Najmaturantice imaju zamjerke na lektire: 'Žene su ignorirane u povijesti, ne trebaju biti i ovdje'

Najmaturantice koje su esej iz Hrvatskoga na maturi riješile sa 100 postotnom točnošću pitali smo što kažu na lektire u školama i treba li nešto mijenjati. Elena izdvaja da žene ne bi smjele biti ignorirane na popisu djela za esej što je sada slučaj pa predlaže uvrštavanje autorica poput Jane Austen, sestri Brontë i Marije Jurić Zagorke. Lina nam veli kako nedostaje suvremenih djela, dok Isidora napominje kako neka temeljna djela hrvatske i svjetske književnosti vrijedi pročitati zbog opće kulture.

Najmaturantica Matea Sumić nedavno nam je rekla kako bi u nastavu Hrvatskog jezika uključila više ženskih autorica u popis lektire. Naime, na popisu djela za esej nema ženskih autorica, a na popisu obveznih lektira za gimnazije to su tek izbor iz poezije Vesne Parun i Svjetionik Virginije Woolf. Što bi mijenjale na popisu lektira zato smo pitali ovogodišnje maturantice kojima je esej iz Hrvatskoga ocijenjen sa 100 posto.

‘Mislim da djela autorica kao što su Jane Austen, sestre Brontë i Marija Jurić-Zagorka zaslužuju svoje mjesto na popisu lektira’

Da su neka djela zastarjela i da ih nema potrebe čitati, kaže nam Elena Kalinski, brucošica psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Iz razgovora s prijateljima zna, veli, da ih takve lektire odvlače od čitanja bilo kakvih knjiga u svakodnevnom životu.

– Mislim da bi bilo dobro dodati neka moderna djela koja se bave modernim događajima i problemima s kojima se trenutno suočavamo. Poanta lektire trebala bi biti naučiti nas o književnosti, ali i potaknuti učenike da čitaju i van škole, misli Elena.

Generalno, popis lektira uglavnom joj je zanimljiv i smatra da pokriva sva bitna razdoblja. Najviše su joj se svidjela modernija djela poput Stranca, Preobrazbe, Zločina i kazne. Voljela je i starija djela poput Antigone i Ilijade. I Elena ima zamjerku na nedostatak ženskih autorica.

– Meni na popisu lektirnih djela najviše iskače to što su to uglavnom muški pisci. Mislim da djela autorica kao što su Jane Austen, sestre Brontë i Marija Jurić-Zagorka zaslužuju svoje mjesto na popisu lektira. Žene su bile ignorirane u povijesti, mislim da popis lektira tome ne bi trebao još više pridonositi, naglašava Elena.

Matematičke lektire? ‘Mislim da je nitko iz mog razreda neće tako skoro zaboraviti’

Naša sljedeća sugovornica, brucošica matematike na PMF-u u Zagrebu Lina Čorko, priznaje nam da već godinama razmišlja o popisu lektira.

– Nekako mi se čini da djela s popisa većinom teško uspijevaju zainteresirati učenike. Po meni, nedostaje više suvremenih djela koja bi učenicima mogla bila malo bliža. Ali na popisu izbornih djela za lektiru ima mnogo vrlo zanimljivih lektira, to moram priznati. Jedno odlično djelo mi je i Božić Herculea Poirota Agathe Christie. Hercule Poirot moj je omiljeni književni detektiv, a zaplet u ovom kriminalističkom romanu bio je baš nesvakidašnji i izvrsno osmišljen. Jako mi se sviđa i Ionescova drama Ćelava pjevačica. Teatar apsurda zaista je nezaobilazan pokret u drami, a u Ćelavoj pjevačici posebno su mi se svidjele potpuna destrukcija jezika i besmislenost razgovora. Još mi je sjajna i tragedija Kralj Edip, kao prethodnica Antigone koja mi je vjerojatno najdraža lektira. Trenutak Edipove spoznaje i vječna neizbježnost sudbine upravo su tragični, ali su i majstorski napisani i dugo, dugo se pamte, otkriva Lina.

