Jeste li znali da individualizirani i prilagođeni program nisu ista stvar: Istražili smo koje su razlike

Djeca s teškoćama u razvoju nastavu mogu pratiti prema jednom od dva programa. Djeca koja nastavu prate individualiziranim programom uče isto gradivo, kao i drugi učenici, dok je za djecu s prilagođenim programom gradivo pojednostavljeno. Mnoge na nastavu prate pomoćnici u nastavi, koji im nisu samo asistenti, već i ‘sigurna luka, potpora i veza s okolinom’, kako nam navode iz Udruge PUN HR!.

Prema podacima MZOM-a za ovu školsku godinu u srednje škole upisano je čak 9,67 posto učenika s teškoćama u razvoju. Kategorija teškoća obuhvaća niz problema, od slabijeg sluha i vida, spektra autizma, ADHD-a, disleksije, disgrafije i diskalkulije do cerebralne paralize. Pojedine teškoće i njihova težina različito utječu na mogućnost praćenja nastave, a kod mnogih učenika radi se o kombinaciji više teškoća.

Kako bi učenici s teškoćama u razvoju mogli lakše pratiti nastavu, postoje dva posebna školska programa, individualizirani i prilagođeni program. Osnovna razlika između njih je koji se element nastave prilagođava potrebama djeteta s teškoćama.

U individualiziranom programu, učenik i dalje mora svladati cjelokupno gradivo, kao i svi drugi učenici, dakle sadržaj obrazovanja se ne mijenja. Mijenja se način ispitivanja, zadaće i aktivnosti na nastavi, tako da, na primjer, djeca s ADHD-om ili teškom disgrafijom mogu odgovarati usmeno umjesto pisanog testa ili da djeca s oštećenjem sluha umjesto diktata pisanje provjeravaju na neki drugi način te da ispiti za djecu s oštećenjima vida budu u većem fontu ili da ih se ispituje usmeno. U individualiziranom programu, po potrebi, učenicima se vrijeme predviđeno za rješavanje zadataka može produljiti do 50 posto.

Za djecu s teškoćama izrađuju se pojedinačni nastavni programi

Kod prilagođenog programa sadržaj jednog ili više predmeta prilagođava se djetetovim mogućnostima, dakle gradivo koje dijete mora naučiti se prilagođava, tako da su elementi gradiva pojednostavljeni ili kod težih teškoća izostavljeni.

Za djecu s teškoćama u razvoju izrađuju se pojedinačni nastavni programi (IOOP), koji imaju različite razine, ovisno o odgojno-obrazovnim potrebama učenika, a sadržavaju ciljeve, sadržaje, metode, rokove, vrednovanje i osobe zadužene za njegovu provedbu. Program izrađuju učitelj i stručni suradnici škole, o čemu roditelj učenika s posebnim obrazovnim potrebama treba biti upoznat. Izrada individualiziranog odgojno-obrazovnog programa temelji se na procjeni sposobnosti, interesa i potreba učenika (‘jakih’ strana), a tek potom na procjeni područja koja treba razvijati, navedeno je u Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi.

Stručno povjerenstvo osnovne škole za utvrđivanje psihofizičkog stanja djeteta ili nastavničko vijeće srednje škole upravnom tijelu u županiji nadležnom za poslove obrazovanja predaje prijedlog o priznavanju prava na potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa na temelju kojeg se učenicima dodjeljuje potrebna pomoć u nastavi.

Veza i povjerenje grade se tijekom godina

Pomoćnika u nastavi mogu dobiti i učenici koji nastavu pohađaju po individualiziranom i po prilagođenom programu, a on pruža pomoć svim učenicima s teškoćama u jednom razredu. U iznimnim slučajevima, uz suglasnost osnivača javne ustanove, u jednom razredu mogu biti i dva pomoćnika u nastavi. U jednom redovitom razredu smije biti najviše tri učenika s teškoćama u razvoju, s time da razred s jednim takvim učenikom može imati najviše 26 učenika, s dva 23 učenika, a s tri 20 učenika.

