Ravnatelj jedine škole u Zagrebu koja ima cjelodnevnu: 'Nama je prva godina bila doslovno krvava'

S početkom ove nastavne godine započela je i treća godina eksperimentalnog programa cjelodnevne škole. U Zagrebu je samo jedna osnovna škola u eksperimentu – Osnovna škola Ivana Cankara. Posjetili smo školu i detaljno pričali s ravnateljem Borisom Počučom o dojmovima nakon dvije godine eksperimenta, kao i o predviđanjima za budućnost cjelodnevne. Otkrio nam je kako se škola još uvijek bori s određenim izazovima u eksperimentu, ali i koje su dobre stvari se izrodile zbog toga, poput neočekivano boljih rezultata učenika na nacionalnim ispitima.

Djecu će u školi držati cijeli dan, od jutra do mraka, bit će premoreni, roditelji se njima neće uopće stići baviti i ispisivat će ih iz takvih škola, a nastavnici u produženom boravku će dobiti otkaze – ovako je uglavnom bilo razmišljanje mnogih kada je cjelodnevna škola eksperimentalno ušla u škole 2023./2024. Ove jeseni je u oko 60 škola započela treća godina eksperimenta, a mi smo otišli u jedinu školu koja u Zagrebu provodi taj eksperiment – Osnovnu školu Ivana Cankara.

Ravnatelj zagrebačke cjelodnevne škole: ‘Nama je prva godina bila doslovno krvava. To je bio rudnik od prve do zadnje minute’

Razgovarali smo s ravnateljem Borisom Počučom koji nam je otkrio kako je izgledala njihova prva godina uvođenja cjelodnevne, kakvi su dojmovi nakon dvije godine, s kojim se problemima i dalje bore, ali i koje im je pozitivne stvari donijela cjelodnevna škola.

– Nama je prva godina bila doslovno krvava. To je bio rudnik od prve do zadnje minute, ali evo ide treća godina i sve nekako funkcionira. Rujan je uvijek malo kaotičan i inače, ali stvari funkcioniraju. I dalje nas najviše muči slaganje rasporeda jer treba paziti na dnevno opterećenje djece. Prvi put ove godine smo stavili A2 program direktno nakon nastave. Prve godine nismo tako radili. Kako je ponuđeno u programu, da A2 program može biti bilo gdje, dakle na početku, u sredini ili na kraju rasporeda. I to je samo satničaru olakšalo posao jer je onda u rupe koje su mu se stvarale stavljao A2 dio koji ustvari nije imao nikakvog smisla za djecu. Djeca su u tom programu pisala zadaću i imala su potpomognuto učenje prije nego dođe redovni predmet koji bi onda došao kasnije u rasporedu. Tako da smo te stvari kompletno izmijenili i sada je to dobro, govori nam na početku ravnatelj Počuča.

S obzirom na to da se radi o eksperimentu, njegova škola, kao i sve druge škole rade upravo to – eksperimentiraju što bi bilo bolje. Kako je svaka škola drugačija, cjelodnevna omogućuje određenu slobodu po pitanju slaganja rasporeda i programa kako bi se mogli maksimalno prilagoditi potrebama učenika i mogućnostima svoje škole. U Osnovnoj školi Ivana Cankara, objašnjava nam ravnatelj, trude se ‘teže’ predmete staviti ranije u danu dok su učenici još odmorni i fokusirani, jer onima u predmetnoj nastavi, dakle učenicima od 5. do 8. razreda, nastava traje do 15 sati.

‘Imate djece koja idu nakon 13 sati doma i to je skroz okej, ali ima onih koji nemaju tu mogućnost’

Ravnatelj nam je pokazao rasporede učenika i u razrednoj nastavi i naglasio kako nema prevelike razlike u odnosu na sve druge škole u Zagrebu koje i dalje imaju klasičan oblik nastave. Učenici razredne nastave su dva dana do 14 sati, dva dana do 13 i jedan dan do 12. Jedino što je drugačije u cjelodnevnoj je učestalost i duljina odmora. U Cankarevoj tako imaju dva odmora od 10 minuta i jedan odmor od 30 minuta u što je uključena i rekreacijska pauza.

– Nama se dan produžio i zbog tih većih odmora. To je ukupno 50 minuta odmora i to je jedan cijeli školski sat. Kad bi to maknuli i vratili odmore po 5 minuta, imali bi samo onaj jedan od 15 minuta, nama bi vrijeme bilo puno kraće, ali djeca se moraju rastrčati. Je mrvicu duže nego prije, ali kad usporedite s onime otprije, učenici u boravku su i dalje do 17 sati u školi kao i prije što su bili. Svi učenici u cjelodnevnoj imaju vrlo malo zadaće, dakle minimalno. Zna se dogoditi da se ponekad nešto ne stigne obraditi na satu pa moraju ipak nešto malo i doma raditi. Za doma im zapravo ostaje učenje jer većinu toga riješe u školi, navodi ravnatelj Počuča.

