VIDEO Učenice Solomija i Ana snašle se u Hrvatskoj, ali nedostaje im Ukrajina: ‘Rat traje cijeli moj život’
Rat u Ukrajini ušao je u treću godinu, ali srednjoškolke Solomija i Ana ističu da je on zapravo počeo 2014. godine i traje skoro cijeli njihov život. Krajem osnovne škole su došle u Hrvatsku i odmah su se osjećale prihvaćeno te danas odlično govore hrvatski. Solomija ide u Privatnu klasičnu gimnaziju s pravom javnosti te je pohvalila naš obrazovni sustav u kojem bi voljela i studirati. Ana je učenica Upravne škole Zagreb, smjer poslovni tajnik i otkriva nam, lako se prilagodila novoj sredini ali bi voljela studirati u rodnoj Ukrajini. U svakom slučaju, obje su uvjerene da će Ukrajina pobijediti, a pokazale su nam i kako zvuči njihov materinji jezik.
Galerija 6 Fotografija
Otvori
Otkako je prije točno tri godine, 24. veljače, krenula ruska invazija na Ukrajinu, Hrvatska se pokazala kao gostoljubivo i prijateljsko mjesto. Solidarna i sigurna lokacija za broje Ukrajince i Ukrajinke koji su te 2022. godine pobjegli iz ratom razorene zemlje. Ta solidarnost se nastavila i 2025. godine. Kako doznajemo u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih (MZOM), brojni studenti i učenici iz Ukrajine u Hrvatskoj nisu našli samo sigurnost, već i priliku za obrazovanje, osobni razvitak i napredak.
MZOM: U Hrvatskoj imamo 1.127 učenika iz Ukrajine
Iz MZOM-a ističu da ne raspolažu s brojem studenata iz Ukrajine koji su upisali doktorske studije. No, prema njihovim podacima, 114 Ukrajinaca u Hrvatskoj studira na prijediplomskim studijima, 11 na diplomskom te 13 na integriranom studiju, ukupno 138.
Ali, kada je riječ o učenicima, podaci su im puno detaljniji. Trenutni broj učenika podrijetlom iz Ukrajine uključenih u osnovne škole je 1.127, a u srednje škole 456. Najviše učenika u osnovnoj školi pohađa sedmi razred, njih 187, a najmanje prvi razred, njih 38. Najviše učenika u osnovnim i srednjim školama je upisano na području Grada Zagreba, 261 u osnovnoj i 150 u srednjoj školi. Ukupno imamo 111 učenika iz Ukrajine koji su upisani u različite gimnazijske programe i 345 koji su upisani u različite strukovne programe, pobrojali su nam iz MZOM-a.
U tri godina ruske agresije, kao i ranije, Ukrajinska zajednica Grada Zagreba aktivno radi na promicanju ukrajinske kulture te su njihovi prostori u Tomićevoj 2 sigurno mjesto gdje se brojni Ukrajinci okupljaju. Kada smo ih posjetili u četvrtak, nekoliko članova je vježbalo za jednu predstavu. Predsjednica zagrebačkog ogranka, Marija Meleško, upoznala nas je s dvije srednjoškolke koje su, u užasima rata, priliku za sretnije tinejdžerske dane pronašle u Zagrebu.
Srdačne dobrodošlice Solomiji i Ani: ‘Sramila sam se naglaska’
Učenica prvog razreda Privatne klasične gimnazije s pravom javnosti, 14-godišnja Solomija rodni je Kijev zamijenila Hrvatskom dok je bila u sedmom razredu. Zadnja dva razreda osnovne je završila u Mlini na Braču, a, kako nam kaže, u Hrvatskoj s odmah osjetila dobrodošlom.
– U toj školi su bili jako dragi. Čak su mi na plakatu na ćirilici, iako su mi krivo napisali ime, napisali ‘dobrodošla Solomija’ i to je bilo jako drago. Svi su me podržavali nije mi bilo teško. Hrvatski sam naučila od prije jer su roditelji na Braču kupili stan za ljetovanje 2019. godine. Čula sam kako djeca pričaju hrvatski, a imala sam i privatno učiteljicu koja me učila osnove, prisjetila se Solomija koja je s nama razgovarala na tečnom Hrvatskom.
Hrvatski sjajno razumije i njena sunarodnjakinja Ana iz Lavova. Ova 15-godišnja učenica u Hrvatsku je došla krajem šestog razreda te se također sjeća da su je dragi prijatelji u njenom novom, hrvatskom razredu također dočekali s plakatom. Danas je učenica prvog razreda za smjer poslovnog tajnika u Upravnoj školi Zagreb. Hrvatski je naučila tek po dolasku u Hrvatsku, u kojoj je upravo s novim prijateljstvima donijela odluku o upisu strukovne škole.