Pomoćnici u nastavi izrazito su važni djeci s teškoćama u razvoju, ne samo jer im omogućavaju praćenje nastave, već i jer su im svakodnevna podrška i prijatelj. Ovaj posao svakako je pun izazova i zahtjeva veliko strpljenje, pažnju i empatiju, a o detaljima posla razgovarali smo s Udrugom PUN HR!.

Iz Udruge nam pojašnjavaju da, ako je suradnja između djeteta, pomoćnika u nastavi, roditelja i stručne službe dobra, onda isti asistent ostaje uz dijete tijekom školovanja koliko je potreban, odnosno pomoćnici se rijetko mijenjaju. Kažu da u interesu djeteta svakako nisu česte promjene jer je veza i povjerenje koje se gradi tijekom određenog vremena jako bitno.

‘Najviše reda uveo bi koeficijent složenosti posla’

U nekim slučajevima dijete treba pomoćnika u nastavi samo tijekom dijela školovanje. Ponekad se nakon osnovne procijeni da učenik može u srednju bez pomoći. Iz Udruge nam objašnjavaju da se uvijek ostavi prostora u slučaju da se dijete ne snađe i da ne može samo svladavati obrazovni program i sve što se od njega očekuje. Kažu da su procjene u većini slučajeva jako dobre i da će rijetko netko poslati dijete u srednju školu sàmo ako ono treba pomoćnika te isto vrijedi i za osnovnu školu.

Pomoćnici u nastavi odrađuju lavovski posao, no sustav je često nezahvalan. Iz Udruge nam pojašnjavaju da su jednako plaćeni, bez obzira koliko težak posao zapravo rade. Satnice određuju gradovi, a minimalna satnica iznosi 7,50 € bruto. Međutim, velik broj pomoćnika u nastavi ne radi punu satnicu.

– Pomoćnici u nastavi imaju iste plaće bez obzira na vrstu teškoće djeteta s kojim rade i bez obzira na broj djece s kojima rade. Ova stavka je vrlo bitna, a za pomoćnike koji rade s više djece vrlo nepravedna, u smislu da rade puno više, moraju biti multipraktik i svu svoju pažnju stalno prebacivati na odgovarajuću vrstu podrške, a nekad bi i fizički trebali biti na više mjesta, što je nemoguće. Razlika u plaći bi trebala postojati. Tu bi najviše reda unio koeficijent složenosti posla, ali naš rad još nije sistematiziran, upozoravaju iz Udruge.

‘Mirna luka u teškim danima’

Navode i da potreba za pomoćnicima stalno raste, što pokazuje i udio učenika s teškoćama u razvoju, koji je na ljetnom roku sad najveći otkad MZOM objavljuje podatke u Školskom e-rudniku. Udruga poručuje da je to poziv nadležnim ministarstvima i službama da njihov status treba urediti u potpunosti i ne oslanjati se toliko na projekte EU fondova (jer nisu vječiti) ili dobru volja osnivača. Kažu da su dio školskog sustava i da bi ih zato kao takve trebalo uvrstiti u zakon.

– Pomoćnik u nastavi je osoba koja je spremna za dinamično radno okruženje. Ni jedan dan nije isti. Prije svega to mora biti empatična osoba koja je spremna na suradnju, kako s djetetom i roditeljima, tako i s nastavnicima, stručnom službom i drugom djecom, osoba koja je spremna biti spona između djeteta i ostale djece u razredu te mirna luka u teškim danima, netko tko je spreman ‘birati bitke’, tko zna kad će popustiti, a kad malo više zahtijevati i osoba koja nikad neće ići preko djetetovih mogućnosti i tjerati ga u frustraciju. Takvoj osobi se sve vrati višestruko, a svaki napredak djeteta je nešto što se ni s čim ne može ni usporediti ni mjeriti, zaključno poručuju iz Udruge.