Mladi nam otkrili probleme života u Hrvatskoj: 'Najveći strah živjeti s roditeljima u tridesetima'

Premale plaće, previsoke cijene. Samo bogataši mogu se odseliti od roditelja. Vlakovi su spori, cijene najma u nebesima, nema dovoljno mjesta u studentskim domovima. Neki su to od odgovora mladih koje smo prikupili ovih dana. Dok se diljem svijeta danas slavi Međunarodni dan mladih, kod nas se oni bore s mnogim problemima. Pritom imaju konkretne prijedloge za državu. Izgradite stanove za mlade, dajte im poticaje da ne odsele, pripremite na vrijeme novi Nacionalni program za mlade, neke su od poruka.

Mlade na našem Instagramu pitali smo koji ih problem u Hrvatskoj najviše muči. Ubrzo smo prikupili 50 odgovora. Najviše se žale na cijene nekretnina i najma stanova, probleme s nepouzdanim javnim prijevozom, visokim cijenama u trgovinama.

– Plaće premale, sve je preskupo. Najveći strah mi je živjet s roditeljima u tridesetima, jedan je od učestalih odgovora gdje nam mladi kažu da jedino bogataši mogu odseliti od roditelja, što je samo živi primjer statistike da mladi u Hrvatskoj najkasnije od svih zemalja Europske unije napuštaju roditeljski dom, u prosjeku s 31,8 godina.

Neki od odgovora su i prespori vlakovi ili pak manjak mjesta u studentskim domovima. Drugi smatraju da je teško pronaći posao nakon fakulteta. Sve odgovore mladih možete pronaći na kraju članka, a s nekima od njih popričali smo detaljnije.

‘Stvarno sam se iznenadila kada smo otišle u kupovinu namirnica, budući da nam inače roditelji kupuju namirnice’

Taša (17) iz Vinkovaca kaže da je najveći problem mladih inflacija, odnosno porast cijena proizvoda.

– U 2024. godini sam provodila vrijeme u Zagrebu zbog koncerta. Sestra i ja smo bile u apartmanu koji smo iznajmile na dva dana i stvarno sam se iznenadila kada smo otišle u kupovinu namirnica kako bismo si pripremile večeru, budući da nam inače roditelji kupuju namirnice. Ili kad ja sama odem u trgovinu. Tada najviše primjećujem promjene i rast cijena u posljednjih nekoliko godina, opisuje nam Taša.

Nastavlja, kada najosnovnije stvari poput hrane postanu skuplje i kada ih ljudi ne mogu priuštiti, znači da nešto treba poduzeti.

– Inače riskiramo da se povijest ponovi. Mogu reći da nisam najobrazovanija po pitanju ovakvih tema, ali sigurna sam da se ne može puno poduzeti. Najviše što sama vlada može učiniti jest postaviti ograničenje cijena, ali ni to nije najpouzdanije rješenje, budući da u Hrvatskoj imamo slobodno tržište. Zbog toga trgovci sami određuju po kojim će cijenama prodavati svoje proizvode, pa one mogu rasti do razina koje su svima sulude—ali, očito, neizbježne, ističe ova srednjoškolka.

‘Država bi to mogla riješiti izgradnjom pristupačnih i povoljnih stambenih objekata koji će biti namijenjeni upravo mladima’

Kala (19) iz Hrvatskog zagorja pak misli da je najveći financijski problem mladih rješavanje stambenog pitanja. Cijene nekretnina i najma su prevelike da bi ih prosječna mlada osoba mogla priuštiti, naglašava, a da pritom financijski ne ispašta na drugim područjima.

– Naravno, cijene ostalih životnih potrepština su također previsoke, ali to je problem koji se tiče cjelokupne populacije. Država bi mogla to riješiti regulacijom cijena najma, kao i izgradnjom pristupačnih i povoljnih stambenih objekata koji će biti namijenjeni upravo mladima, izdvaja Kala.

