Učenicu pratili po ulici, snimali i ismijavali: Zato u zagrebačke škole stiže velika novost
Vršnjačko nasilje, pogotovo u online svijetu, veliki je problem. Jedna učenica nam je opisala kako su je vršnjaci snimali bez dopuštenja i objavljivali njene snimke. Rugali su joj se i vrijeđali. Koliko je situacija dramatična, pokazuje i istraživanje Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta po kojemu je više od 75 posto učenika doživjelo fizičko ili verbalno nasilje. Grad Zagreb je tome odlučio stati na kraj, a iz ove studije su svjesni da to škole ne mogu napraviti same.
Galerija 7 Fotografija
Otvori
-Komentirali su da sam ruski tenk, da sam muslimanka. Nije me to diralo, ali situacija je bila bez kontrole i išla sve više i više. Sada se smanjilo, nadam se da će skroz prestati. Nisam reagirala i mislim da je važno da ne reagiramo ili, ako nam smeta, da prijavimo starijom osobi. Ja sam za to rekla svojoj sestri i mami. Rekli su da pustim i da vidim dokle će to ići. Ako se nastavi, da će onda prijaviti, otkrila nam je učenica 8. razreda koja je željela ostati anonimna.
Upoznali smo je na panelu ‘Što nam djeca poručuju o elektroničkom nasilju’ u srijedu’ u kojem se u srijedu u Zagrebu govorilo o sve većem problemu među mladima. K tome, ni roditelji ni škola ni društvo, ne znaju kako se s njime suočiti reagirati na njega. Upravo zato su nadležni eksperti, ali i zagrebačka dogradonačelnica Danijela Dolenec i pročelnik za obrazovanje Luka Juroš, sjedili i slušali što im sami učenici osnovnih škola imaju za reći oko ovog problema.
Mladima mnoge misli prolaze dok razmišljaju treba li prijaviti nasilje: Preko 75 posto učenika doživjelo fizičko ili verbalno nasilje
Osmašica s kojom smo razgovarali pričala nam je da ju je, dok je hodala ulicom nakon škole, grupa njenih vršnjaka snimala i potom objavljivala njene fotografije i snimke na društvenim mrežama. U ružnim komentarima, vrijeđali su nju, ali i njenu obitelj. Svoje je nasilnike jednom i zamolila da prestanu to raditi, ali su samo nastavili još više. Stoga je trpjela dok nije stalo. Kao i brojni drugi mladi, i naša sugovornica je navela kako je imala brojne misli dok je odlučivala treba li ili ne treba reći starijima što se događa.
– Bojala sam se, ako nekome kažem, da će postati još gore. Najviše me smetalo da su na društvenim mrežama objavili moj izgled i da je bilo komentara koji nisu istiniti. Svi su pomislili da sam takva i takva, a nitko me ni ne zna dovoljno. Samo zato što izgledam drugačije (…) Mislim da ima ljudi koji bi to spriječili, ali se ne žele miješati da ne pogoršaju ili oni koje to ne zanima. U školi imamo svakakva predavanja i radionice o nasilju. Mislim da za počinitelje treba uvesti kazne na koje ne mogu utjecati pedagozi psiholozi, već prvenstveno roditelji. Ali, oni ne znaju što im djeca rade po kvartu, rekla nam je osmašica.
Nakon crteža koji pokazuju emocije kroz koje žrtve nasilja prolaze, 31 učenik i učenica, izašli su pred eksperte s posterima u kojima su saželi sve informacije o elektroničkom i drugim vrstama nasilja, kako se ono manifestira i što bi društvo trebalo napraviti. Ovi sedmaši i osmaši su se, između ostalog, složili da kažnjavanje nasilnika nije dovoljno, jer navode, iza svakog nasilnika se krije pozadina zašto je takav kakav je.
Želeći stati na kraj nasilju, gradska vlast je kroz svoj Akcijski plan za prevenciju vršnjačkog nasilja u Gradu Zagrebu od 2024. do 2026. godine financirala studiju grupe eksperata predvođene ERF-ovom Josipom Mihić. Ova studija upozorava da je verbalno nasilje najčešće među djecom u osnovnim i srednjim školama. U uzorku od 7.269 učenika osnovnih i srednjih škole, više od 75 posto učenika je doživjelo fizičko ili verbalno nasilje, a blizu 60 posto učenike je priznalo činjenje verbalnog nasilja kroz ogovaranje i ismijavanje drugih učenika.
