Stručnjak nam je objasnio zašto su izjave koje roditelji moraju potpisivati ako žele da im djeca idu u školu problematične
Duje Kozomara je stručnjak za zaštitu podataka te zamjenik izvršnog direktora udruge Politiscope – fokusirani na privatnost. Rekao nam je da izjave koje roditelji moraju potpisati ako žele da im djeca od sutra krenu u školu ustvari nemaju nikakvu pravnu težinu. Pozivaju ravnatelje da uopće ne prikupljaju takve izjave, a roditelje da na to isto pozovu ravnatelje.
Duje Kozomara / Foto: privatna arhiva
Udruga Politiscope promiče e-aktivizam te javno zagovara i provodi osvještavanje o nužnosti rekonfiguracije digitalnog okružja, kako ono ne bi predstavljalo prijetnju za ljudska i digitalna prava te temeljne demokratske procese. Fokusirani su na zaštitu digitalnih prava i demokratskih procesa, korištenjem GDPR-a kao ključnog alata za temeljitu transformaciju digitalne (javne) sfere.
Duje Kozomara koji je ujedno i stručnjak za zaštitu podataka odgovorio nam je na nekoliko pitanja o izjavama koje roditelji moraju potpisati ako žele od sutra poslati djecu u školu.
1. Koji je problem s izjavama koje roditelji moraju potpisati?
Problem je u generalnom pristupu države prikupljanju i obradi osobnih podataka građana za vrijeme trajanja ove pandemije. Umjesto da obrada bude utemeljena u zakonu i štiti prava građana, imamo pravi pravni košmar, u kojem javna tijela izdaju proizvoljne i nestručne upute za prikupljanje podataka.
Najrecentniji primjer imali smo u nedavnoj preporuci prikupljanja podataka za frizerske i slične salone, a pristup se nastavlja prikupljanjem podataka naloženim vrtićima i školama. Vlada očigledno nema kapacitete za osmisliti kvalitetan zakonski okvir za prikupljanje podataka u okolnostima pandemije, pa odgovornost za to prebacuje na sama javna tijela. Neprimjereno je uređivati prikupljanje najosjetljivijih podataka građana kroz preporuke i upute.
Nakon što sam detaljno pročitao sve javno dostupne informacije, i dalje mi je potpuno nejasna svrha potpisivanja te izjave: jasno je da ona uopće nema pravnu težinu – iz čega proizlazi da roditelj zapravo ne može snositi posljedice ako je ne potpiše ili ako da netočne podatke. Što se onda uopće postiže takvim prikupljanjem podataka?
Opća uredba o zaštiti podataka je ta koja zdravstvene podatke tretira kao posebno osjetljive. U takvim je slučajevima potrebno provesti posebne tehničke i organizacijske mjere zaštite podataka, a škole i vrtići nisu dobile nikakvu uputu kako to napraviti. Sutra kreće nastava, a roditelji ne znaju praktički ništa o tome koliko dugo se podaci njihove djece zadržavaju, kako se čuvaju ili tko im ima pristup.
2. Zašto škole to ne bi smjele tražiti od roditelja? Koji je pravni problem?
Primarni problem je kršenje osnovnih načela Opće uredbe o zaštiti podataka: nije uopće jasno koja je svrha obrade podataka, još je manje jasan pravni temelj takve obrade, a škole i vrtići nisu dobili sve potrebne upute – zbog čega roditeljima nisu u mogućnosti pružiti adekvatne informacije o obradi.
Roditelji tako, osim o gore spomenutim stavkama, nisu upoznati ni s pravima koja imaju vezano uz obradu zdravstvenih podataka svoje djece.
Obrazac izjave utemeljen je u uputama izdanima od zdravstvene ustanove, koje postojeći zakonski i institucionalni okvir ne tretira kao obvezujuće. U tom smislu, škole nisu u poziciji bilo što tražiti ili zahtijevati od roditelja jer se, pravno gledajući – to ni ne traži od škola.
Važno je uzeti u obzir i kontekst aktualnih zbivanja: nama susjedna država klizi u nedemokratski poredak i nedavno je suspendirala upravo europska pravila o zaštiti podataka. Crni scenariji nisu neki teorijski konstrukti, već su prisutni tu, u našem susjedstvu.
Želim istaknuti kako je iznimno važno da država u vrijeme pandemije može prikupljati podatke koji s potrebni za sprječavanje širenja virusa, što smije činiti čak i bez privole građana. No u tom slučaju, obrada mora biti propisana zakonom, opseg prikupljanja mora biti jasno definiran, obrada mora biti privremena, proporcionalna i nužna te je potrebno poduzeti odgovarajuće mjere tehničke zaštite tih podataka, uz punu transparentnost prema ispitanicima o obradi njihovih podataka.Tako nešto ne može se raditi putem neobvezujućih i nedovoljno jasnih smjernica koje guraju u kršenje zakona.
