Tražili strože kazne za vrtiće koji krše zakon na štetu djece, Ministarstvo: Ne bismo represivne metode

Iako dječjim vrtićima i ravnateljima za kršenje zakona i drugih propisa, poput Državnog pedagoškog standarda, prijete novčane kazne, iz struke upozoravaju da su one preniske i neučinkovite. Osnivači im ionako nerijetko, upozorava krovna strukovna Udruga Sidro, u obliku ‘nagrade’ nadoknade tu kaznu. Ministarstvo obrazovanja odbilo je prijedloge struke za povećanjem kazni uz opasku da se sustav ne treba temeljiti na represiji. Sve to dok postojeći sustav potiče na ponavljanje nepravilnosti koje izravno ugrožavaju sigurnost i prava djece, upozorava Udruga odgojitelja Sidro.

Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju propisuje da za određene prekršaje dječji vrtići i ravnatelji vrtića mogu dobiti novčanu kaznu. Jedna od takvih situacija je i nepridržavanje Državnog pedagoškog standarda, dokumenta koji, među ostalim, uređuje ključna pitanja – broj djece po skupini, omjer stručnih suradnika i djece, ali i veličinu prostora u kojem djeca borave. Za taj i ostale prekršaje vrtićima prijeti kazna do 1.990 eura, a ravnatelju do 1.060 eura. Nije tajna da je nepoštivanje odredbi Državnog pedagoškog standarda problem u mnogim predškolskim ustanovama. Na prevelike skupine, nedovoljan broj djelatnika i neadekvatne prostorne uvjete već godinama upozoravaju sami djelatnici, njihov sindikat, ali i strukovna Udruga Sidro. Ovoga je ljeta u javnom savjetovanju objavljen prijedlog izmjena Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju. Na njega je pristigao niz komentara iz struke, a među najčešćima je i onaj da postojeće novčane kazne nisu razmjerne počinjenim nepravilnostima i da ih treba povećati.

– Takvi iznosi u praksi samo potvrđuju da se kršenje Zakona i Državnog pedagoškog standarda ‘isplati’, jer je kaznu jednostavnije platiti nego ulagati u otvaranje novih skupina, zapošljavanje dodatnih odgojitelja i poštivanje propisanih standarda. U stvarnosti, upravo najteže nepravilnosti – poput upisa prevelikog broja djece u skupine – izravno ugrožavaju sigurnost i razvoj djece. Zato kazne moraju biti strože, proporcionalne težini prekršaja i vezane uz broj djece i učestalost ponavljanja nepravilnosti, napisala je u javnoj raspravi Marina Čajić Kovačević.

Ministarstvo ne želi postrožiti kazne vrtićima koji opetovano krše zakon i pravilnike

Na to je, među ostalim, upozorila i Udruga Sidro. Jasno je, pisali su, da je Ministarstvo upoznato s povredama propisa, a osim što je nužno pooštriti kazne, iz Udruge su istaknuli i da su nužne mjere za ponavljače prekršaja.

– Jedan od ranijih prijedloga Udruge Sidro ponovit ćemo i ovom prilikom, a to je da se, uz veće novčane kazne, kod učestalih ponavljanja prekršaja propiše odgovornost Osnivača, te da mu se na određeno vrijeme oduzme pravo upravljanja predškolskom ustanovom, bio je komentar Sidra u javnoj raspravi.

Izvješće o javnoj raspravi objavljeno je nedavno, a izmjene zakona Vlada je usvojila na svojoj pretprošloj sjednici. One sada odlaze u saborsku proceduru. No, samo Ministarstvo obrazovanja prije postupka na Vladi nije prihvatilo sugestije za povećanjem kazni.

– Mišljenja smo da se sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja nikako ne bi trebao temeljiti na represiji i kaznama, nego na pridržavanju pozitivnih propisa. Sukladno s tim, iznosi novčanih kazni koji su navedeni u Zakonu za sada će ostati kakvi jesu, poručili su sudionicima javne rasprave.

‘Osnivači vrlo često iznos kazne nadomjeste ustanovama i ravnateljima u vidu neke nagrade’

Iz Udruge Sidro izražavaju žaljenje što, po već uobičajenoj praksi, Ministarstvo veći dio primjedbi i sugestija nije prihvatilo. Već pet godina, navode za srednja.hr, prate sve što se događa u ranom predškolskom odgoju i obrazovanju (RPOO) u svakom kutku države i evidentno je da postojeći oblik sankcioniranja prekršaja koji se ponavljaju – nije dostatan.