– Teže mi je bilo prebacit se s engleskog na hrvatski jer sam se sramila naglaska. Prvo sam htjela upisati gimnaziju, ali onda sam upoznala jednu prijateljicu koja je išla ovdje u Upravnu školu. Puno mi je ispričala o njoj pa sam se odlučila upisati. U Ukrajini sam imala dosta loše ocjene, ali sam promijenila to kada sam dobila šansu (…) Najdraži predmeti su mi Biologija Daktilografija i Engleski, otvoreno nam je rekla Ana.
‘Iz Ukrajine mi najviše nedostaje da se slobodno izrazim’
Dvije srednjoškolke su nam istaknule i zanimljivost kako u Ukrajini školske ocjene idu od 1 do 12. No, Solomija nam otkriva da je išla u malu privatnu školu gdje nije bilo ocjena. To ju je iznenadilo u Hrvatskoj. Iako na početku nije bilo lako, kaže nam, dobro se snašla.
– Išla sam na cheerleading, bilo je teško napustiti svoj život, ali ne znam zašto, prilagodila sam se prilično brzo novoj sredini. Kad sam tek završavala osmi razred, planirali smo živjeti u Splitu i odmah sam odabrala gimnaziju. htjela sam u Prvu jezičnu gimnaziju u Splitu u jer više volim jezike povijest i razumjela sam da u strukovnoj neću baš imati puno toga toga. U Zagreb smo došli zbog posla mog tate i upoznali ženu čija je kći išla u Privatnu klasičnu gimnaziju. Rekli su nam da ćemo se u njoj osjećati kao obitelj i odlučili smo da ću u nju ići, objasnila nam je Solomija kako je iz Brača došla u glavni grad Hrvatske.
Dodala je i da su joj najdraži predmeti u školi Latinski i Grčki, Povijest, kao i Biologija. Unaprijed se veseli i što će u trećem razredu imati Psihologiju, Sociologiju i Logiku, a dopada joj se i učiti o hrvatskoj književnosti. Govoreći o Zagrebu, opisala ga je kao ‘mali Kijev’ te da dvije metropole nisu previše različite. Iako su ukrajinski i hrvatski slični jezici, Solomija ističe da joj jedna stvar, iako se dobro prilagodila novoj sredini, itekako nedostaje.
– Iz Ukrajine mi najviše nedostaje da se slobodno izrazim (u smislu prevođenja u glavi s ukrajinskog na hrvastki, op.a). Ali svi su ljudi dragi slatki, osjećam se kao da ih već znaš, da su ti prijatelji, istaknula je koliko joj se sviđaju u Hrvatskoj.
Otac i kći napisali knjigu o ratu: ‘Vršnjaci ovdje ne razumiju, ali drago mi je da me podržavaju’
Ipak, ugodni razgovori o najdražim predmetima u školi i novim prijateljstvima prije ili kasnije neizbježno dovedu do razgovora o ratu. Službeno, Rusija je napad na Ukrajinu započela 24. veljače, ali naše sugovornice nam ističu da Ukrajina vodi rat od 2014. godine.
– U mojoj obitelji baš i nemam osobe u ratu. Ali imam osobu koja mi je bila jako bliska i sad je više nema zbog ove situacije, kratko nam je rekla Ana.
Dodala je i da bi se o ratu trebalo više pričati, ali i da je ljudi o tome ne ispituju često. S njom se slaže i Solomija koja će ovog petka, 28. veljače, predstaviti knjigu ‘Abeceda rata’ u zagrebačkoj knjižnici Bogdana Ogrizovića u 18 sati. Knjigu je napisala sa svojim ocem, Eugenom Stepanenkom koji je Ukrajini poznat kao kazališni i filmski redatelj, svojedobni televizijski voditelj, ali i veteran rata u Ukrajini. U 2014. godini, bio je jedan od organizatora obrane grada Mariupolja te prve mobilne bolnice koja je pomagala civilima i vojnicima u ratnoj zoni. Knjiga, koja je sada dobila hrvatski prijevod, sastoji se od pisama koje su si Solomija i Eugen međusobno izmjenjivali, pisma između vojnika na fronti i njegove kćeri.
– Rat meni traje skoro cijeli život, živim u ratu od četvrte godine. Uvijek kad imamo promociju, plačem i emocionalna sam. To su jako teške teme, ali mislim da moramo više razgovarati o tome s djecom i da ih ne možemo izbjegavati. Mislim da moji vršnjaci ovdje, iako ste imali rat, ga ne razumiju. Ali, drago mi je da me podržavaju, i pokušavaju razumjeti moj život koliko mogu. Jako sam im zahvalna i školi posebno. Nikad nisam bila toliko glasna kao ovdje u Hrvatskoj, no o ratu me ne pitaju, nastoje izbjegavati pitanja koja me mogu uvrijediti, sažela je Solomija svoje dojmove o situaciji u svojoj rodnoj zemlji.