Ravnatelj kaže kako redovito razgovara s roditeljima i da su zaključili kako je prva godina cjelodnevne donijela veliki umor kod djece. Najviše umora su osjetili učenici koji su došli u sedmi ili osmi razred jer su prije bili na nastavi do 13 ili 14 sati, a u cjelodnevnoj su svaki dan do 15 sati. Promjenu su najbolje podnijeli oni najmlađi, pogotovo oni koji su i prije bili u boravku zbog roditelja koji najčešće rade do 16 sati.

– Ima svega dvije do tri gradske škole u cjelodnevnoj u eksperimentu, a većina su manje škole u manjim mjestima. Roditelji u Zagrebu rade do 16, eventualno do 17, gužve su ogromne. Kada krenete od naše škole do Gajnica treba vam ujutro 45-50 minuta i isto tako kad se vraćate natrag. Tako da ja mislim da je bolje da su učenici u školi i imaju aktivnosti, a mogu i ne izabrati nikakvu aktivnost i samo rješavati zadaću u školi. A kada hoće ići doma, oni slobodno mogu ići doma. Ima roditelja kojima stvarno sve ovo što cjelodnevna nudi učenicima razredne nastave ne odgovara i oni nakon redovne nastave idu doma. Imate djece koja idu nakon 13 sati doma i to je skroz okej, ali ima onih koji nemaju mogućnost ‘bake servisa’ ili nemaju vremena da ih voze na aktivnosti izvan škole i onda im cjelodnevna, kao i boravak do 17, odgovara, istaknuo je ravnatelj.

Zbog cjelodnevne im se povećao broj učenika, ali im nedostaje prostora

Da ima nekih stvari koje i dalje ne funkcioniraju u cjelodnevnoj ravnatelj ne krije. Iako su jednosmjenska škola, u Cankarevoj nedostaje prostora kako bi učenici dobili maksimalno od cjelodnevne škole, odnosno od eksperimenta. Razlog za manjak prostora je, ironično, nastao zbog sve većeg interesa roditelja da im djeca idu u cjelodnevnu školu iako se predviđalo kako će mnogi zbog toga ispisivati djecu iz škole.

– Često nam učenici viših razreda ulaze u učionice nižih kad su niži na Informatici ili Tjelesnom i to je u principu kaos. Dosegli smo svoj maksimum i zato nam i je teško poigrati se s tim A2 programom kako bismo se voljeli poigrati. Inače je to drugačije zamišljeno i drugačije bi trebalo izgledati, tako da trenutačno izvlačimo maksimum iz trenutačne situacije. I dobro funkcionira, samo što bi bilo puno jednostavnije da imamo više prostora. Povećao nam se broj djece koji su unutar samog razrednog odjela. Nama su učionice male, oko 40 kvadrata, tako da unutra i ne stane više od 22 do 24 djece. Većina razreda je na tom nekom maksimumu kapaciteta. Uopće ne znam što će biti kada se krene još ljudi doseljavati ovdje. Prvašiće ove godine smo imali najviše nego ikada, 69 je upisano, a od toga je 24 uz nekakve pregovore prebačeno u Osnovnu školu Petar Zrinski jer mi više nismo imali mjesta. Tako da kada i se to sve skupa zbrojilo bili smo na više od 80 djece. A do prije par godina smo jedva s našeg područja upisivali 20 prvašića i to je ta razlika koja se evidentno vidi, ispričao nam je ravnatelj Počuča.

U prve dvije godine škola je dobila više od 1,2 milijuna eura zbog eksperimenta

Ravnatelj smatra da je razlog za povećani interes za njihovu školu u različitim mogućnostima koje se u cjelodnevnoj školi nude. Naglasio je da su kod njih izvannastavne aktivnosti u sklopu eksperimenta financirane. To znači da svaki učitelj za svoju izvannastavnu aktivnost koju si izabere dobije 2.000 eura budžeta za potrebe te izvannastavne aktivnosti. Uz pomoć toga su kupili puno nove opreme o kojoj su ranije, tvrdi Počuča, mogli samo sanjati.

