Studirati u Bugarskoj: Iskustvo koje ne bih ponovio dvaput, ali koje ne bih mijenjao ni za što na svijetu

Prva asocijacija na Bugarsku većini Hrvata, ali i Hrvatica su ekscentrični nogometaši i ničim izazvani ulazak u Europsku uniju prije par godina. Gotovo nikome ne padne na pamet da bi domovina Krasimira Balakova mogla biti mjesto u kojem se prosječan Hrvat može akademski obogatiti. Ipak mi smo pronašli Zagrepčanina koji je hrabro krenuo nerazgaženim putem bugarskog studentskog života i naposljetku svoja iskustva  podijelio s nama.

Filip Jurković, student Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, je prošle godine okušao sreću u glavnom bugarskom gradu, Sofiji. Dok njegove kolege hitaju na zapad po europsko iskustvo, Filip je odlučio okusiti Balkan kakav je nekada bio.

Zašto si otišao studirati u Bugarsku?

Odabrao sam Sofiju, odnosno Bugarsku kako bih proživio nešto potpuno drugačije od klasičnog razmjenskog iskustva negdje na europskom zapadu. Privlačila me zbog križišta kultura. To Sofija je, naime, grad u kojem se tipična balkanska, južnoslavenska kultura susreće sa utjecajem komunizma i naslijeđa otomanskog imperija.

Kako i zašto si se odlučio studirati vani?

Odlučio sam se tako što sam pronašao da program stipendiranja Basileus koji nudi odlične mogućnosti za studij u inozemstvu u obliku jednosemestralne razmjene.

Što je sve bilo potrebno da se upišeš fakultet kao stranac u Bugarskoj?

Putem programa razmjene sam se upisao automatski. Sve što se tražilo od mene je da upis potvrdim hrpom nerazumljive bugarske administracije koja uopće nije digitalizirana.

Inače, lokalna administracija je slabo upoznata s programom Basileus pa sam svima govorio da sam došao preko Erasmusa (puno poznatiji) kako bih sebi olakšao posao i skratio muke.

Jesi li zadovoljan stečenim znanjem na razmjeni?

Što se znanja tiče nisam se previše obogatio. Studij koji sam pohađao bio je na engleskome, a moj engleski je nažalost bolji od onog kojim barataju bugarski profesori. Ispiti su se sastojali od jednostavnih zadataka koji su prikladni za ocjenu iz zalaganja u osmom razredu osnovne škole.

Tako sam se igrom slučaja, više posvetio stjecanju životnih iskustava po Bugarskoj i obližnjoj Srbiji. Družio se sa čitavom plejadom ex-yu diplomata i konzula, i stekao de facto više iskustva životnog i konkretnog znanja, nego učeći nekakvo akademsko gradivo.

Je li ti jezična barijera stvarala probleme?

Razlike u jeziku su zapravo male i uglavnom komične. Bilo kome sa imalo kreativnosti i smisla za jezike u principu ne stvara probleme. Bugarski jezik je razumljiviji nego slovenski ili makedonski.

Doima se  kao nekakav starohrvatski bez padeža, puno nekakvih arhaizama koje su naše bake ili djedovi upotrebljavali. Jedino što Bugari ne razlikuju baš Hrvate i Srbe pa su me često držali za našeg istočnog susjeda. Osobno mi to nije smetalo pa sam im nakon nekog vremena to i prestao objašnjavati.

Ipak zna biti zanimljivih situacija. Bugari za vožnju kažu karanje. Pa onda taksist zna pitat Kade iskaš da te karam? što mi je znalo bit prilično smiješno.

Kulturološke razlike sa najviše očituju u hrani. U Bugarskoj je hrana dosta slabija nego na prostorima ex-Yu. Također, Bugari nemaju običaj pozdravljanja na dok primjerice turski studenti itekako drže do toga.

Kakav ti je bio smještaj u Sofiji?

Bio sam smješten u dostatnom i jeftinom studentskom domu. Čija je glavna karakteristika da je bio topao. Što je bilo i najbitnije s obzirom na zimu od minus 25 stupnjeva koja me zatekla tamo.

Dom sam plaćao 25 eura mjesečno u Studentskom gradu,. To je tobože najveći studentski kampus u Europi sa više od 50 tisuća studenata. Ponekad bi nestalo struje, malo češće interneta, gdjekada i tople vode, ali sve je to bio nekako dio tog čitavog bugarskog iskustva.

Kako se studenti hrane u Bugarskoj?

Menze kao da i ne postoje. Odnosno ima jedna s dva bljutava soc-realistička jela na meniju koja se mijenjaju valjda za parne i neparne dane. Također, imaju radno vrijeme od cirka sat vremena pa su upotrebljive jedino ako si na fakultetu od 11 do 12 ujutro i to u centru. Većinom sam se hranio po jeftinim restoranima ili gotovom hranom iz supermarketa.

Kakav noćni život nudi glavni grad Bugarske?

Noćni život je zapanjujuće bogat. Klubova je mnogo. Nudi se sve. Od alternativnog rock and rolla, preko bugarskih narodnjaka (čalga) i sve prisutnih koncerata, kako Lepe Brene tako i Shakire.

Ono po čemu je Sofija poznata su mnogobrojni piano barovi gdje se uz plejadu jeftinih seksualnih usluga može čuti uživo pokoja bugarska ili srpska folk uspješnica izvedena na klaviru.

Piće je za naše pojmove prilično jeftino. Otprilike duplo jeftinije nego kod nas i zapravo najjefitnije u Europi.

Zašto doći studirati u Bugarsku?

Doći studirati u Bugarsku znači proživjeti avanturu života. Ukratko, u četiri mjeseca sam upoznao hrpu ljudi iz čitave Europe (Portugal, Španjolska, Francuska, Engleska, Nizozemska, Belgija, Litva, Njemačka, Austrija, Italija, Mađarska, Makedonija, Litva, Poljska…) i imao sam čast biti cimer jednom Crnogorcu.

Putovao sam čitavom širom okolicom Sofije i gotovo cijelom Srbijom. Bugarska je križište puteva. Istanbul, Beograd, Bukurešt i Atena su manje od jednog dana vožnje autobusom.

Osobno sam putovao često u Srbiju, te sam čak prisustvovao vječitom derbiju Zvezde i Partizana. Vozio sam se s ludim sofijskim taksistima, naučio sam kako da me ne varaju u vožnjama.

Naučio sam se ponašati u gradu koji je puno opasniji od Zagreba. Igrao sam nogomet sa diplomatima iz cijelog svijeta te sam se s njima i privatno družio. Upoznao sam bugarsku kulturu odlaska u teretanu i vježbanja.

Pio sam dva dupla espressa i dvije kole u kafiću u centru, za 10 kn, shvatio sam zašto mi fali domaća kuhinja i u konačnici, spoznao sam više o sebi u četiri mjeseca u Bugarskoj, nego u četiri godine u Hrvatskoj.

Iskustvo koje ne bih ponovio dvaput, ali koje ne bih mijenjao ni za što na svijetu. Vratio bi se u Sofiju, jednoga dana, ne tako brzo, ali jednoga dana da.

Odgovori