Škola u 19. stoljeću: Rigorozna pravila ponašanja za učenike

Škola i nastava danas nisu niti slični onome kako je to izgledalo u dalekoj prošlosti, a još su manje to učenici koji ih pohađaju. Iako vam često roditelji i ostali odrasli koji vas okružuju pričaju kako je škola u njihovo vrijeme bila mnogo drugačija, nećete vjerovati kada pročitate kakva su pravila ponašanja djeca imala u 19. stoljeću.

Kao što se sve mijenja s vremenom, tako se promijenila i škola, način nastave, te učenici koji ih pohađaju. Kada su vam roditelji bili učenici, stvari su bile bitno drugačije, no što mislite kako je to izgledalo 1800-ih godina? Naišli smo na ‘pravila ponašanja’ kojih su se učenici morali pridržavati, inače su slijedile više nego oštre sankcije.

Učenici morali biti ponizni, tihi, skromni i disciplinirani

Učenici su se svojim nastavnicima trebali obraćati sa poniznošću, a prema svojim kolegama iz školskih klupa s poštovanjem. U školu nisu smjeli doći trčeći, već su morali pristojno i polako stupiti u prostorije institucije. Kada bi ulazili, morali su skinuti kapu ili šešir, lagano se nakloniti i krenuti direktno prema svojem sjedalu. Nikada nisu smjeli pričati za vrijeme nastave, jer to dekoncentrira ostale, ali i njih same. Kad su imali nešto za reći nastavniku, kojeg su zvali ‘master’, trebali su čekati dok je njegovo vrijeme za dokolicu, te ga onda pitati što imaju skromno i na jednostavan način.

Gledanje samo u knjigu i zavjet šutnje

Za vrijeme su smjeli gledati samo u svoju knjigu i ni u što drugo. Svađa je bila strogo zabranjena, budući da je pokazivala lošu narav i dokonost. Ukoliko ih je nastavnik imao što upitati, učenici su se morali ustati, gledati ih u oči i poslušati ih sa skromnošću i velikom pažnjom. Tek kad bi on prestao govoriti, smjeli bi odgovoriti, i to tako da se blago naklone, te pruže odgovor sa skromnošću i poštovanjem.

Kada bi nastava završila, učenici su morali izaći jednako tiho kao što su ušla, mirno, tiho i pristojno. Čak i kad nisu bila u školi, djeci je bilo savjetovano da ne trče, rade galamu ili bilo što slično, a sve ostalo trebali su raditi diskretno. Također, kod kuće nisu trebali pričati o tome što se radilo na nastavi, nego se usavršavati rješavanjem domaćih zadataka.

Striktna pravila za učenike iz 1860. godine

• Dječaci i djevojčice u učionici će sjediti u razdvojenim redovima, i to u tišini na suprotnim krajevima prostorije.

• Dječaci će skidati svoju kapu kad ulaze na nastavu.

• Djeca cijelo vrijeme moraju sjediti uspravno, ne smiju se pogrbiti niti jadikovati.

Izdvojeni članak

Pravila za život koja naučimo još u vrtiću

• Djeca moraju biti čista i uredna.

• Svakodnevno će se vršiti inspekcija vrata, ušiju i noktiju prije nastave kako bi se utvrdila čistoća osobe.

• Djevojke nikada ne smiju pokazivati gležnjeve, a odjeća kod oba spola mora u potpunosti pokrivati ruke i noge.

Kazne za kršenje pravila

• Pet minuta kašnjenja kažnjava se sa sat vremena u kazni nakon nastave.

• Ukoliko netko ne napiše domaću zadaću, dobit će dvostruko više za drugi dan.

• Učenik koji je uhvaćen da piše lijevom rukom, dobit će udarac ravnalom po zglobovima prstiju.

• Pričanje za vrijeme nastave kažnjava se s jednim udarcim štapom.

• Ukoliko se netko s nečime nabacuje pod nastavom, kažnjava se s pet udaraca štapom.

Izdvojeni članak

Zakoni i pravila kojih se nitko ne pridržava

• Žvakanje ili pljuvanje duhana kažnjava se sa sedam udaraca štapom.

• Pričanje nemoralnim jezikom kažnjava se suspenzijom.

• Uništavanje školskih klupa ili namještaja urezivanjem kažnjava se izbacivanjem iz škole.

• Tučnjava, laganje ili varanje na ispitima kažnjava se izbacivanjem iz škole.

– Samo dobro odgojena i pristojna djeca mogu pohađati nastavu. Zapamtite, obrazovanje je privilegija, nalazilo se u pravilniku.