Pretraga

Što se radi na Šumarskom fakultetu

A- A+

Zanima vas što rade studenti na Šumarskom fakultetu, kako izgleda terenska nastava i koliko biljaka trebaju skupiti u herbariju? Odgovore na ta i još neka pitanja potražili smo kod troje sugovornika iza kojih je jedna godina šumarstva na smjeru Urbano šumarstvo-zaštita prirode i okoliše.

foto:srednja.hr

URBŠ je smjer koji u sebi sadrži elemente općeg šumarstva, krajobrazne i klasične arhitekture. Studenti imaju priliku naučiti sve o vegetaciji, najviše šumskoj, i krajobraznoj arhitekturi koja nas uči prostornom planiranju i projektiranju, rekla nam je studentica Jelena. Ono što vjerojatno najviše zanima buduće brucoše jest količina literature i koliko je fakultet koji odaberu težak. Gradivo obrađeno na faksu je srednje zahtjevno. Sve se da riješiti, ali uz uložen trud i vrijeme. Kolegiji se često sastoje, ne samo od ispita, već i od predanih vježbi, seminara, terena, herbarija, insektarija i sličnog. Većinu kolegija možemo riješiti preko kolokvija, a gotovo uvijek imamo i usmeno ispitivanje, objašnjava Jelena i dodaje kako literatura ovisi o profesoru, nekad su to prezentacije, skripte profesora, a nekad i podeblje knjige.

Za profesore kaže da su u većini slučajeva susretljivi i korektni

– Naravno da ima profesora koji su strah i trepet i do čijih usmenih dolazite nakon što obavite puno toga, između ostalog, predate herbarij i prođete dva kolokvija. Ima zanimljivih stvari koje se brzo nauče, dok je npr. mehanizacija (traktori, pile, pumpe…) zanimljiva samo muškom rodu, nadodala je kolegica Antonija

Spomenutom herbariju valja posvetiti nekoliko rečenica, jer to je jedan od zaštitnih znakova fakulteta. Nije to ubiranje deset biljaka iz bakinog vrta kao što se radilo u osnovnoj/srednjoj školi. 

– Potrebno je skupiti, ni manje ni više, nego 150 biljaka! Biljke se skupljaju na terenu, ali velik broj u našim zavičajnim krajevima. Tamo se zaposle naše mame, tate i bake, a za sve to treba se naoružati živcima. Biljke nakon ubiranja treba svaki dan okretati i mijenjati novine u koje su umetnute. Sve to zahtjeva puno vremena. Zeznuto je ako živite u domu pa sve to morate obavljati u maloj sobici. Moje su bijke bile po svim ladicama, u ormaru i ispod madraca, jer sve to treba prešati. A tek ljepljenje i slaganje po porodicama! Na kraju za to dobijete neku ocjenu koja vam uopće nije bitna., rekla je Antonija.

Nismo bez razloga odlučili predstaviti vam ovaj fakultet. Osim što je riječ o jedinom takvom studiju u Hrvatskoj, njegova posebnost je i terenska nastava. Naime, Šumarski fakultet ima više lokacija diljem Hrvatske koje su u njegovu vlasništvu i predstavljaju nastavno-pokusne šumske objekte (NPŠO). Također, dobro surađuje s državnim institucijama, npr. Hrvatskim šumama, nacionalnim parkovima i parkovima prirode. Kao da to nije dovoljno, ovaj fakultet ima i vlastiti autobus za prijevoz studenata, što znači da oni potpuno besplatno obilaze razne krajeve lijepe naše.

Terenska nastava je najbolja

– Na terenu se studenti upoznaju s gradivom iz prve ruke. To je cjelodnevni izlet i druženje studenata i profesora koje često završi tzv. veselicom, tvrdi Jelena.

Njena kolegica Antonija dala nam je svoj osvrt na ovaj praktični dio predavanja.

– Vrijeme provedeno na terenu je nešto neprocjenjivo! Kada idemo na teren najčešće se sastajemo ispred fakulteta u 6 ujutro, tako da svi koji vole puno spavati nisu baš oduševljeni. Kada stignemo na određenu lokaciju, predavanja nam drži profesor ili stručni ljudi koji nas tamo dočekaju. Naravno, obvezan je ručak, a ponekad i doručak, rekla je Antonija

Šumarica Mia kaže da su najbolji dio terenske nastave na kojima nakon cjelodnevnog hodanja po šumama i gorama dobijemo zasluženi ručak i piće za okrijepu.

– Fakultet nije monoton i samo štrebanje iz skripti. Praktični dio uči se na terenskim nastavama, a tamo se usput popije koje vino ili rakija, rekao nam je Dario.

Savjet potencijalnim budućim šumarima: Svakako nabavite gojzerice!