Varanje na testovima, zabušavanje i uništena prijateljstva: Prije točno 5 godina zatvorene su sve škole
Nekima se čini kao da je bilo jučer, a drugima kao da je riječ o prošlom životu – prije točno pet godina zbog korone su zatvorene sve škole u državi. Nekima je to bilo najljepše životno razdoblje s malo obveza i puno provedenog vremena s obitelji. Drugima je poput noćne more – uništena su im prijateljstva, mentalno zdravlje, a ostali su, kažu danas i zakinuti za neka znanja.
Prije točno pet godina zbog pandemije su zatvorene škole | ilustrativna fotografija: Unsplash
Na današnji dan, prije točno pet godina, zatvorene su sve škole u Hrvatskoj. Vlada je o prelasku na nastavu na daljinu odlučila tri dana prije, 13. ožujka 2020., zbog pandemije koronavirusa. Učenici nižih razreda nastavu su pratili putem televizije, a za one starije ona se izvodila putem online platformi. U počecima je dolazilo do padanja sustava, mnogi dobro pamte i da maturanti nisu mogli pristupiti pisanju probnog eseja za maturu iz Hrvatskog.
Osmero tadašnjih učenika prisjeća se za srednja.hr svog doživljaja prvog zatvaranja škola, a govore i o tome kako je to utjecalo na njih.
Uništena prijateljstva i radne navike
Korina je danas učenica V. gimnazije u Zagrebu, a tada je bila osnovnoškolka u petom razredu. Ukratko, u pamćenju joj je ostalo da je zatvaranjem škola zavladao opći kaos
– Prvo smo imali nastavu preko onog Yammera. Profesori bi slali YouTube videe online nastave koje gotovo nitko nije gledao. Ljudi bi lagali da im je loš internet kako ne bi odgovarali. Drugi bi prepisivali na ispitima, a nekima su pomagali roditelji, braća i sestre, bake i dide. Ja sam, kad je krenula ta nastava, to uzela kao nekakve produžene praznike, bilo je bajno i u nekim trenutcima si sad poželim da mi je nastava online kako bi recimo mogla lagano izbjeći odgovaranje. No, kao što rekoh, kvaliteta online nastave je bila kritična. Ja ustvari nisam gotovo pa ništa učila sve dok me nije mama opomenula u nekoliko navrata, prisjeća se.
Ipak, nedostajala joj je socijalna interakcija. Smatra da je postala dosta povučena i anksiozna i do danas je ostala na užem krugu prijatelja. Kaže, zatvaranje škola apsolutno je oblikovalo njenu sadašnjost.
– Osim što je pandemija uništila nekoliko prijateljstva, nažalost je također potpuno uništila moju redovitost/naviku rada i relativno sam zakinula u dosta onih ‘štreberskih’ predmeta kao što su povijest, geografija itd. Da mogu birati između online nastave i normalne, odabrala bi normalnu odmah. Jednostavno je nedostajala ta socijalna interakcija između učenika i profesora, pogotovo rada koji se ocjenjivao jer bi to poticalo učenike na rad, kaže Korina.
‘Tad mi se činilo da je lijepo, sad vidim da je bila katastrofa’
Matej iz Tehničke škole najviše pamti svoju sreću i uzbuđenje oko zatvaranja škola jer je to svima bilo nešto potpuno novo. Sada ima drugačije viđenje.
– Nekako su mi prvo sjećanje na zatvaranje škola otvorene bilježnice na stolu koje se nisu vidjele na kameri za vrijeme testa, neopisiv osjećaj. Iako je bilo lijepo i tad mi se činilo da je lijepo, sad vidim da je bila katastrofa; cijeli dan pred kompjuterom, samo jedem i spavam. To sve je vrlo utjecalo na moj život u smislu fizičkog zdravlja, ali i mentalnog jer sam u slobodno vrijeme samo zagušljivo mozak sa mobitelom, prisjeća se Matej.
Najviše mu je u tom razdoblju nedostajalo druženje s prijateljima. Iako mu se nekad nije ni dalo, puno češće je razlog bio što se nije smjelo ili što je imao zadaće za napraviti i poslati do 23:59.
– Ne mislim da mi je to puno naštetilo, sve se na kraju riješilo i bilo dobro. Samo sam neke stvari sam naučio na teži način zbog toga, primjerice, nisam zakinut za gradivo u školi, sve sam to prošao i naučio, ali opet kažem – na teži način, veli Matej.
Neki su postali anksiozni
Timea s Verna kaže da najviše pamti obećanje da će online škola trajati dva tjedna, a ispostavilo se da je bilo tako do kraja polugodišta. Često su joj se zadaci znali nagomilati pa ih onda nije bilo lako riješiti.
– Danas na to gledam s velikom anksioznošću jer je ta izolacija jako teško utjecala na mene pošto nisam mogla vidjeti svoje prijatelje dugo vremena i bilo mi je teško učiti i svladati gradivo. Nedostajala mi je i interakcija s profesorima uživo. Preko laptopa mi se sve to činilo depresivnim jer ih nisam mogla vidjeti ni čuti. Moju sadašnjost je to oblikovalo tako što sam postala jako anksiozna i ta izolacija me izolirala od budućih prijateljstava i poznanstva, navodi Timea.