‘Definitivno razmišljam o odlasku iz Hrvatske, moguća opcija mi je i nakon prve tri godine faksa prebaciti se studirati negdje van države’

Mihaelu (19, koja je nedavno završila srednju školu i upisala fakultet, brine kako će naći posao u struci. Upisala je smjer sanitarnog tehničara na Medicinskom fakultetu u Rijeci.

– Definitivno razmišljam o odlasku iz Hrvatske, moguća opcija mi je i nakon prve tri godine faksa prebaciti se studirati negdje van države. Jednostavno smatram da ću ovdje morati živjeti kod svojih još minimalno pet godina, dok ne završim faks i ne zaposlim se. Smatram da iako se želiš odseliti od svojih jednostavno trebaš imati novaca, stalan posao i mogućnosti za samostalan život, što je u Hrvatskoj dosta teško, odgovara nam Mihaela koja priznaje da mladi danas jako ovise o roditeljima, posebno financijski.

– Smatram da bi cijene nekretnina trebale malo stat. Također smatram da bi se mlade ljude trebalo potaknuti nekakvim poticajima, dati im stanove ili mjesta gdje bi mogli živjeti i osnovati obitelj i time ih nekako zadržati u zemlji, prijedlozi su Mihaele.

‘Ovakvo stanje dodatno potiče mlade na masovno iseljavanje, nepovjerenje u institucije i osjećaj da ih vlastita država ne čuje’

Povod pisanju ovog teksta je što se svakog 12. kolovoza obilježava Međunarodni dan mladih. On se slavi još od 1999. kada je takvu odluku donijela Opća skupština Ujedinjenih naroda. Probleme s kojima se susreću mladih danas je iznijela i Mreža mladih Hrvatske, savez 77 udruge mladih i za mlade. Među njihovim preporukama za institucije su  povratak samostalne Nacionalne radne skupine za Dijalog EU s mladima, kvalitetno provođenje Dijaloga Europske unije s mladima i imenovanje relevantnog koordinatora za Hrvatsku u što kraćem roku, pokretanje analize sektora i potreba mladih i pravovremena izrada novog Nacionalnog programa za mlade s uključivanjem iskusnih i educiranih profesionalaca u sektoru mladih.

Navode i nužnost uspostavljanja standarda zanimanja radnica i radnika s mladima (youth workers), odustajanje od obveznog vojnog roka i usmjeravanje ulaganja u obrazovanje i dugoročno institucionalno financiranje udruga mladih i za mlade. Napominju i da krajem godine istječe važeći Nacionalni program za mlade. O problemima tog programa pisali smo u nizu tekstova.

– Hrvatska danas nema neovisno nacionalno vijeće mladih, niti druge funkcionalne mehanizme za savjetovanje s mladima. Ovogodišnjim ukidanjem provedbe Dijaloga Europske unije s mladima (DEUM) za XI. ciklus i dugogodišnjim nepostojanjem pripadajuće Nacionalne radne skupine za praćenje provedbe DEUM-a uzrokovalo je gubitak 2.300 prikupljenih glasova, ideja i kritika mladih. Sve to ukazuje na duboko problematičan odnos hrvatskih institucija prema mladima i sektoru mladih. Dok slabi institucionalna podrška mladima, Vlada pokreće programe temeljnog vojnog osposobljavanja, i tako šalje jasnu poruku da je lakše mladima dati pušku u ruke nego im dati glas u procesima odlučivanja. Ovakvo stanje dodatno potiče mlade na masovno iseljavanje, nepovjerenje u institucije i osjećaj da ih vlastita država ne čuje, apeliraju iz Mreže.

Hrvatska već više od godinu dana ima sektor mladih zastupljen i u nazivu ministarstva – Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih (MZOM). Iz Mreže govore kako je ono imalo jedan natječaj usmjeren udrugama mladih i za mlade koji je kasnio i bio neadekvatan.