3. Što je HZJZ trebao drugačije napraviti u uputama ako je htio prikupiti nekakvu izjavu za sigurnost? Je li trebala biti napravljena neka jedinstvena izjava, a ne da svaka škola sastavlja svoju?
Ako državno tijelo namjerava naložiti obradu osjetljivih osobnih podataka građana, trebalo bi to učiniti u suradnji s Agencijom za zaštitu osobnih podataka, tijelom koje je u Hrvatskoj zaduženo za provedbu GDPR-a.
To je potpuno uobičajena praksa postupanja tijela u ozbiljnim državama članicama EU – te je čak dodatno istaknuto kako suradnju s nadzornim tijelom pogotovo treba ostvariti u uvjetima pandemije. Nažalost, vlada, stožer i prateća javna tijela tijekom trajanja epidemije pokazali su očiglednu i kontinuiranu nebrigu o zaštiti osobnih podataka građana: počevši od prijedloga izmjena Zakona o elektroničkim komunikacijama, preko digitalnog asistenta Andrije i nedavne preporuke za salone, do ove upute za vrtiće i škole. Udruga Politiscope je upozorila javnost na konkretne probleme u tim slučajevima te istaknula da u svim navedenim situacijama nitko nije kontaktirao nadzorno tijelo niti surađivao s osobama stručnima u područje zaštite podataka.
Što se tiče ideje o jedinstvenoj izjavi, slažem se. Kada bi bili ostvareni zakonski preduvjeti, zalagao bih se za to da se uvede jedinstveni obrazac – ne vidim razlog zašto se ne bi osmislilo i neko jednostavno digitalno rješenje, budući da većina roditelja ima pristup internetu.
Sada se događa da svaka škola i vrtić izrađuje svoju izjavu te usred zbunjujuće situacije neke čak traže i dodatne podatke, van onih iz Upute HZJZ-a. Udruga Politiscope je dobila na uvid neke od tih izjava: sasvim očekivano, imaju različitih manjkavosti, a osim prekomjerne obrade, neke traže privolu od roditelja – koja istovremeno nije dobrovoljna. Obrascima se stvara lažan osjećaj postojanja pravne obveze davanja podataka, a jasno je da ravnatelji istovremeno ne znaju što bi točno s njima trebali činiti ni kako ih čuvati.
4. Što savjetujete školama?
Politiscope poziva ravnatelje škola i vrtića da jednostavno ignoriraju uputu i od roditelja ne uzimaju nikakve izjave – osim što su one potpuno besmislene, ujedno ih izlažu kršenju Opće uredbe o zaštiti podataka. U udruzi nismo stručni za pitanja epidemiologije, ni odgojno-obrazovna pitanja, no čini nam se da bi bilo korisnije da su tijela javne vlasti odradile kampanju informiranja i osvještavanja roditelja o pravilima postupanja u slučaju da dijete pokazuje simptome. Čini nam se da bi bilo korisnije izgrađivati sustav baziran na educiranju i međusobnom povjerenju, umjesto na nepotrebnom i besmislenom skupljanju nakupina papira s osjetljivim zdravstvenim podacima đaka.
5. S obzirom na to da će vjerojatno većina škola ipak slušati preporuke, kakav je savjet za roditelje? Trebaju li se brinuti oko toga što potpisuju?
Roditeljima bismo prije svega savjetovali da pokušaju ukazati ravnateljima na besmislenost, kao i upitnu zakonitost ovakvih izjava.
Isto tako, želimo ukazati na općenitu važnost iščitavanja informacija na svim obrascima putem kojih dajemo svoje osobne podatke. Uvijek imate pravo znati koja je svrha i pravni temelj prikupljanja tih podataka, koliko dugo će se čuvati, tko im ima pristup te koja su vaša prava. Ovo su najosnovnije informacije koje su roditelji dužni dobiti prilikom potpisivanja izjave i imaju se pravo obratiti ravnatelju ili osobi zaduženoj za zaštitu podataka u školi ili vrtiću ako im te informacije nisu pružene.
Također, trebaju znati da im Opća uredba o zaštiti podataka omogućuje ostvarenje sljedećih prava: pristup vlastitim podacima, ispravak netočnih podataka, brisanje podataka (uvjeti u članku 17. Uredbe), ograničenje obrade (uvjeti u članku 18.), prigovor na obradu osobnih podataka. Prigovor u svakom trenutku možete uputiti i nacionalnom nadzornom tijelu za zaštitu osobnih podataka: Agenciji za zaštitu osobnih podataka (AZOP).
Pretpostavljamo da će većina roditelja koji žele poslati svoju djecu u škole ili vrtiće izjavu ipak potpisati, no isto tako znamo da će neki od njih odbiti podijeliti zdravstvene podatke svoje djece – prije svega jer smatraju kako je važno da javna tijela postupaju u skladu sa zakonom.