– Nepoštivanje Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju i odredbi Državnog pedagoškog standarda završava tako da nadležna nadzorna tijela izdaju prekršajni nalog vrtiću i osobi odgovornoj za upravljanje vrtićem. Pripadajuća novčana kazna nije u visini koja bi bila poticajna za neponavljanje prekršaja, a osnivači vrlo često ta sredstva nadomjeste ustanovama i ravnateljima u vidu neke nagrade, zasigurno slučajno upravo u visini iznosa kazne. Budući da osnivači, bilo osobno ili putem svojih predstavnika u Upravnim vijećima vrtića koji čine većinu, zapravo donose odluke o svim važnim pitanjima (zapošljavanja, financiranje, plaće, broj djece koja se mogu upisati…), jasno je kako su upravo oni odgovorni kada njihove odluke nisu u skladu sa zakonima. Takve, iako nezakonite odluke, ravnatelji uglavnom provode zbog uvjerenja da nemaju izbor, i bivaju ‘nagrađeni’ svojevrsnim povratom sredstava koja su morali dati za propisanu kaznu. Stoga smo uvjereni kako je nužno sankcioniranje prekršaja usmjeriti na adrese onih koji i donose odluke, a to su Upravna vijeća vrtića i osnivači. Posebice kad je riječ o ponavljanju istih prekršaja, odbijanju postupanja po rješenjima nadležnih inspekcija, pa i ustajanja tužbom protiv tih inspekcija i rješenja, sve za novac građana. Ne sporimo pravo na žalbu, no uvesti red u sustav u kojem ovlašteni za donošenje odluka za te iste odluke ni na koji način ne odgovaraju, nije moguće, navode iz Sidra za srednja.hr.

Krše se i odredbe oko radnog vremena

Pozdravljaju, kažu, ideju Ministarstva da sustav ide naprijed kroz poticanje pozitivnih primjera. No, bez jasnih mehanizama nadzora i sankcija zakon gubi svoju provedbenu snagu.

– Zakonske obveze osnivača moraju biti praćene odgovornošću i konkretnim posljedicama njihova kršenja, osobito kad se radi o pravima djece, sigurnosti i kvaliteti odgojno-obrazovnog procesa. Sankcije pritom ne treba promatrati kao represivnu mjeru, već kao instrument koji osigurava zakonitost, pravednost i jednaku primjenu propisa u svim predškolskim ustanovama Republike Hrvatske. Razumijemo da je ovakva promjena velika, a sve velike promjene redovito nailaze na otpor. Isti prijedlog davali smo i kao amandman na izmjene Zakona 2022. godine, dat ćemo i sada u okviru saborske procedure, apelirati na klubove zastupnika da se uključe i podrže sve prijedloge koji mogu dovesti do uređenije i pravednije prve stepenice obrazovanja, navode iz Sidra.

Uz kršenje Državnog pedagoškog standarda, problem koji se ponavlja neusklađenost je plaća odgojitelja s plaćama učitelja u osnovnim školama. Međutim, tu nepoštivanju propisa nije kraj. Iz Sidra nam navode da se propisi ne poštuju u nizu segmenata rada ustanova – kako iz domene radnog prava, tako i iz domene stručnog pedagoškog rada.

– Primjerice, radno vrijeme i njegovo evidentiranje često se ne rade ispravno, neprikazivanje prekovremenog rada i određeni neispravni modeli preraspodjele radnog vremena, odredbe o broju sati u neposrednom radu često se zanemaruju (stalne dvostruke smjene, dostupnost odgojitelja u svakom trenutku bez plaćanja pripravnosti, neravnoteža između poslovnog i privatnog života). Značajan je problem zapošljavanje, gdje se suprotno Zakonu o radu i dalje zapošljava učestalo na ugovore na određeno vrijeme, ne poštuju se propisi o zabrani sklapanja uzastopnih ugovora na određeno, zapošljavaju se na poslove stručnih suradnika osobe bez propisanog uvjeta obrazovanja, i sve to prolazi bez kazne ili uz manju novčanu kaznu koja dopušta da se nezakonita praksa nastavi, navode iz Sidra.

Radnici imaju jednaka prava, a ne mogu ih jednako ostvariti

Nadalje, iznimno velik problem je i provedba odredbi iz područja Zakona o zaštiti na radu. Vrtići, ističu iz ove Udruge, često ne poznaju i ne žele poznavati svoje obveze u smislu zaštite zdravlja radnika, nemaju svi ugovorene usluge specijalista medicine rada, kojima su na pregled obvezni uputiti sve radnike u predškolskoj ustanovi.

