Učenici o novim mjerama u školama: ‘Kao da je svatko od nas potencijalni ubojica’
Sigurnost u školama ne ovisi samo o kamerama, zaštitarima i zaključanim vratima – poručuju učenici čiji su odgovori objavljeni u sklopu Tjedna psihologije. Zagrebačko psihološko društvo (ZPD) prikupilo je mišljenja oko 20 učenika i djelatnika škola, a njihovi komentari pokazuju kako mnogi ne osjećaju veću sigurnost unatoč novim mjerama. ZPD je na temelju tih odgovora iznio pet ključnih lekcija o tome što se treba napraviti kako bi se škole doista činile sigurnijima.
Foto: Canva | Zagrebačko psihološko društvo, Facebook
– Ovo zaključavanje i zaštitari mi ne pomažu da se osjećam sigurno, ali morali su nešto napraviti. Meni je škola bila bolja bez stražara. I sa stražarima je dobro, ništa posebno. Pozdravimo se i to je to. Zaštitar mi ne treba jer imamo više problema u razredu nego vani. Osjećao bih se sigurnije kad bi školski djelatnici više pažnje usmjeravali na mentalno zdravlje učenika i na potencijalne probleme s drugim učenicima. Što je potrebno da se u školi osjećamo sigurno? Kada bi se svi malo smirili i prestali se ponašati kao da je svatko od nas potencijalni ubojica koji čeka svoj tren, samo su neke od snažnih poruka učenika osnovnih i srednjih škola.
Tjedan psihologije posvećen je sigurnosti u školama
Njihova promišljanja o tome da sigurnost u školama ne ovisi samo o kamerama, zaštitarima i zaključanim vratima objavilo je Zagrebačko psihološko društvo (ZPD) u sklopu Tjedna psihologije. Prikupili su mišljenja oko 20 osoba, djece i odraslih i ovaj tjedan su ih objavili na svojim društvenim mrežama. Na temelju toga objavili su i pet lekcija koje je potrebno izvući kako bi škole ostale sigurne za sve.
– Pet ključnih lekcija o tome što škole čini sigurnima su: fizička sigurnost – planiranje i priprema na krizne situacije jačaju otpornost, dok stihijsko reagiranje stvara kaos; mentalno zdravlje – briga o mentalnom zdravlju je temelj za sigurno okruženje i mora postati prioritet u školstvu; važnost ulaganja u odnose – sigurnost u školi proizlazi iz povjerenja i međusobnog poštovanja među svim članovima školske zajednice; mediji – način na koji mediji izvještavaju o tragedijama utječe na oporavak zajednice i osjećaj sigurnosti, dugoročno ulaganje – sigurne škole zahtijevaju trajna ulaganja u ljude, a ne samo u kratkoročne mjere ili opremu, objasnili su nam iz ZPD-a.
Psiholozi dali preporuke: ‘Treba graditi sustavno i sistematično, a ne stihijski nakon neočekivanih događaja’
Istaknuli su kako rezultati njihove akcije pružaju uvid u psihološku stvarnost s kojom se suočavaju učenici, roditelji i djelatnici škola. Odgovori koje su prikupili jasno pokazuju da događaji nasilja u školama ostavlja dugotrajne posljedice na osjećaj sigurnosti svih uključenih.
– Jedan od ključnih zaključaka je da se pitanje sigurnosti u školama ne odnosi samo na pojedinačne incidente, već na širi kontekst u kojem djelatnici škola i učenici više ne doživljavaju školu kao prostor potpune sigurnosti. Također, uočili smo da postoji potreba za jačanjem komunikacije među učenicima, roditeljima i nastavnicima, ali i da su potrebne dodatne strategije emocionalne podrške za sve uključene. Iz odgovora proizlazi i važan zaključak da se ne možemo osloniti isključivo na fizičke mjere sigurnosti, poput nadzornih kamera ili pojačane kontrole ulaza, već da je ključno izgraditi okruženje povjerenja, u kojem će se i učenici i djelatnici osjećati emocionalno podržano i gdje će se poticati otvorena komunikacija o problemima i strahovima. Takav pristup treba graditi sustavno i sistematično, a ne stihijski nakon neočekivanih događaja, kažu nam iz ZPD-a.
‘Škole same ne mogu riješiti sve probleme’
Na temelju toga ZPD je predložio nekoliko promjena koje bi pomogle vraćanju osjećaja sigurnosti u škole. Prva i najvažnija promjena je dugoročno ulaganje u školski sustav, ali s naglaskom na ljude, prije svega učenike, učitelje, nastavnike, stručne suradnike i ravnatelje.
– To uključuje aktivnosti koje osnažuju sve sudionike. Za školski kadar potrebne su supervizije, edukacije i podrška za mentalno zdravlje, dok za učenike treba poticati emocionalni i socijalni razvoj. Također, svaka škola treba imati zaposlenog psihologa i druge stručne suradnike kao podršku djeci, roditeljima i djelatnicima, s obzirom na porast teškoća mentalnog zdravlja među mladima, što potvrđuju domaća i europska istraživanja. Naglašavamo da škole same ne mogu riješiti sve probleme. Ove mjere odnose se i na druge sustave koji brinu o djeci, mladima, starijim osobama i ranjivim skupinama. Sustavi socijalne skrbi i zdravstva usko su povezani sa školama i suočavaju se s istim dugotrajnim problemima. Djeca su više od učenika – oni su građani i ljudska bića koja trebaju zdravo društvo kako bi napredovala. Ova odgovornost ne može biti samo na školama, poručili su iz ZPD-a.
Više poruka učenika i učitelja možete pročitati na Facebook stranici Zagrebačkog psihološkog društva. Razgovor sa kliničkom psihologinjom Natašom Jokić Begić o tragediji u Osnovnoj školi Prečko, kao i psihičkim posljedicama tog traumatičnog događaja na sve nas, možete poslušati u našem podcastu na YouTube kanalu srednja.hr ili u videu ispod.
