Svako četvrto dijete od 10 do 16 godina prima seksualne poruke: Šalju ih i članovi obitelji i nastavnici
Prema najnovijim podacima, otprilike svako četvrto dijete dobi od 10 do 16 godina na internetu prima seksualne poruke, a neka ih dobivaju i svaki dan. Da stvar bude gora slali su im ih i članovi obitelji i nastavnici, barem to pokazuje novo istraživanje aktivnosti djece na internetu. Javljaju se i novi opasni trendovi poput deepfakea, a tek svako peto dijete o uznemirujućem sadržaju razgovara s odraslima. Usprkos svemu ovome, djecom većinom misle da su sigurna na internetu.

Dijete na internetu, ilustracija | Foto: Pixabay
Najnovije nacionalno istraživanje o aktivnostima djece na internetu otkrilo je niz zabrinjavajućih podataka. Svakako je najšokantnije to da je 27,8 posto djece dobi od 10 do 16 godina primilo seksualne poruke na internetu, što je gotovo svako četvrto dijete. Od toga 4,3 posto prima takve poruke barem jednom tjedno, a 5,1 posto ih prima svakodnevno.
Ovo je alarmantno: Takve poruke šalju i članovi obitelji i nastavnici
Većina djece takve poruke prima od posve nepoznatih osoba, no čak četvrtinu takvih slučajeva čine njihovi prijatelji. U petini slučajeva primili su takve poruke od osobe s kojom su u vezi, a u petini slučajeva poruke su im poslale osobe s kojima komuniciraju samo putem interneta. Još je više zabrinjavajuće što je 4,5 posto ispitanika reklo da takve poruke primaju i od nastavnika, a 4,4 posto da su im ih slali članovi obitelji. Čak 12,2 posto ispitanika reklo je da su i sami poslali seksualne poruke, s time da je to priznalo gotovo svako peto dijete u dobi 15 godina.
Ovo je najmračniji dio podataka koje pokazuje istraživanje EU Kids Online 2025. koje su proveli Lana Ciboci Perša, Igor Kanižaj i Dunja Potočnik uz koordinaciju Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu. Isto istraživanje prošli put je provedeno 2017. godine, a podaci pokazuju da su navike djece sve gore. Istraživanje je provedeno u 37 osnovnih i srednjih škola, a bila su zastupljene ruralne i gradske sredine, kao i gimnazije i strukovne škole. U istraživanju je ukupno ispitano 1.172 djece. Od prošlog istraživanja najveća promjena nastala je u pojavi generativne umjetne inteligencije, koja je učinila internet još nesigurnijim mjestom.
Galerija 4 Fotografija
Otvori‘Nakon boravka na internetu osjećaju manjak samopouzdanja ili zavist’
Autori istraživanja istaknuli su da su problem na internetu razni neprimjereni sadržaji i govor mržnje. Oko dvadeset posto ispitanika barem je jednom mjesečno bilo izloženo teorijama zavjere, savjetima za mršavljenje koji su vrlo često poticali mlade na navike koje mogu izazvati anoreksiju, načinima fizičkog ozljeđivanja ili samoozljeđivanja, pornografiji te krvavim ili nasilnim slikama. Osim toga 15,2 posto ispitanika na internetu je vidjelo i iskustva konzumiranja droga, 13,4 je svjedočilo izazovima kojima se mogu povrijediti ili ubiti, a 11,2 posto vidjelo je sadržaj o samoubojstvima.
– Nije mi iznenađenje, ali djeluje pomalo zastrašujuće kad je ovako grupirano i predstavljeno. S Unicefom svake godine radimo istraživanje i podaci idu s tima u korak. Nakon boravka na internetu svaka druga mlada osoba između 15 i 18 osjeća se loše, manjak samopouzdanja ili zavist, a kod starijih to je svaka četvrta osoba. Što se tiče pitanja zlostavljanja i uznemiravanja djece koje su mladi trpjeli od prijatelja i kolega, moramo se zapitati kakvi su to kolege, kamo mi idemo. Ti rezultati ukazuju i na važnost empatije i emocionalne pismenosti. Mladi moraju naučiti prepoznati emocije koje stvaraju društvene mreže. Patimo od velikog manjka empatije, na što treba staviti dodatni naglasak, rezultate je komentirao Robert Tomljenović, zamjenik predsjednika Agencije za elektroničke medije.
Problema su itekako svjesni roditelji, ali s njime su upoznata i sama djeca. Djevojčice su zabrinutije od dječaka, njih 30,2 posto osjeća strah je jer previše vremena provode pred ekranima, dok zabrinutost zbog toga osjeća 19,6 posto dječaka. Oko 20 posto djevojčica strahuje da će netko napraviti njihovu lažnu fotografiju i objaviti je na internetu, dok isti strah dijeli oko 10 posto dječaka. Svaka peta djevojčica zabrinuta je i zbog širenja dezinformacija, zbog čega se brine i svaki deseti dječak.
Internet je postao gotovo dvostruko uznemirujući
Usprkos svemu ovome, većina ispitanika (51,8 posto) ipak tvrdi da se osjećaju sigurno na internetu. Čak 70,9 posto djece smatra da znaju što učiniti ako se netko na internetu ponaša na način koji im se ne sviđa. Neki tvrde da se na internetu osjećaju sigurnije i otvorenije nego uživo, pa ih tako 26,3 posto tvrdi da su na internetu ‘lakše svoji’, 16,9 posto ih na internetu priča o više različitih tema nego uživo, 15,8 posto ih se na internetu osjeća moćno, a 9,1 posto ih na internetu priča o negativnim stvarima o kojima ne govore uživo.