– Grad pokriva plaće za produženi boravak i jedan dio sufinancira prehranu. MZOM sufinancira drugi veći dio prehrane. Iz proračuna idu plaće djelatnika (zajedno sa svim povećanjima koja su u našoj školi do 25 posto), dodatna zapošljavanja (kao što su bili profesori Tjelesne i zdravstvene kulture i svi koje smo morali zaposliti zbog povećanog broja sati pojedinih predmeta Hrvatskog i Matematike), operativni troškovi za B1 i B2 aktivnosti, jer B2 plaćaju vanjski partneri, a B1 su ovo što se financiraju učitelji s 2.000 eura za izvannastavne aktivnosti. Iz proračuna idu i uvećani troškovi prehrane, novi eksperimentalni udžbenici i dodatni materijali. Ovo sve skupa kada zbrojite, zajedno sa B1 i B2 programima, plus sa svim dodacima na plaću, ispada da je škola za ove prve dvije godine dobila nešto više od 1,2 milijuna eura nego inače. Što je puno. I nama takvo financiranje ide dokle god traje projekt, rekao je ravnatelj.

Od tih novaca uspjeli su staviti i klime u sve učionice kao i pametne ploče, a uredili su i ulaz unutar same škole. U sklopu tih izvannastavnih aktivnosti (B2) učenici jako puno putuju i to izvan Hrvatske, u Austriju, Italiju i Mađarsku. I to je, rekao nam je ravnatelj, praktički besplatno za djecu i za roditelje. Prošle godine su dvije učiteljice kupile 20 paketa VR naočala sa softverima i programima za razgledavanje dijelova svijeta.

– To su neki odmaci gdje je onda, zbog toga svega, nama je nastava za mrvicu drugačija nego u klasičnoj školi. Jer su nam omogućeni uvjeti u kojima smo do sada mogli samo sanjati, a sukladno tome je i sam pristup učenju i poučavanju i načinu na koji djeca usvoje to znanje mrvicu drugačije, recimo primjeren novijim generacijama koje su se stvarno odmakle od ex katedra učenja. Ima puno mogućnosti, daleko više nego prije i sve je financirano, sve je besplatno i još imamo ta ekstra financiranja za B1 aktivnosti, naglašava ravnatelj.

‘Zbog kapacitet nismo iskoristili puni potencijal programa. To mi je žao’

Svjestan je da se na školi mora još staviti nova fasada i novi prozori, kao i da bi bilo dobro proširenje za te dvije učionice koje im trenutačno nedostaju. Kada bi škola ima dovoljno prostora, objašnjava nam ravnatelj, sva bi djeca uspjela završiti s redovnom nastavom, svi razredi u isto vrijeme. U tom slučaju učenici bi imali na raspolaganju 10 do 15 učitelja i s njima bi radili potpomognuto učenje. No, dogradnja njihove škole, osim sportske dvorane i kuhinje, za sada nije na vidiku.

– E to bi bila utopija! Najviše navodim to potpomognuto učenje u tom A2 programu jer je to zapravo jedina stvar koja nas i muči u cijeloj ovoj priči, kako njega poboljšati i optimizirati, a da ide na korist djeci. Žao mi je što smo jedina škola u Zagrebu koja provodi eksperimentalnu cjelodnevnu, iskreno. Prvo, zato što je teško uopće se usporediti s nekime, teško mi je pitati nekoga za savjet ili za ideju ili pomoć. A drugo, s obzirom na to da smo mi stvarno suženih kapaciteta, ne znam koliko se dobiva stvarna slika. Koncept cjelodnevne škole je napravljen da se ima određena sloboda, tako da se škola može prilagoditi svojim postojećim uvjetima. Ali i dalje mislim, baš zbog tih kapaciteta, da nismo iskoristili puni potencijal programa. To mi je žao, navodi ravnatelj, komentirao je ravnatelj Cankareve.

Iznenadili su ih bolji rezultati nacionalnih ispita nakon uvođenja cjelodnevne

Ali, cjelodnevna im je, osim većeg broja učenika, donijela i još jednu pozitivnu stvar – bolje rezultate na nacionalnim ispitima. U 2024./2025. su rezultati njihove škole su u odnosu na prosjek škola u Gradu Zagrebu i na nacionalnoj razini bili bolji između 10 i 15 posto, i kod učenika u četvrtim razredima i onih u osmim razredima.

– To nisu mala odstupanja. I ne samo to, u odnosu na prošlu godinu na razini škole su za isto toliko posto bolje riješili nacionalne ispite od prethodne generacije naših učenika. Tako da stvarno imamo nekakav mjerljivi pokazatelj od nekakvih 10 do 15 posto više u odnosu na prošlu godinu kod nas u školi. Živo me zanima kako će izgledati rezultati iduće godine, jer stvarno mislim da je cjelodnevna imala barem malo utjecaja na bolje rezultate nacionalnih ispita. Djeca se opuste jer je to drugačiji oblik nastave, riješe neke zaostatke u školi, pitaju ako nekoga nešto muči. Imaju kao neke konzultacije na faksu, ali cijeli razred zajedno, smatra Počuča.

