Pretraga

Splitski dvojac u Fići obišao gradove bivše Juge, koji imaju istoimeno pivo

A- A+

Dvojac iz Splita Toni Pavlović (34) i Lovre Režić (32) odlučio se na temelju čiste zezancije od prije nekoliko godina, obići sve gradove bivše Jugoslavije, koji imaju istoimeno pivo. Da stvar bude interesantnija, svoju putešestviju od gotovo tri i pol tisuće kilometara, odlučili su odvoziti u Zastavi 750, popularnom Fići. Sarajevo, Tuzla, Zaječer, Nikšić, Osijek, Karlovac, samo su neka od mjesta s istoimenim pivom, koje su entuzijastični Splićani prošli na svojoj avanturi. Ruta nije smjela promašiti niti Kragujevac, odnosno mjesto gdje se proizvodio Fićo. Jedan od dvojice ‘regionalnih putnika’, Toni Pavlović, detaljnije nam je pojasnio zgode i nezgode s dvotjedne avanture.

Dva Splićana, Toni Pavlović i Lovre Režić, upustili se u dvotjednu regionalnu avanturu i to na temelju zezancije od prije nekoliko godina. Naime odlučili su posjetiti sve gradove bivše Jugoslavije, koji su imali istoimeno pivo – i to u Zastavi 750, popularnom Fići. Prešli su gotovo tri i pol tisuće kilometara, a kako navodi Toni, nigdje nisu imali neugodne situacije, dapače svugdje ih je dočekalo gostoprimstvo. U razgovoru nam Pavlović otkriva, kakve su se još zanimljivosti događale na putu.

Izdvojeni članak

Dva mlada Šibenčana biciklima kroz tri zemlje u 11 dana

S: Kako ste se odlučili za ovu avanturu i jeste li imali poseban povod?

T. P.: Kao i manje više svaka dobra ideja i ova je počela iz dobre zejebancije. Prije jedno dvije godine nas tri prijatelja na jednoj od društvenih mreža smo nabrajali vrste piva s područja bivše države i tako kad smo pobrojali većinu, kažem ja u polušali pa što ih ne bi i obišli. Pošto smo skužili da bi obilazak baš svih pivovara bio ipak malo previše, odlučili smo se na gradove koji imaju istoimeno pivo. nakon toga smo počeli malo ozbiljnije o tome raspravljati i kad smo već došli do toga ‘pa što ne bi pokušali’, isto tako se i rodila ideja, da ne možemo sad ići s nekim ‘normalnim’ autom. Prva ideja je bio Yugo 45, al nakon kratkog razmatranja kao jedini logičan izbor se činila Zastava 750, popularno zvana Fićo. Ipak se radi o prvom automobilu bivše države koji je takoreći motorizirao ove prostore. S tim da nismo htjeli nekog tuniranog fiću, već auto što vjernije originalu. Međutim, pronaći Fiću u dobrom stanji i za neke normalne novce se također pokazalo kao avantura jer od trenutka kad smo krenuli u potragu do kupnje je prošlo 3-4 mjeseca. Naravno da je ideja da idemo s Fićom najčešće dobivala kometare tipa nećete ni iz Splita s njim izać, al nama se činilo kao jedini pravi izbor.

S: Koliko ste ukupno kilometara prešli? Koje ste sve gradove obišli?

T. P.: Prešli smo oko 3400 kilometara od 25. svibnja do 4. lipnja. Od gradova u kojima postoji istoimeno pivo obišli smo, Sarajevo, Nikšić, Peć, Skoplje, Zaječar, Jagodina, Valjevo, Apatin, Osijek, Vukovar, Tuzla, Banja Luka, Karlovac, Laško, Donje Pazarište. Na putu su se našle i druge zanimljive lokacije, poput Pivskog jezera kraj Foče, Podgorica, Kragujevac (mjesto proizvodnje Fiće), Leskovac, Zagreb, Ljubljana, Trst, Rijeka pa onda povratak u Split.

Izdvojeni članak

Student koji je biciklom prešao preko četiri tisuće kilometara

S: Išli ste na put s Fićom. Jeste li imali problema s vozilom, ipak je to već i oldtimer?

T. P.: Fićo je cijelim putem funkcionirao odlično osim dvije stvari. Prva su brisači koje nismo mogli redovnim prekidačem ugasiti nakon što bi radio duže od par minuta, pa je tu morao djelovat onaj tko je u tom trenu bio suvozač gaseći ih preko prekidača koji se nalazi ispod ‘komandne’ ploče. Naravno da nam je kiša bila vjerni pratilac dobrim dijelom puta. Također, autoradiokazetofon star 25 godina, ali nikad vađen iz originalne kutije je odbio svirati kazete. Očito mu se raspala gumica, tako da je 80-tak starih kazeta ostalo neupotrebljeno. Međutim, tehnologija je spasila stvar pa smo bili sami svoji radio-dj-i preko mobitela koji odašilje željenu radijsku frekvenciju. Živila tehnologija!