Neki srednjoškolci su tražili roditelje da se vrate u Ukrajinu: ‘Što je dijete mlađe, lakše mu se uklopiti’
Dvije srednjoškolke smo intervjuirali uoči subotnjeg skupa podrške za Ukrajinu. Meleško je istaknula da su Solomija i Ana iznimno hrabre djevojke i da nisu svi voljni razgovarati o ratu i prilagođavanju u Hrvatskoj. Nažalost, ima i nekih koji su se nisu tako dobro snašli kao naše sugovornice. Upravo je srednjoškolsko razdoblje, upozorava Meleško, ovdje posebno osjetljivo.
– Što je dijete mlađe to mu se lakše uklopiti. Problema s djecom u osnovnoj školi praktički nema, a nema ih ni s djecom u vrtićima. Ali, što se djeca više približe kraju osnovne škole, ulasku u pubertet, to im je teže prihvatiti realnost. Mnogi od njih to nisu uspjeli i jednostavno su se vratili u Ukrajinu, tražili od roditelja da se vrate jer nisu mogli prihvatiti novo okruženje, otkrila nam je Meleško.
Dodala je da studentima iz Ukrajine aktivnosti nacionalne zajednice ‘nisu potrebna’ jer da se oni dobro sami snalazi u novom okružju. Meleško je istaknula da su nedavno u suradnji s udrugom Znanje na djelu u prostorijama zagrebačke ukrajinske zajednice održali radionicu u kojoj su savjetovali mladim Ukrajincima kako odabrati buduće zanimanje. Dotakli su se i kako izgledaju upisi u srednje škole u Hrvatskoj, a nakon dva dana druženja, polaznici radionice će sada imati i individualna savjetovanja. No, Meleško nam navodi da bi voljela da se ukrajinski srednjoškolci i tinejdžeri još više druže u njihovim prostorijama u Tomićevoj 2.
– Svakome od njih govorim ‘ako vam padne napamet nekakva ideja, vrata ukrajinskog Doma za vas su širom otvorena. Rekli su mi da bi njima bilo zanimljivo da imamo disko, ali to još nismo napravili (smijeh). Za ostalo su nam rekli, ‘hvala, mi ćemo se konzultirati s vršnjacima pa ćemo nešto smisliti’. Rekla sam i da su njihove ideje i interes ključne, rekla je Meleško uz smijeh navodeći da ‘adolescente nije lako okupiti’.
Učenice ne sumnjaju u ukrajinsku pobjedu: ‘Ali, planiram studirati u Hrvatskoj’
Kao što je već znano diljem svijeta, tjedan uoči današnje treće obljetnice rata u Ukrajini obilježen je teškim riječima koje je američki predsjednik Donald Trump uputio ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom, optužujući ga da je diktator. Trump je pokrenuo dijalog s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, dok se brojni europski čelnici brinu da ih SAD više ne želi braniti od moguće buduće ruske agresije i da je spreman dati ogromne ustupke Rusiji.
Pritom, Ukrajinu pritišće i na potpisivanje sporazuma o rudnim bogatstvima u zauzvrat za dosad pruženu američku pomoć. Zelenski je odbio to napraviti navodeći ‘da ne može prodati Ukrajinu’, kao i da je nemoguće održati izbore uslijed ratnog stanja. Ipak, u ponedjeljak su se pojavile informacije da je dogovor između SAD-a i Ukrajine u finalnoj fazi. Meleško je rekla da ne može komentirati kako se mladi nose s ovim informacijama jer naprosto s njima o tome nije razgovarala. No, poručuje nam, ‘svi Ukrajinci su jedinstveni u želji da Ukrajina pobijedi i bude pravedan mir’. Smatra da je Ukrajina junačka zemlja koja je pokazala da je puno jača nego su svi mislili. Da će Ukrajina na kraju pobijediti sigurne su i Solomija i Ana. Na tom tragu i razvijaju svoje planove nakon završetka srednje škole. Povratak u domovinu često im je na umu.
– Nakon strukovne srednje škole planiram se vratiti u Ukrajinu za fakultet, možda Filozofski, rekla je Ana.
Njena sunarodnjakinja isto razmišlja o Filozofskom fakultetu. Ipak, otkriva nam, primjećuje i prilike u Hrvatskoj za koji uma vrlo visoko mišljenje. Ne dvoji da s Ukrajinom želi ostati vječno povezana, ali bi studentske dane možda ipak provela u zemlji koja joj je dala podršku, prijateljstvo i solidarnost kada je bilo najpotrebnije.
– Vjerujem da će Ukrajina pobijediti i biti slobodna i zauvijek planiram tamo dolaziti na ljeto ili praznike. Ali, svejedno, planiram ići na fakultet u Hrvatskoj. Imate prilično dobro obrazovanje koje mislim da će mi biti potrebno za budući razvoj i život, zaključila je Solomija.
