Možemo želi zabraniti mobitele u svim školama u državi: Traže i ograničenja za društvene mreže

Politička platforma Možemo! održala je konferenciju za medije na kojoj je najavila predlaganje zakona o digitalnoj zaštiti djece, u kojem žele zabranu mobitela u školama na razini države. Saborska zastupnica Ivana Kekin opisala je kako bi zakon izgledao, a između ostalog žele uvesti sustav provjere dobi i roditeljskog pristanka prilikom otvaranja društvenih mreža za djecu mlađu od 15 godina.

Grad Zagreb ove je školske godine uveo preporuku o zabrani korištenja mobitela tijekom boravka učenika u školi, što uključuje i nastavu i odmore. Vladajuća stranka u Zagrebu Možemo! sad želi da zabrana bude uvedena i na razini države. Konferenciju za medije održale su zamjenica gradonačelnika Zagreba Danijela Dolenec i saborska zastupnica Ivana Kekin. Dolenec upozorava da vrijeme koje djeca dnevno provedu na mobitelu stiže vrijeme koje provedu na nastavi. Citirala je dansku premijerku koja je upozorila da ‘mobiteli djeci kradu djetinjstvo’, upozorivši na to da se u brojnim slučajevima radi o ovisničkom ponašanju.

Gradska uprava u listopadu je provela anketu u gradskim školama, na koju je odgovorilo 106 od 111 osnovnih škola u Zagrebu. Njih čak 100 već provodi tu preporuku, a one koje ju još ne provode kažu da je namjeravaju uvesti. Prema rezultatima istraživanja, kažu, zabrana je već urodila plodom.

– Prema informacijama koje imamo velika većina učenika se bez problema privikla na nova pravila. Škola javljaju da se neka djeca ipak teško odvajaju od mobitela, pa na odmoru odlaze u WC da koriste mobitel, što izgleda kao ovisničko ponašanje. Vidljivo je i dosta poboljšanja, koja smo grupirali u tri skupine, govori Dolenec.

‘Naša djeca nemaju šanse protiv algoritama’

Kao prvo navodi da je zabrana mobitela u školama povećala socijalnu interakciju. Prema rezultatima anketa, učenici se više kreću, čitaju i pričaju. Zatim, kaže da su škole izvijestile i o boljim rezultatima, odnosno da djeca koncentriranije prate nastavu te da se bolje izražavaju. Treće, manje je evidentiranog nasilja među djecom u digitalnom prostoru. Kaže da je važno podići svijest da se taj oblik nasilja često događa, iako roditeljima može biti nevidljiv.

– Grad Zagreb je naišao na otvorena vrata, a s obzirom na druge okolnosti mislim da je tema doista zrela i da ćemo se s temom sad ozbiljnije pozabaviti, no mislim da je fer reći da samo zabranom mobitela ne možemo postići rezultate koje želimo za mentalno zdravlje djece, jer ona vrijeme na mobitelu mogu nadoknaditi kod kuće. Zato naš saborski klub predlaže inicijativu koja će se baviti prijedlogom zakona o digitalnoj zaštiti djece, najavila je Dolenec, a zatim je riječ preuzela Ivana Kekin.

Kekin, inače psihijatrica KBC-a Zagreb, upozorava da iza svake društvene mreže stoji algoritam koji mjeri, uči i prilagođava se korisničkoj aktivnosti, kako bi ih što duže zadržao na mreži. To se, kako tvrdi Kekin, često događa na štetu djece, na koju algoritam djeluje kao dječja rupa. Na društvenim mrežama im se nudi sve toksičniji i ekstremniji sadržaj, koji, kako kaže dovodi štetnih posljedica, od stalnog uspoređivanja s drugima, osjećaja nedostatnosti, poremećaja sna, poremećaja pažnje, a u ekstremnim uvjetima i do anksioznosti, depresivnosti i poremećaja u prehrani.

– Naša djeca nemaju šanse protiv algoritama koji su stvoreni da ih privuku i učine ovisnima. Državi je jedna od glavnih uloga da djeci osigura sigurnost i privatnost. Danas u 2025. to se mora činiti i u virtualnom svijetu. Djeca između 9 i 15 godina na društvenim mrežama provode više od 3 sata dnevno, s time da stariji od 13 provode isto ili više vremena na mobitelima nego na nastavi. U Hrvatskoj više od 75 posto učenika viših razreda, provodi više od tri sata dnevno na mobitelima, trećina je žrtva virtualnog nasilja barem jednog mjesečno, četvrtina su i sami počinitelji barem jednom mjesečno. Djeca u Hrvatskoj otvaraju profile već s 10 godina, iako postoji granica i time prepuštaju pravilima korporacija, iznosi podatke Ivana Kekin.

Možemo predstavio četiri stavke zakona koji predlažu

Njihov prijedlog zakona uključio bi četiri glavne stavke. Žele da se zabrana mobitela uvede na razini države, a da škole osiguraju mjesto gdje će ih djeca ostaviti prilikom dolaska u školu. Žele da škole osiguraju filtrirane školske mreže, odnosno da školskim računalima bude onemogućen pristup društvenim mrežama. Žele uvesti sustav provjere dobi i roditeljskog pristanka da djeca mlađa od 15 godina mogu otvoriti profil na društvenim mrežama. Naglašavaju i da žele platforme uvjetovati da moraju uvesti morati uvesti sigurne načine provjere dobi bez prikupljanja osobnih podataka, bez slanja dokumenata i bez ugrožavanja privatnosti.

Kao četvrtu stavku traže uspostavljanje sustava prevencije i reagiranje na nasilje unutar kojeg bi društvene mreže bile primorane prikazivati poruke o prevenciji digitalnog nasilja te morale omogućiti jednostavan sustav prijave, kao i bez odgode uklanjati štetan sadržaj. Država bi pak prema zakonu morala osigurati edukativne programe i psihološku podršku dostupnu djeci žrtvama online nasilja.

– Vjerujemo da tema ima široki konsenzus jer se pitanje otvara i u drugim zemljama. Želimo da djeca razvijaju zdrave digitalne navike, da roditelji imaju podršku, da platforme preuzmu odgovornost prema djeci. Društvene mreže ne smiju biti divlji zapad djetinjstva, no to ćemo omogućiti samo ako kao društvo postavljamo jasna pravila, zaključuje Kekin.

Čak i kad bi zabrana prema njihovom prijedlogu zakona vrijedila na razini države, smatraju da bi svaka škola trebala odlučiti kako će ju provoditi. To bi bilo određeno kućnim redom, jer su škole jako različite, od onih s tek nekoliko učenika do onih s nekoliko stotina te ne mogu ista rješenja biti učinkovita u svima.