Roditelji nisu ispunili ankete o ispitivanju kvalitete eksperimenta, a nastavnici su na početku pružali otpor

Ispitivanje zadovoljstva eksperimentom se, kaže ravnatelj, radilo u obliku fokus grupa s roditeljima škole, ali i s djelatnicima škole, posebno razredna i posebno predmetna nastava. Kaže kako je anketa bila dosta opsežna, odnosno da je za riješiti ju cijelu trebalo dobrih pola sata do 40 minuta.

– Stvarno je detaljno anketa bila razrađena, doslovno do najsitnijih detalja. Moram priznati da me kod roditelja iznenadila ocjena koja je bila relativno niska, između 2,50 i 3. Ali, od 480 učenika, dakle minimalno toliko i roditelja, anketu je ispunilo oko 60 roditelja iako su svi znali da ju trebaju ispuniti, a isti roditelji su ispunjavali za više djece ako su ih imali, tako da je brojka ustvari još i manja. To se sada može protumačiti na svakakve načine. Zašto ovih 420 roditelja nije ispunilo anketu? To nije reprezentativni uzorak. Ja gledam po sebi kao roditelj dvoje djece – dok stvari dobro funkcioniraju i dok sam ja zadovoljan, nemam komentara, ne opterećujem se puno s time. Ja mislim da je to više bilo tako i u ovom slučaju, dakle da je većina roditelja zadovoljno i da većina stvari funkcionira i prema tome ne mogu reći da je ocjena 2,50 ili 3 mjerodavna za našu školu i za eksperiment, objasnio je ravnatelj Počuča.

Priznao je kako je na samom početku eksperimenta doživio određeni otpor od nastavnika. Kada je prije tri godine trebalo glasati za to hoće li škola ući u eksperiment ili ne, vijeće je bilo pola-pola, odnosno presudio je jedan do dva glasa.

– Mislim da je bio otpor jer smo sudjelovali u projektu Škola za život pa je onda više bilo ‘Isuse, opet jedan projekt’. A opet s druge strane, kako smo naviknuti na stalno neke projekte, jer je prije bila i kurikularna reforma u školi, navikli su se vrlo brzo, a negodovanje je bilo više tipa – ‘zašto opet’? I bio je strah jer su mislili da će učiteljice iz produženog boravka dobiti otkaz, ali ništa se od toga nije ostvarilo. Sad mislim da su zadovoljni, a s obzirom na to da je sam prošle godine prošao reizbor valjda je to dobar znak, komentira je Počuča koji je na čelu ravnatelja šestu godinu za redom.

‘Mislim da je najveći problem to što ljudi nemaju odgovore na pitanja koja ih muče’

Pitali smo kakvu budućnost predviđa cjelodnevnoj školi. Naglasio je kako će biti itekako izazovno, pogotovo kada se ona uvede frontalno u sve osnovne škole u Hrvatskoj. No, naglasio je kako je moguće to izvesti uz upornost i otvorenost za druge mogućnosti i druge oblike poučavanja. Kada se to prihvati, kaže, onda to u principu dobro funkcionira.

– Bit će puno većih pritisaka od škola prema MZOM-u. Pošto nas je sada malo u eksperimentu pa ne možemo ni puno, bit će jako izazovno kad svi krenu jer će se odjednom pojaviti jako puno problema koje smo mi sada polako i sustavno rješavali u nekom prijelaznom razdoblju. Mislim da je najveći problem to što ljudi nemaju odgovore na pitanja koja ih muče. A kad nemate odgovor na pitanje koje vas muči, onda si sami morate dati odgovor koji ne mora nužno uvijek biti ispravan. Ako ja nisam znao odgovoriti svojim nastavnicima na pitanja, pozvao sam nekoga tko će im odgovoriti. Moji kolege ravnatelji ne znaju odgovore pa im ja sada pokušavam odgovoriti na apsolutno sva pitanja koja imaju i pokazujem na našem primjeru kako to funkcionira. Mislim da se klima polagano mijenja i mislim da nisu onako isključivi kolektivi kako su baš bili na početku. Ako se otvore prijave za novi krug za eksperimentalni program, bit će zanimljivo vidjeti koje će se sve škole javiti. Ako ništa, više nećemo biti usamljeni, poručio je ravnatelj Počuča.