I Lu iz Medicinske škole Karlovac smatra da je naglo prebacivanje na online nastavu i imalo negativan utjecaj na njeno mentalno zdravlje. Tada je bila osnovnoškolka pa sad u srednjoj osjeća da je zakinuta po pitanju poznavanja gradiva prirodnih predmeta.
– Na početku sam bila uzbuđena jer neću morati u školu i mogu iz kreveta pratiti nastavu. Često sam uzimala odmore vani, zadaću pisala u zadnji tren i tako. Danas kad gledam na taj način nastave, kad je to sve počelo, zapravo nisam puno učila, svi smo prepisivali testove i tako. Nije baš bilo učinkovito. Najviše mi je nedostajao tjelesni, koliko god ga mrzila tad, druženje po hodnicima i školske simpatije, prisjeća se Lu.
Nekima je ovo razdoblje bilo najljepše zbog druženja s obitelji
S druge strane, Dini iz XV. gimnazije najviše je nedostajao kontakt sa školskim prijateljima, čak su i rođendane slavili preko Zooma. No, danas na zatvaranje škola nema negativan pogled.
– Najviše pamtim popodnevna druženja u dvorištu s obitelji. Mislim da nikada nismo toliko vremena proveli zajedno. Ujutro bih odradio školske obaveze, a popodne bismo imali za odmaranje. Definitivno najljepše proljeće ikada, barem meni. Inače smo mnogo vremena provodili van kuće, u školi ili na poslu, pa je ovo bio lijepi rebonding. Tako da mislim da to na mene nije negativno utjecalo, prijateljstvima nije naštetilo jer smo ostali u kontaktu na društvenim mrežama. Za školsko obrazovanje ne bih rekao da sam ostao zakinut. Svi koji su htjeli raditi, napravili bi zadatke vrlo brzo i imali dosta slobodnog vremena, kaže nam Dino.
Lana je danas učenica Tehničke škole Ruđer Bošković, a tada je isto bila u osnovnoj. Sjeća se, kaže, da su svi bili naivni i puni života kada su čuli da prelaze na online nastavu na dva tjedna.
– Kao klinci, nismo ni slutili da će se to odužiti na cijelu godinu i da će nam društveni život gotovo nestati. U početku je bilo odlično – više slobode, manje pritiska – ali s vremenom je sve postalo monotono, pomalo depresivno. Ocjene su nam padale jer gotovo nitko nije ozbiljno učio, a iskreno, ponekad mi to razdoblje čak i nedostaje, jer je škola tada bila opuštenija. Voljela sam se probuditi deset minuta prije sata, pripremiti nešto za jesti i doručkovati tijekom nastave – nešto što inače ne bi bilo dopušteno u školi. To vrijeme oblikovalo je i mene i mnoge oko mene. Bili smo prisiljeni provoditi previše vremena sami sa sobom, što nas je učinilo manje društvenima. Danas se jasno vidi da gradivo koje smo tada ‘naučili’ zapravo nismo usvojili – kao da je ta godina ostavila prazninu u našem znanju, prisjeća se Lana.
‘Nismo baš puno učili jer nismo trebali’
Učenica XII. gimnazije, Dora, isto jako dobro pamti obećanje da će zatvaranje škola potrajati tek dva tjedna. Veselila se, a onda se to oduljilo.
– Sjećam se jedino da mi je bilo ugodnije slušati nastavu iz kreveta. Nismo baš puno učili jer nismo trebali, ali sjećam se da mi je nedostajalo društvo i nisam vidjela kolege iz razreda sve do rujna. U tom razdoblju mi se činilo da sam sretna, ali sam se zapravo udebljala, nisam ništa radila i postala sam lijena pa mi je trebalo vremena da se vratim u kondiciju. Dosta me i od gledanja u ekran boljela glava. Pošto sam bila tek u osnovnoj, smatram da nisam nešto zakinuta u po pitanju gradiva, ali mi je oslabio kontakt s nekim ljudima pa mi je to malo žao. Sve u svemu, ne bih se htjela vratiti u to vrijeme jer mislim da sam sretna situacijom u školi i životu, ali je to svakako iskustvo koje ću pamtiti, veli Dora.
Iako je bio uzbuđen, istodobno je zbog zatvaranja škola bio i tužan, veli Mateo iz Strojarske škole Rijeka. No, po pitanju prijateljstava ima pomalo neuobičajeno iskustvo.
– Tada sam mislio da će to biti najgori dani moga školovanja, bilo je teško učiti i pratiti nastavu, a sada sam sretan jer su nam se prijateljstva poboljšala više nego ikad. Najviše mi je falilo kontakta s prijateljima, nismo mogli ići van se družiti u parkiću ili ići u kino itd. No zbog toga smo počeli igrati igre poput Counter Strikea i Minecrafta da bi upotpuniti tu prazninu. Rekao bih da je to bilo pozitivno iskustvo koje je poboljšalo moje odnose i prijateljstva te socijalne vještine, kaže naš zadnji sugovornik.
Najmlađi đaci su se, uz nešto rasprave u javnom prostoru, u škole vratili 25. svibnja 2020. Nova školska godina službeno je počela 7. rujna, a svi su se učenici, uz male iznimke, vratili u školske klupe. U mjesecima koji su uslijedili većina škola iskusila hibridnu nastavu, da bi se škole krajem 2020. godine ponovno vratile u online ‘format’. Nema dvojbe da će i odrasli, ali i djeca, to, najblaže rečeno atipično životno razdoblje, pamtiti zauvijek.
