovne teme. Ubrzo sam dobila dvije rubrike koje sam uređivala, a intervjui koje sam za Global vodila, također su me na neki način usmjerili. Potom slijede događaji koji su me definitivno usmjerili ka obrazovnom novinarstvu; to su zbivanja na Filozofskom fakultetu, zbivanja oko studenata stručnih studija i ustavne tužbe rektora Borasa na Zakon o HKO-u, i to su zbivanja oko Cjelovite kurikularne reforme. Pričamo o početku 2016. i u principu se sve te stvari koje sam nabrojala događaju u isto vrijeme. Sve me to zanimalo, htjela sam znati baš sve o tome, pisati o tome…to je bio prijelomni trenutak. Nekoliko mjeseci nakon toga, Marko je prepoznao da valjda dobro radim i doveo me na srednja.hr. Od 10. listopada 2016. i ja sam srednja.hr!

Kako misliš da izgleda budućnost hrvatskog novinarstva i imaš li neku poruku i savjet za buduće mlade kolege?

[EKSKLUZIVNO] Triler obrazovne reforme: Objavljujemo dokument koji potvrđuje da je Jasminka Buljan Culej lagala javnosti

Neću pretjerati ako kažem da sam zabrinuta za budućnost novinarstva u Hrvatskoj. Danas studenti koji upisuju studij novinarstva većinom žele završiti odnose s javnošću, smjer koji im se nudi u sklopu studija novinarstva. Poznata mi je (ne)zgoda jedne profesorice s faksa koja je na svoje predavanje studentima dovela Zorana Šprajca. Ej, gost poput Šprajca bi mi na faksu bio dovoljan da padnem sa stolice! U punoj dvorani studenata, pred Šprajcom, pitala ih je tko se od njih želi baviti novinarstvom kada završi faks. Nitko nije digao ruku. I baš u tome leži moja zabrinutost, studenti studij novinarstva upisuju kako bi prvom prilikom skliznuli u PR. Rekla bih da je nužno jasno razdvajanje novinarstva i PR-a na faksu; oni su, kao profesije, u svojoj srži na suprotnim stranama. Po generaciji se iskristalizira nekoliko ljudi koji se pronađu u novinarstvu i već na faksu kreću tesati zanat. Mislim da je to dobar put. Predivno je skužiti, prepoznati da imaš ‘to nešto’ u sebi, da imaš potrebu nešto ispričati javnosti, upozoriti javnost na nešto što se događa, a što ne bi trebalo biti tako. Kad ti se dogodi taj osjećaj, jednostavno znaš. Svakome tko ga prepozna u sebi, savjetujem da ga slijedi. Često kažem da je naš posao teška borba s vjetrenjačama, ali na kraju dana to je i najljepši posao jer imaš odgovornost prema javnosti, radiš u interesu te javnosti, uspostavljaš odnos povjerenja s njome, a kad uspiješ potaknuti, isprovocirati svojim radom neku promjenu…ajme!

Odgovori