Pretraga

Suluda podrška s tribina napadačima Luke Mihaljevića

A- A+

Prije deset dana sam se veselila prvom studentskom vikendu u Zagrebu. Prije deset dana je bio rođendan Ivi Andriću. Prije deset dana se negdje na svijetu rodilo dijete. Prije deset dana su Luku Mihaljevića pretukla dvojica vršnjaka.

Ilustracija

Vijest o događaju je punila naslovnice samo lokalnih medija i jednog našeg lista, a o razvoju situacije malo tko izvještava. Nitko još sa sigurnošću ne može ustvrditi motive događaja, no ono što se zna jest da su dvojica devetnaestogodišnjaka, u javnosti poznata kao L. K. i A. K., pratili Mihaljevića s ciljem da mu naude. Županijsko je odvjetništvo ustvrdilo da je ovaj dinamični duo prvo vrijeđao i prijetio Mihaljeviću, a po portalima kruže priče o svađama još od prošlog ljeta u Vodicama.

Izdvojeni članak

Nakon teškog napada ispred šibenske menze uhićena oba napadača

Podrška s tribina, ali ne igračima

Danas je prošlo deset dana od kada su dvojica devetnaestogodišnjaka izvrijeđala i iscipelarila Luku Mihaljevića ispred studentske menze. A u subotu je stigla podrška za napadače direktno iz Šibenika, grada u kojem se sve i odvijalo. Na tribinama je tijekom košarkaške utakmice osvanuo transparent Funcuta s inicijalima nasilnika na kojemu je pisalo ‘Izdržite – tribina vas čeka’. Tribina će čekati minimalno mjesec dana, koliko im je određen istražni zatvor, a prijeti im i kazna u trajanju od jedne do osam godina. I cjelokupna reakcija javnosti jest da se ‘Šibenik zgražava’. A gdje su tu pravni postupci?

Većina grupe Funcuti su maloljetnici, no zašto nisu privedeni zbog poticanja na mržnju i nasilje? Prihvaćam da bi to bio ekstrem, no hoće li se njima pozabaviti školski pedagog, ako netko takav uopće postoji? Ovo nije isto kao kada si navijači s jednog na drugi kraj tribine psuju. Ovdje se radi o životu koji je u ovom trenutku priključen na aparate. Radi se o počiniteljima kojima se sudi kao starijim maloljetnicima, što god ta umjetna klasifikacija bila, koji umjesto da osjete osudu društva na leđima, dobivaju poruke podrške. Mogli smo im umjesto uhićenja dati nagradu uzornih građanina i potapšati ih po leđima kao ponosni otac. Zvuči brutalno, ali upravo to i radimo dopuštajući ovakvo ponašanje.

Izdvojeni članak

Savjetovalište Luka Ritz potpuno besplatno pomaže svim studentima

Priča van fokusa

Mihaljević je kukavički pretučen i ostavljen u lokvi vlastite krvi. Da ga slučajan prolaznik nije pronašao, tko zna bismo li o njemu sada čitali osmrtnicu. I dok jedni ističu čiji je sin bio jedan od počinitelja, drugi razvijaju teorije diskriminacije prema osobama iz manjih mjesta ponavljajući kako je Mihaljević iz Drniša i sin branitelja, kolektivno zaboravljaju da je problematika svega toga brutalno iživljavanje vršnjaka.

U vodu sa svime time. U vodu s imenima i mjestima rođenja i statusima roditelja. I motivaciju za događajem zaboravite. Čak i da su L. K. i A. K. nekada davno bili isprovocirani od strane Mihaljevića, zar je to razlog za napad godinu poslije? Što se to moglo dogoditi u Vodicama? Ono što imamo kao činjenice su dva nasilnika, žrtva i desetak maloljetnih osoba kao grupa potpore nasilnicima. I ostatak Hrvatske koja sjedi i gleda.

Izdvojeni članak

15-godišnja djevojčica stvorila aplikaciju koja zaustavlja internetsko nasilje

Ako nasilje nije odgovor, što jest?

Prije 15 godina je izašla vijest o osmogodišnjaku kojemu je majka pronašla oproštajno pismo u bilježnici jer se zbog nasilnika u školi planirao ubiti. Da bi stvar bila još gora, stručnjaci koji su bili upoznati sa situacijom, uključujući centar za socijalni rad, nisu poduzeli ništa. Po broju nasilnika u školi smo čak i iznad SAD-a, a 71% nastavnika je u istraživanju 2003. godine izjavio kako se ne obazire i ne reagira na nasilje u klupama. Ovo se događa kada nitko ne reagira.

Mora li se dogoditi još jedan smrtni slučaj kako bi se nešto konačno promijenilo?

Ovaj tekst neće pomoći Mihaljeviću, neće ga probuditi iz kome, niti će utješiti roditelje, njegove ili dvojice mladića koji su ga napali. Ali će ga možda pročitati jedan od ekipe koji je držao natpis na tribinama i posramiti se. Možda će ga pročitati netko tko će odlučiti da je bitno više uložiti na prevenciju nasilja i edukaciju mladih. A možda će ga pročitati samo oni koji suosjećaju.
Bilo kako bilo, i neuspjeli pokušaj za pozitivnom promjenom je korak k promjeni.

Komentar je stav autorice