Kada je posrijedi nasilje putem interneta i društvenih mreža, ružno govorenje, ignoriranje učenika u grupama na društvenim mrežama i aplikacijama najčešći su postupci koji imaju užasan utjecaj na žrtve. Kao posljedice doživljenog nasilja, istraživanje upozorava da su žrtve izostajale iz škole, osjećale usamljenost, anksioznost i stres. U najgorim situacijama, ozljeđivali su sami sebe, planirali ili čak i pokušali suicid.
Škola ne može sama: Stižu im vanjski mentori
Dogradonačelnica Danijela Dolenec, rekla je medijima da je ovo istraživanje potvrdilo da o domeni elektroničkog nasilja ‘ne znamo dovoljno’. No, upravo je cilj preventivnog programa ‘Za sigurno i poticajno okruženje u školama’ to promijeniti. Projekt se, istaknula je, provodi u suradnji s UNICEF-om i Savjetovalištem Luka Ritz. Djelatnica UNICEF-a, Martina Tomić, navela je da je sadašnji program baziran na ranijem projektu ‘Stop nasilju među djecom’ koji je UNICEF provodio od 2003. do 2012. godine u više od 300 škola u Hrvatskoj. Prema vanjskim i neovisnim procjenama, ovaj program je uspio u 185 škola u kojima sprovodio smanjiti nasilje za čak 50 posto. No, ovaj aktualni zagrebački program je prilagođen kako bi odgovarao na nove izazove u kontekstu online nasilja.
– Škola ne može odgovoriti na sve probleme i potrebni su drugi dionici. Stoga u škole donosimo vanjskog mentora koji osnažuje učitelje, priprema ih za rad s djecom i roditeljima. Osnaživat ćemo učitelje tamo gdje vidimo gdje treba i kako reagirati u situaciji nasilja. Roditelje osnažujemo da prilagode odgojne stilove i najvažnije, osnažujemo djecu. U istraživanju je 60 posto djece reklo da žele pomoći kada vide da njihovi vršnjaci trpe nasilje, ali ne znaju kako. Upravo im dajemo te vještine, rekla je Tomić.
‘Djeca mogu puno toga riješiti među sobom’
U ovom projektu u trenutnoj, pilot fazi koja krenula prošlog polugodišta, sudjeluje sedam osnovnih škola. No, sredinom ožujka, vanjski mentori dolaze u još 20 zagrebačkih škola. Socijalni radnik u Savjetovalištu Luka Ritz naveo je da se u školama može puno toga napraviti. Ipak, , ako dođe do težih slučajeva nasilja, spremni su uputiti roditelje i djecu da dođu u njihovo savjetovalište na dodatan rad.
– Ključno je pristupiti tako da se razgovara i s žrtvom i s nasilnikom nasamo, pozovu njihovi roditelji, dogovore posljedice za određena ponašanja i vidi može li se to riješiti unutar škole ili proslijediti dalje. Roditeljima je teško priznati da su njihova djeca žrtve ili nasilnici. Međutim, treba ih osvijestiti i trebaju činjenice da bi prihvatili, opisao je Borić ulogu mentora koje šalju u zagrebačke škole.
Dodao je da će mentori biti raspoređeni diljem grada. Uz edukaciju profesora, roditelja i djece, ključnim je istaknuo doprinijeti upravo do one većine među djecom koja vidi nasilje, želi pomoći, ali ne zna kako.
-Poanta je da ih aktiviramo i da sami interveniraju u svojoj skupini. Djeca puno stvari mogu riješiti sami između sebe. Ali, naravno, za neke stvari smo potrebni i mi odrasli, ustvrdio je Borić u razgovoru s medijima.
Inače, zagrebački akcijski plan protiv vršnjačkog nasilja ima šest ključnih točaka. Prva je ‘Uspostavljanje sustava za praćenje i analizu vršnjačkog nasilja i Gradu Zagrebu’, kroz koju je izrađena i ova studija ERF-ovih djelatnika. Čitavo ‘Istraživanje o vršnjačkom nasilju na reprezentativnom uzorku osnovnih i srednjih škola čiji je osnivač Grad Zagreb’ možete pročitati u nastavku. Napomena: Ako vam dokument nije vidljiv, potrebno je osvježiti stranicu.
Loading...
Reload document 
Open in new tab 
