Učenica Korina osvojila međunarodno zlato: ‘Puno mladih zanemari sport zbog obaveza u školi’
Nakon državnog zlata, prvu zlatnu medalju međunarodnih razmjera u karateu osvojila je 17- godišnja gimnazijalka Korina Klarić iz Topolovca kraj Siska. Zlato je osvojila na posljednjem natjecanju WKF lige mladih u Poreču, a za naš je portal otkrila tko joj je bio najteži protivnik, kako usklađuje sport s nastavom i kakvi su joj planovi po pitanju studiranja. Komentirala je i koliko se njeni vršnjaci bave sportom te kako joj je Tjelesna i zdravstvena kultura puno bolji predmet u srednjoj školi nego u osnovnoj.
Gimnazijalka Korina Klarić osvojila je svoje prvo zlato na međunarodnom natjecanju u karateu | Foto: Privatna arhiva
Nakon pet borbi na posljednjem natjecanju WKF lige za mlade u Poreču iz karatea, naša 17-godišnja učenica Korina Klarić osvojila je svoje prvo zlato na takvom natjecanju. Iza sebe već ima dvije europske medalje, državno zlato i dva srebra i tri bronce s WKF natjecanja.
– Ovo natjecanje svjetske lige je jako međunarodno natjecanje svjetskog ranga, održavaju se samo pet puta godišnje, u Fujairahu (UAE), Španjolskoj (Guadalajara), Hrvatskoj (Poreč), Meksiku (Monterrey) i u Italiji (Venecija). Puno ga ljudi zamjenjuje sa svjetskim prvenstvom, iako to nije. Svjetsko prvenstvo se održava svake dvije godine i samo jedan predstavnik neke države je u svakoj kategoriji, dok se na svjetskoj ligi mladih može naći i više natjecatelja iste zemlje u jednoj kategoriji. Najteža borba na posljednjem natjecanju mi je zasigurno bila ona u polufinalu protiv predstavnice Azerbajdžana zbog vrlo velike intenzivnosti meča. Finale sam odradila dosta smireno i bez obzira na početno vodstvo moje protivnice uspjela sam ostati smirena i preokrenuti rezultat u svoju korist, priča nam Korina.
‘Mama me prije karatea upisivala na satove plesa, ritmike i ostalog, ali nisam bila baš previše oduševljena time’
Ove godine je završila treći razred Opće gimnazije u Sisku te je od iduće školske godine maturantica. Karateom se počela baviti već sa šest godina, a o budućnosti nakon srednje i hoće li se nastaviti profesionalno baviti tim sportom, kaže, ne razmišlja previše.
– Mama me prije karatea upisivala na satove plesa, ritmike i ostalog, ali nisam bila baš previše oduševljena time. U maloj školi sam čula prijateljicu kako priča o karateu i ta mi se pomisao odmah svidjela i eto, ljubav za ovim sportom me drži do dan danas. Karate volim zbog toga što nije uobičajeni borilački sport; brzina, eksplozivnost i tehnika bitnije su komponente od snage ili jakosti (iako su i one, naravno, bitne). U karateu se rezultati mijenjaju u zadnjim stotinkama mečeva, što po meni čini ovaj sport iznimno zanimljivim i napetim. O dalekoj budućnosti ne razmišljam previše, ali karate uvijek zamišljam u toj priči i htjela bih se nastaviti baviti njime i u budućnosti, rekla nam je Korina.
‘Veliko hvala dugujem i svojim profesorima’
Oko izbora fakulteta još nije sigurna, ali najviše ju zanimaju prirodoslovni predmeti poput kemije i matematike pa vjerojatno negdje u tom smjeru. Na pitanje kako usklađuje gimnazijske obaveze s karateom, Korina je najviše zahvalna nastavnicima koji razumiju njene sportske obaveze.
– Školske obaveze i karate usklađujem vrlo dobro, a najbitnija je organizacija. No, veliko hvala dugujem i svojim profesorima koji mi izađu u susret kada ne stignem pohvatati sve gradivo koje sam propustila zbog putovanja ili priprema, ali i ja uvijek dođem u školu, ne izbjegavam neke predmete ili testove i zbog toga ne zaostajem u školi, kaže Korina.
‘Mislim da puno mladih zanemari sport zbog obaveza u školi, korištenja mobitela ili izlazaka s prijateljima’
Smatra kako se njeni vršnjaci posljednjih godina sve manje bave sportom, a pretpostavila je i zašto je to tako. Komentirala je i koliko se njeni vršnjaci bave sportom te kako joj je Tjelesna i zdravstvena kultura puno bolji predmet u srednjoj školi nego u osnovnoj.
– Mislim da puno mladih zanemari sport zbog obaveza u školi, korištenja mobitela ili izlazaka s prijateljima zato što nisu spremni ‘žrtvovati’ svoje slobodno vrijeme i posvetiti se sportu. No, mislim da se sve stigne, samo se trebaju znati prioriteti; što nam je od svega ovog najbitnije i kako ćemo rasporediti ostale stvari u skladu s obvezama. Meni su najbitniji škola i treninzi, iako uvijek nađem vremena za obitelj i prijatelje. Jedino što često izostane je vrijeme za sebe, ali radim i na tome. Nastava Tjelesne i zdravstvene kulture mi se sviđa puno više u srednjoj nego u osnovnoj školi, upravo zbog koncepta da moramo znati ponešto iz svakog sporta; dvokorak u košarci, vršno dodavanje u odbojci, trokorak i šut u rukometu, plesne korake, ispričala je Korina.