– Posljedično, prava i obveze iz područja obvezne zaštite zdravlja, ne mogu se ostvariti. Sve je češća pojava određenih zdravstvenih problema koji se odražavaju i na kvalitetu rada u vrtićima, briga o mentalnom zdravlju odgojitelja ne postoji, a kod pojave neprimjerenih ponašanja, posebice prema djeci, ne provode se propisani protokoli. Ono što najviše frustrira, jest činjenica da se jednaka prava, jamčena istim zakonima, u praksi ne mogu ujednačeno ostvariti, već sve ovisi o osobi koja je osnivač, ravnatelj, tajnik nekog vrtića. Najznačajniji primjer takve neujednačene prakse je zaštita zdravlja trudne radnice, na koju sve odgojiteljice imaju pravo budući da su poslovi odgojitelja poslovi s posebnim uvjetima rada. To pravo potvrđuje Ministarstvo rada, Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo demografije i useljeništva, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zavod za medicinu rada, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova. To je pravo ostvarilo stotine odgojiteljica u Hrvatskoj, i to pravo nije ostvarilo jednako toliko odgojiteljica – na istim radnim mjestima, na istim poslovima, s istim zadaćama i odgovornostima. Upravo tak primjer pokazuje svu suludost primjene prava u praksi hrvatskih vrtića, navode iz Sidra.

‘TREBA DEFINIRATI I DRUGE NEPRAVILNOSTI’

Kako ističu naše sugovornice, uz sve već rečenu u sustavu postoje i druge nepravilnosti i njih je nužno jasnije definirati. I one bi, naglašavaju, morale biti podložne učinkovitijem nadzoru, a to su:

• Neujednačeno financiranje i postupanje osnivača prema ustanovama. Pojedini osnivači ne osiguravaju zakonom propisane materijalne i tehničke uvjete, što dovodi do velikih razlika u kvaliteti rada između vrtića.
• Zapošljavanje nestručnih zamjena. Iako je riječ o privremenom rješenju zbog nedostatka kadra, u mnogim je sredinama postalo uobičajena praksa, čime se dugoročno narušava profesionalnost i kvaliteta rada.
• Nedostatak stručnih suradnika i podrške u radu s djecom s teškoćama u razvoju. Broj stručnih suradnika u mnogim ustanovama ne odgovara stvarnim potrebama i DPS-u, što ograničava mogućnost inkluzivnog pristupa, ali i cjelokupnu kvalitetu rada. Primjerice, vrtić ne smije biti otvoren i ne smije raditi bez zdravstvenog voditelja. U Sidru ističu kako provjereno znaju da stotine vrtića radi bez ispunjavanja ovog obveznog uvjeta.

Ponavlja se praksa da Ministarstvo prihvaća komentare koji se samo odnose na formalna pitanja

Iako je javno savjetovanje objavljeno tijekom ljeta, kada je većina na godišnjim odmorima, u javnu je raspravu oko izmjena Zakona o predškolskom pristigao čak 191 komentar. Odnos sugestija koje su odbijene spram onih koje je Ministarstvo prihvatilo, već smo istaknuli u uvodu, prevagnuo je na ove prve. Uglavnom su prihvaćeni tek komentari koji se odnose na formalna pitanja, poput adekvatnog naziva studijskih programa.

– Takav pristup pokazuje da je prostor za stvarni dijalog sa strukom ograničen, iako upravo odgojitelji i stručni suradnici, koji svakodnevno rade u odgojnim skupinama predškolskih ustanova, najbolje poznaju izazove sustava. Također, valja napomenuti da se i neka javna tijela uključuju sa svojim stručnim komentarima, poput Ureda pravobranitelja za osobe s invaliditetom, Ureda pravobraniteljice za djecu i sl., no ni njihove sugestije i prijedlozi nisu uvaženi. Udruga SIDRO smatra da bi se javno savjetovanje trebalo shvaćati kao temeljno demokratsko sredstvo za unaprjeđenje zakona, a ne samo formalni korak u zakonodavnom postupku. Ne bi se smjelo stručnu javnost dovoditi u poziciju da se ovako otvoreno ignorira sve prijedloge primjedbe, a da se pritom postupak pripreme nacrta izmjena propisa odvija u tišini, netransparentno. Dakle, ako javno savjetovanje nije taj demokratski prostor u kojem građani imaju priliku doprinijeti boljem uređenju nekog područja, ako radne skupine formira donositelj odluka i javnost nema utjecaj na to, ako radne skupine rade u visokom stupnju tajnosti – gdje to u Republici Hrvatskoj počiva demokracija?, pitaju se u Sidru.

Posebno, podcrtavaju zaključno, zabrinjava činjenica da i dalje izostaju mehanizmi kojima bi se osigurala provedivost zakona u praksi – od poštivanja Državnog pedagoškog standarda do zaštite prava zaposlenika i djece.

– Udruga SIDRO i dalje će zagovarati sustav koji jamči zakonitost, pravednost i sigurnost za svako dijete i svakog zaposlenika u predškolskom odgoju. Spremni smo i dalje djelovati kao konstruktivan partner Ministarstvu i osnivačima, s ciljem stvarnog unaprjeđenja kvalitete i održivosti sustava ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, ističu iz Udruge.