Toni Milun otkrio kako je matematiku počeo predavati još kao student: ‘Nisam bio omiljen nastavnik’
Toni Milun na svom je Facebook profilu objavio priču o tome kako je to izgledalo kada je kao student počeo raditi kao nastavnik matematike. Otkrio je kolika mu je bila prva plaća, kako se odnosio prema učenicima, ali i koji je problem bio aktualan i prije više od 20 godina u polju nastavnika matematike, a koji se do danas nije riješio.
Screenshot: YouTube
‘Oko 2.000 kuna – toliko je iznosila moja prva neto plaća’, započeo je u svojoj objavi na Facebooku najpopularniji profesor matematike na našim prostorima, Toni Milun. Prisjetio se kako je izgledalo kada je još kao student počeo predavati matematiku u školi.
– Bilo je to 1998. Još uvijek sam studirao, ali bio je manjak nastavnika matematike pa me Tanja Lukačić Mutavdžić preporučila u osnovnoj školi u kojoj je ona radila. Kako mi je bilo? Znate ono kad kažu: joj, jedva čekam petak? E pa obrnuto! Kad bi došao petak meni je bilo žao jer ću biti dva dana bez učenika i njihovih šala. I ne, to ne znači da sam bio odličan nastavnik, jer nisam. To znači da sam guštao na nastavi, ali bio sam premlad i još uvijek nisam znao dobro prenijeti znanje, nedostajalo mi je iskustva i autoriteta. Ali sam uživao, ispričao je Milun.
‘Nisam baš bio omiljen nastavnik’
Dodao je i kako je u prve dvije godine promijenio čak šest radnih mjesta jer je bio na zamjenama do povratka nastavnika s bolovanja, a na svakom novom radnom mjestu je isprobavao novi stil podučavanja, ali i odnosa s učenicima.
– Biti stroži, biti blaži, objasniti gradivo na drugi način… I nisam baš bio omiljen nastavnik. Znao sam da sam na početku i da još učim kako kvalitetnije raditi. Prekretnica je bila kad sam tijekom rada u mojoj petoj školi bio u šetnji Jarunom s prijateljem. Prilaze mi učenici i pozdravljaju me na način kao da sam njihov vršnjak. I kaže meni prijatelj u čudu: Ti dozvoljavaš da se oni tebi ovako obraćaju??? Hmm, dao mi je misliti, prisjetio se Milun.
‘Učenici su me trebali dočekati u redu i tišini dvoje po dvoje ispred učionice’
Tada je na idućem random mjestu 2001. godine odlučio biti izuzetno strog. Iako nikada nije povisivao glas, od učenika je očekivao red, rad i disciplinu.
– Učenici su me trebali dočekati u redu i tišini dvoje po dvoje ispred učionice. Tek kad su se posve umirili pustio bih ih u razred. Učenici su se na početku bunili drugim nastavnicima i ravnatelju, ali onda su me nakon dva do tri tjedna zavoljeli. Posljedica: na nastavi bi bio takav rad da bismo uvijek pet ili čak 10 minuta ranije završili s predviđenim gradivom i onda bih ja imao pripremljene zagonetke i matematičke igre koje smo do kraja sata igrali. I takav sam bio sljedećih desetak godina, objasnio je Milun.