Najčešće aktivnosti koje djeca navode na internetu su slušanje glazbe, gledanje videa i igranje video igrica. Troje od četvero djece barem jednom tjedno koristi internet i za pisanje zadaće. Doduše, na internet dolaze i po savjete za fizičko i mentalno zdravlje. I ako ne žele internet koristiti na zabrinjavajući način, djeca mogu naletjeti na neželjeni sadržaj. U upitniku 27 posto djece je priznalo da je imalo uznemirujuća iskustva na internetu, što je u zadnjih osam godina skok za 13 posto, odnosno internet je za djecu postao gotovo dvostruko više uznemirujuće mjesto.
– Većina podataka pokazuje da nije važno raditi samo s djecom, već i članovima obitelji. Ako gledamo podatke koji se tiču prekomjernog korištenja interneta, i djeca prepoznaju to kao problem. Zanimljivo je da je 60 posto reklo da su probali provoditi manje vremena na internetu, ali nisu to uspjeli ostvariti, naglasila je jedna od autorica istraživanja, Lana Ciboci Perša.
Jako malo djece povjerava se roditeljima, ali i prijateljima
Najveća promjena od prošlog istraživanja je pojava umjetne inteligencije, pa je ovaj put blok pitanja bio usmjeren upravo na njeno korištenje. Četvero od petero djece već vrlo aktivno koristi umjetnu inteligenciju. Najviše ih je koristi za pisanje eseja i sastavaka ili za sažimanje teksta. Također svako treće dijete umjetnu inteligenciju traži savjet o zdravlju ili s njom započinje razgovore o svojim brigama. Međutim upitnik je pokazao i opasne strane umjetne inteligencije, jer 9,1 posto ispitanika reklo da umjetnom inteligencijom rade deepfakeove (lažne slike nekih osoba ili događaja), a to je bila jedina aktivnost koju statistički značajno više rade dječaci od djevojčica. Već smo pisali o tome da neki učenici umjetnom inteligenciju generiraju gole slike kolegica iz razreda.
Neizbježno je da će djeca kad tad na internetu naići na sadržaj koji će ih uznemiriti. Kod nekih to se događa često, kod drugih rijetko, no metode apsolutne zaštite nema. Zato je važno da oni imaju s kime komunicirati o tome, jer ne mora svako neugodno iskustvo biti traumatično. Međutim, ispitivanje pokazuje da je povjerenje djece ne samo prema roditeljima, već i vršnjacima izrazito nisko.
O uznemirujućim iskustvima s roditeljima ili vršnjacima razgovara tek svako peto dijete. Otprilike svako deseto razgovara s bratom ili sestrom, a manje od deset posto ih razgovara s nekim drugim kojem vjeruju, s time da ih svega 4,7 posto o uznemirujućem sadržaju razgovara s nastavnikom, što je u prosjeku jedva jedno dijete po razredu. Svako deseto dijete o uznemirujućem sadržaju ne razgovara ni s kime.
– Kad smo radili istraživanje s Poliklinikom za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, djeca su nam rekla da ih samo 2,2 posto razgovara s roditeljima kad ih nešto pogodi na internetu, 22 posto mi se sad čini puno. Roditelje bi u školama trebalo češće učiti komunikacijskim obrascima jer su mladi djeca digitalne dobi. Danas imamo i puno roditelja koji su se rodili s mobitelima i ne vide toliko problem kao mi. Zašto smo mi kao roditelji tako povodljivi, zašto pristajemo na društveni pritisak, da bi ih mogli kontrolirati, nazvati? Tko izdrži bez mobitela do četvrtog razreda, taj postaje heroj među roditeljima. Bez obzira na influencere roditelji su protagonisti odgoja. S roditeljima nastojimo naći način kako pomoći djeci, rekao je jedan od panelista nakon predstavljanja rezultata, profesor Danijel Labaš.
Što sve treba napraviti?
Rezultati istraživanja pokazuju da nastavnici u praksi često imaju pasivnu ulogu u usmjeravanju korištenja interneta, pri čemu se naglasak najčešće stavlja na pravila ponašanja i sigurnost, a rjeđe na učenje i istraživanje putem interneta. Ove godine počelo se ozbiljno govoriti o zabrani mobitela u školama na nacionalnoj razini, a istraživanje je uvrstilo i pitanje o tome. Većina djece podržava nošenje mobitela u škole uz zabranu korištenja tijekom nastave, a protive se potpunoj zabrani.
– U uvjetima snažno digitaliziranog djetinjstva, ovi rezultati sugeriraju da se u javne politike trebaju sustavno integrirati teme mentalnog zdravlja i odgovornog korištenja tehnologije. Na razini obrazovnog sustava potrebno je kroz kurikulume i izvannastavne programe uvesti elemente koji razvijaju digitalnu pismenost, kritičko vrednovanje online sadržaja, razumijevanje utjecaja društvenih mreža na samopoštovanje i uspoređivanje s drugima, prepoznavanje elektroničkog nasilja i online rizičnih ponašanja te vještine regulacije vremena provedenog na ekranima, zaključuju autori istraživanja.
Rezultate istraživanja možete detaljno proučiti u priloženom dokumentu. Ako vam se ne učitava, osvježite stranicu.