Posebno se sjeća i romana ‘Stric Petros i Goldbachova slutnja’ grčkog pisca Apostolosa Doxiadesa. Lina ističe da roman prikazuje vrlo zanimljivu matematički detektivsku priču, a posebno ga pamti po jako dobroj međupredmetnoj suradnji između profesorica Matematike i Hrvatskoga.

– Riječ je o profesoricama Mireli Kurnik iz Matematike i Katarini Dinješ iz Hrvatskoga. Profesorica Kurnik imala je svoj odličan koncept matematičkih lektira, po jedna knjiga matematičke tematike svake godine, a kako je Stric Petros i na popisu izbornih lektira iz hrvatskog, ukazala se sjajna prilika za suradnju. Moj razred bio je podijeljen u male grupe, a svaka je na svoj način trebala predstaviti i interpretirati djelo. Bilo je tu intervjua, pisama, igrokaza, prezentacija, svatko se mogao izraziti na svoj način. Mislim da je to lektira koju nitko iz mog razreda neće tako skoro zaboraviti, prisjeća se Lina.

‘Ipak svaki gimnazijalac treba imati to opće znanje’

Studentica FER-a Idora Tomašković, koja je isto imala sto posto na eseju iz Hrvatskoga, navodi da joj se popis lektira generalno sviđa.

– Smatram da obuhvaća dobar raspon relevantnih djela iz svakog književnog razdoblja, međutim, osobno preferiram čitati suvremenija djela te smatram da bi se Nazorova, Šimićeva ili Ujevićeva poezija mogla zamijeniti s nekim suvremenim romanom, ističe Idora.

Isidora Ivančević, brucošica zagrebačke medicine, naglašava da neka temeljna djela hrvatske i svjetske književnosti treba pročitati, kako kaže, koliko god ona bila ‘ dosadna’.

– Ipak svaki gimnazijalac treba imati to opće znanje. Mislim da je nama dosta olakšano s obzirom na to da dosta lektira koje su se prije čitale više nisu dio kurikuluma, sada čitamo samo predstavnike pojedinih književnih razdoblja, izdvaja Isidora.

‘Mislim da se učenike treba više poticati na kreativnost, što esej ne postiže’

Ovogodišnje polazno djelo na maturi bila je pripovijetka Augusta Šenoe Prijan Lovro. Sam esej na maturi vrednuju dva ocjenjivača, a ako se njihova zapažanja bitno razlikuju, esej ide u ruke trećeg ocjenjivača. Nastavnici imaju detaljne upute za ocjenjivanje eseja, no subjektivnost je neizbježna. Najmaturantice pitamo koliko je prema njihovu mišljenju ocjenjivanje samog eseja subjektivni dojam nastavnika.

– Definitivno postoji određena doza subjektivnosti pri ocjenjivanju ovakvih zadataka. Po mojem mišljenju, mislim da se učenike treba više poticati na kreativnost, što esej ne postiže. Po meni, esej je dosta stroga forma i ako netko odstupi od nje, esej nije dobar. Mnogi učenici su dobri pisci, imaju zanimljiva mišljenja i čitaju lektire, no ne ide im pisanje eseja. Nije pošteno da zbog toga ostvare lošiji rezultat, ističe Elena.

Lina misli da se doza subjektivnosti ne može izbjeći jer svatko drukčije doživljava nečiji stil i dubinu interpretacije, ali kaže da su kriteriji jasni. Ako se oni slijede, tvrdi, ocjenjivači će to prepoznati bez obzira na osobni dojam. Sara Balen, brucošica psihologije na Filozofskom u Zagrebu veli da ocjenjivanje ne rade roboti pa će uvijek biti pod blagim utjecajem subjektivnog dojma, no stava je da to treba svesti na minimum. Slično zbori i Antonela Kašćel, nova studentica socijalnog rada.

– Smatram da je u nekoj mjeri ipak subjektivno, na primjer, teško je definirati što znači originalno, neki kod argumentacije zasigurno više vole konkretno dok drugi šire objašnjenje te sve to može utjecati. No, postoje kriteriji kojima se ta subjektivnost smanjuje, kao što su gramatička i pravopisna točnost ili jasnoća i logika strukture, zaključuje Antonela.