Učiteljica otkriva kako potaknuti fizičku aktivnost djece: ‘Uvjereni su da će njihovo dijete biti Modrić’
I škole i roditelji prevelik naglasak stavljaju na ocjene, instrukcije i izvanškolske aktivnosti, a kretanje i sport stavljaju u drugi plan. Ili pak odlaze u drugu krajnost – misle da će baš njihovo dijete biti Luka Modrić pa forsiraju samo taj jedan sport. O ovoj problematici govori nam učiteljica Ivančica Tajsl Dragičević. Otkrila nam je što roditelji, ali i škole mogu učiniti kako bi potaknuli djecu na češću fizičku aktivnost te time pridonijeli njihovim motoričkim sposobnostima koje su sve slabije.
Ivančica Tajsl Dragičević, TZK | foto: Privatna arhiva, Canva
Čini se da je krajnje vrijeme da i roditelji i škole učine nešto povodom činjenice da su djeca danas zabrinjavajuće loša u fizičkim aktivnostima i izvršavanju motoričkih zadataka. Kako smo nedavno pisali, istraživanja su pokazala da su današnja djeca u odnosu na onu od prije samo 50 godina duplo lošija u brzini, snazi, fleksibilnosti i ravnoteži. Danas razgovaramo s učiteljicom Ivančicom Tajsl Dragičević koja nam otkriva kako potaknuti fizičku aktivnost djece – savjeti su namijenjeni i za škole i za roditelje.
Kako potaknuti fizičku aktivnost djece: savjeti za škole i roditelje
Škole, napominje Tajsl Dragičević, mogu uvelike utjecati na dječju fizičku aktivnost jer djeca u njima provode značajan dio dana. Neki od načina su kvalitetniji i češći satovi tjelesnog odgoja, sigurni i poticajni školski prostori i raznolike izvannastavne sportske aktivnosti. Tu je i poticanje aktivne igre umjesto sjedenja, a veoma je korisno uvesti i aktivne pauze te ‘mini vježbe’ tijekom nastave.
– To mogu biti kratke petominutne pauze za istezanje, skakanje ili brzu igru. To čine mnogi kolege, kaže Tajsl Dragičević.
Roditelji također imaju ključnu ulogu u poticanju djece na kretanje i razvoj motoričkih vještina. Oni, smatra Tajsl Dragičević, moraju biti primjer djeci. Djeca uče imitacijom. Dakle, ako roditelji redovito vježbaju, šeću, voze bicikl ili se bave sportom, veća je vjerojatnost da će i djeca razviti pozitivan odnos prema kretanju. Također, roditelji trebaju uključiti kretanje u svakodnevicu.
– Šetnje kao obiteljska rutina, korištenje stepenica umjesto lifta, kratke aktivne pauze između učenja ili igranja, odlazak pješice u školu ili trgovinu… Danas svjedočimo da djeca dolaze u školu tako da ih roditelj doveze do škole, upozorava Tajsl Dragičević.
Muči ih hvatanje olovke i držanje škara
Veoma je važno i izabrati aktivnosti koje dijete voli.
– Nije svako dijete za nogomet ili ples. Pokušati različite aktivnosti (plivanje, borilačke vještine, gimnastika, penjanje, atletika, ples…), dok se ne pronađe ona koja mu prirodno odgovara. Ali ovdje po mom mišljenju ne treba reagirati prebrzo i nakon jednog treninga koji se djetetu nije svidio odmah krenuti mijenjati sport. Svakako mislim da djetetu treba ponuditi razne aktivnosti i razne sportove i dozvoliti mu da se bavi onim sportom koji njemu odgovara, savjetuje Tajsl Dragičević.
Dodaje i da roditelji mogu stvoriti poticajno okruženja za igru tako što će im u domu ili dvorištu ostaviti prostor za slobodnu igru, nabaviti jednostavna pomagala poput lopte, vijače, hulahopa i čunjeva. Nadalje, trebaju im ograničiti vrijeme pred ekranima.
– Postavljanje jasnih granica za korištenje mobitela, tableta i TV-a potiče djecu da pronađu aktivnije načine zabave. Ograničiti vrijeme provedeno na mobitelu. Danas djeca imaju i sve većih problema s grafomotorikom, problem je pravilan hvat olovke, korištenje škara, kaže Tajsl Dragičević.
Nekad ‘još 5 minuta’ za nogomet, a danas za mobitel
Za kraj, Tajsl Dragičević kaže da postoji više međusobno povezanih razloga zbog kojih su današnja djeca u prosjeku slabija u tjelesnim aktivnostima nego prijašnje generacije. Prvi je to što se djeca sve manje spontano kreću, a roditelji su previše zabrinuti za njihovu sigurnost.
– Prijašnje generacije su prirodno provodile više vremena vani – igrališta, dvorišta, parkovi. Danas je dnevna rutina djece više ‘unutra’ i sjedilačka. Nekada su djeca bila vani do crtanog filma, a i onda se s roditeljima dogovarali ‘još 5 minuta’. Danas se roditelji niti ne usude djecu pustiti samu u park, upozorava Tajsl Dragičević.
Nadalje, prevelik fokus nalazi se na školskim obvezama.
– Roditelji i škole često naglašavaju ocjene, instrukcije i izvanškolske aktivnosti, dok se kretanje i sport stavljaju u drugi plan. Osim onih učenika koji od malih nogu krenu u neki sport i uvjereni su da će baš njihovo dijete biti budući ‘Modrić’. Nema više puno onih sportskih aktivnosti dostupnih za svakog učenika, upozorava Tajsl Dragičević.
Za kraj ističe da postoje još neki uzroci na koje škole i roditelji moraju obratiti pažnju, kao što su povećana upotreba ekrana, promjene u načinu života i urbanizacija, manjak tjelesne aktivnosti u školama i promjene u prehrani.
Pridružite se našem Instagram kanalu.