– Išli smo provjeriti stranicu MZOM-a gdje smo od 540 vijesti u zadnjih godinu dana pronašli samo jednu vijest za mlade i to prošlogodišnju čestitku na Međunarodni dan mladih. Niti druge vijesti ne mogu nas razveseliti kada vidimo da nadležna državna tajnica posjećuje razne događaje, samo ne one koje organizira sektor mladih, ističe Mihaela Špiljak, članica Upravnog odbora Mreže mladih Hrvatske, dok predsjednik Mreže Marin Capan dodaje kako ne zna koliko još primjera trebaju pružiti kako bi pokazali da Hrvatska ne ide u dobrom smjeru po pitanju stvaranja poticajnog, uključivog i održivog okruženja za sektor mladih, a time i mlade.

‘Ja sam prošlu školsku godinu provela slušajući profesore da se bune oko plaća, koeficijenata i njihovih prava. A gdje su naša prava?’

Dvoje mladih s kojima smo razgovarali pak smatra da najveći problem leži u školstvu. Leona (16) iz Zagreba prepričava da problemi kreću u osnovnoj školi.

– Osnovna je za mnoge učenike bila pakao, kao i za mene. Dođeš u peti razred i već tu ako malo kiksaš svi te zapamte kao ‘lošeg učenika’ jer iz prvog testa nisi dobio 100 posto, pet bez greške. I onda tako uđeš u šesti razred gdje ti se ocjene poprave, ali ti još uvijek hodaš po školi s titulom ‘lošeg’ učenika i kad te profa izvuče na odgovaranje snizi ti ocjenu samo tako. To ti ubija samopouzdanje i ulaziš u sedmi razred gdje dobivaš još dva predmeta i onda kad te profa opet izvuče na odgovaranje ti učio satima i satima, ali si pod stresom od svega i eto, ‘Sjedni 3, to ti je poklonjeno’. I onda dođe i osmi razred, upisi u srednju, a ti nemaš dovoljno za gimnaziju zato što profesori imaju puno previše povlastica i ako osnovnu nisi briljirao tvoji izbori su znatno ograničeni, ističe Leona.

Nastavlja, i u srednjoj školi, kao i u osnovnoj, u kurikulumu su po njezinom mišljenju neke nepotrebne i bezvezne informacije, konstantno štrebanje i učenje informacija unaprijed. Očekuje se savršenstvo, veli nam.

– I onda u srednjoj ako si na primjer upisao gimnaziju znaš točno što te čeka. Sati i sati štrebanja kao i u osnovnoj da bi mi apsolutno svaki tjedan pisali neki ispit. Ja sam u svibnju sve ukupno pisala skoro 30 testova, da ni ne govorim o ispravcima, odgovaranjima i prezentacijama, da bi se naposljetku profesor dvoumio na prosjeku 4,0 hoće li mi zaključiti četiri ili tri. Ja sam prošlu školsku godinu provela slušajući profesore da se bune oko plaća, koeficijenata i njihovih prava… A gdje su naša prava?, zapitala se Leona o hrvatskom školstvu.

‘Treba uvesti češće buseve jer djeca koja su iz sela moraju čekati dva sata bus da bi prešla pet do deset kilometara’

Saša ističe kako nije u redu da učenici koji putuju u školu dođu u nju u sedam ujutro, a vraćaju se kući u šest navečer.

– Mislim da se veličaju učenici koji su uspješni u sportu ili oni koji su uspješni u nekim predmetima pa imaju privilegije iz drugih predmeta. Treba uvesti češće buseve jer djeca koja su iz sela moraju čekati dva sata bus da bi prešla pet do deset kilometara, a na naš upit što bi država trebala poduzeti, odgovara – poslati inspekciju u svaku školu barem jednom godišnje.

U dokumentu ispod možete pročitati sve odgovore o problemima s kojima se susreću mladih koje smo prikupili od njih na našem Instagramu. Napomena: ako vam dokument nije vidljiv, osvježite stranicu.