S: Je li ispunjena misija puta?

T. P.: Cilj i misija cijelog ovog puta je bio popiti pivo, proć sve te gradove i pivovare i odmorit se psihički, jer nam je to ipak bio godišnji odmor. Primjerice samu Facebook stranicu smo napravili da rodbina i prijatelji vide di smo, jer malo je reći da su se brinuli kad smo im iznijeli ideju, te da možemo komunicirat s pivovarma jer nam je želja bila viditi kako se proizvodi pivo i popiti tu istu pivu direktno iz pivovare ili bar blizu same pivovare u istoimenom gradu.

S: Izdvojite neke od mnogobrojnih anegdota?

T. P.: Prije granice Crne Gore i Kosova vozimo se kroz šumu i gledamo kad će više granica i nakon jednog zavoja od 180 stupnjeva ugledamo ravni pravac od nekih 400 metara i na kraju pravca granični prijelaz. Vozimo prema njemu kad ono zadnjih 100 metara granični policajac skače i maše rukama. Kako smo se približavali on sve intezivnije, a kad smo došli do njega, uhvatio se za futrolu i viknuo: ‘Stani! Pucat ću!’, a nakon toga: ‘Pa gdje ste vi?! Čekamo vas već satima. Sad ste bili na Dnevniku. Malo je reći da nam ništa nije bilo jasno.

U Kragujevcu smo davali intervju za televiziju, gdje smo tom prilikom upoznali i predsjednika kluba ljubitelja Fića koji nam je sutradan prije odlaska uručio članske iskaznice kluba. Također, od domaćina opet susret sa rečenicom, vi ne znate koju dobru stvar činite i koliko nekima ovo znači. Prespavali smo u Kragujevcu gdje smo uspijeli nać i jedan klub sa živom svirkom koja nam paše, jedino je bio problem taj što je bend tako ‘dobro’ svirao, da inače pjesme koje znamo na napamet, nismo mogli prepoznat barem prvih po minute.

Zatim, ponovno jedna s granice, ovoga puta Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Most na Uni na kojem se dva auta ne mogu mimoić. Jedan BiH policajac zaustavlja, drugi je u kućici sve na 5-6 metara prostora. Ja tražim dokumente od auta, a Lovre odlazi do kućice odnijet putovnice na pregled. Policajac van kućice šeta oko Fiće i primjećuje – da nemamo naljepnicu HR i kaže kazna za to je 20 eura. Velim ja: ‘Dobro, vi ste zakon, koliko je, je.’

On i dalje po svome kako nemamo naljepnicu, a u tom trenu ga doziva kolega iz kućice: ‘Alo, alo, pa znaš ti ko su ovi?’, odgovara ‘Ne znam, ko?!’ i na to dobija odgovor:

‘Pa čitaš li ti novine, jel gledaš televiziju, pa to su oni šta Fićom idu okolo!’ Uglavnom, još ne odustaje, gleda prema meni i pita ‘Šta ćemo sa naljepnicom?’, a kažem ja: ‘Šta god vi kažete, vi ste zakon.’ I na kraju zaključuje priču sa ‘Ajde vozite i sretno!’

U Laškom je bilo sve uredno europski (smijeh). U Ljubljani smo spavali kod prijatelja, studenta arhitekture i završili na tulumu arhitektonskog faksa, a u Trstu smo popili najskuplje pivo na putu, pa nek mi opet kažu da im je ovdje skupo!

Izdvojeni članak

Nasljedni sportski duh: Student PMF-a i njegov djed biciklima prešli 1300 kilometara kroz 3 zemlje

S: Po koliko ste novca izdvojili za cijeli put?

T. P.: Kupljen i servisiran Fićo – 2.000 eura. Gorivo, otprilike 500 eura. Dva tjedna na putu, a recimo 50 eura po danu. Znači ukupno približno 3.200 eura. S tim da je iza puta ostao Fićo. (smijeh)

S: Kakvo iskustvo nosite s ove avanture?

T. P.: Ne bi tili ispast patetični, al koliko god naporno bilo, zbilja nosimo neprocjenjivo iskustvo. Ipak nam prije polaska nije bilo svejedno, em iz praktičnih razloga što idemo s Fićom, em znajući što se sve događalo na ovim prostorima. Nismo mogli predvidjet kako će ljudi reagirati, ali recimo da smo virovali u onog normalnog dobrog čovjeka koji ipak čini većinu. Upoznali smo hrpu odličnih ljudi, prošli nekim predivnim krajevima koji su nam jako blizu, al su se uvijek nekako u isto vrijeme činili i jako daleko. Dokazali smo sebi i drugima da se može. Možda smo imali sreće, a možda smo ljudima zbog Fiće jednostavno bili simpatični, Vjerojatno oboje. Tko će ga znat. Uglavnom, bilo je toliko dobro da razmišljamo o tome da to kroz neku godinu i ponovimo.

Share via
Copy link
Powered by Social Snap