Kako škole nastoje riješiti jedan od gorućih problema? 'Došao je čas da se pomire mačka i pas'

Nekoliko hrvatskih škola je u Zagrebu predstavilo svoje projekte kojima nastoje riješiti problem nasilja u školama: od edukacija, kreativnih radionica, radionica izražavanja osjećaja pa sve do izrade ’emociometara’. Ovo su samo neke od metoda koje su škole provele u nastojanju stvaranja sigurnijih škola, a sudeći po rezultatima projekata, u tome su i uspjeli.

U četvrtak se u Zagrebu održala konferencija pod nazivom  ‘Možemo to riješiti: Jačanjem suradnje i nenasilne komunikacije do sigurnijih škola’ u organizaciji Foruma za slobodu odgoja. Neke hrvatske škole predstavile su svoje projekte kojima nastoje riješiti problem nasilja u školama te potaknuti učenike na izražavanje svojih emocija. Predstavljene su razne metode: od kreativnih radionica, preko pomaganja drugim učenicima, sve do  radionica direktnog izražavanja vlastitih emocija.

OŠ Ivana Meštrovića: Kutija povjerenja, ali i podrška poznatih osoba

Za početak, svoj su projekt predstavile nastavnice iz zagrebačke OŠ Ivana Meštrovića, Gordana Ljubas i Helena Mađer, koje su imale zaista jedinstveno gradivo u sklopu predmeta Škola i zajednica. Njihov program pod nazivom ‘Sjena prijateljstva’ obuhvaćao je brojne radionice, tribine, akcije i prijedloge. Glavni cilj im je bio ojačati interes za događanja u zajednici, osvještavanje demokratskih vrijednosti, poticanje na kritičko razmišljanje te razvijanje empatije. U projekt je bilo uključeno sveukupno 40-ak učenika, koji su aktivno sudjelovali na razne načine, a dio programa bio je i pomaganje njihovim vršnjacima strancima, ponajviše Ukrajincima, u učenju hrvatskog jezika.

– Jedan od ciljeva u projektu bio je neprestano i svim mogućim sredstvima progovarati o ovoj važnoj temi oko vršnjačkog nasilja u našoj školi, pokušali smo doći do što većeg broja zainteresiranih za ovu temu u našoj zajednici., izjavila je Gordana Ljubas.

Značajan dio programa ‘Sjena prijateljstva’ je postavljanje kutije povjerenja, koja funkcionira tako da bilo koji učenik anonimno može ostaviti pismo u kojem opisuje svoj problem. Nažalost, nerijetko se događa da se učenici boje povjeriti nekome: bilo zbog toga što se boje da će ispasti ‘cinkeri’, da će postati nova žrtva nasilja ili da će se stanje s nasiljem pogoršati. U kutiju su već pristigle neke prijave, a dio njih je već riješen uz pomoć nadležne pedagoginje. Zanimljivo je da su ih u projektu podržala i poznata lica koja su održala predavanja na jednoj od tribina: među njima su pjevač Jacques Houdek, influencer Sven Kranželić i Martina Leopold iz udruge Mali zmaj, koja se bavi poboljšanjem kvalitete života nezbrinute djece.

Dodatno, proveli su edukaciju o nasilju za učitelje te među njima proveli anketu o vršnjačkom nasilju; organizirali tribinu za vršnjačko nasilje, kao i dramske vježbe sa učenicima, u kojima su ulazili u uloge nasilnika, promatrača i žrtve. Projekt je uključivao i izložbu likovnih radova o vršnjačkom nasilju, koja je uključivala potresne ilustracije, ali i one ohrabrujuće.

Došao je čas da se pomire mačka i pas

Još neke škole predstavile su svoje projekte u nastojanju povećanja sigurnosti u školama. Nastavnica njemačkog jezika iz SŠ Topusko, Leona Kožuh, koja je istaknula da su u školi održali predavanja na teme kao što su ‘Kako ojačati emocionalnu otpornost’, ‘Dobrobit i mentalno zdravlje u školi’, ‘Slika o sebi i samounapređivanje’, ‘Prijateljstvo i podrška’ i druge, Kao rezultat ovih predavanja, kod učenika je primijećeno jačanje samopouzdanja, povećanje interesa za teme vezane za mentalno zdravlje te bolja sposobnost osobne refleksije.

Nadalje, pedagoginja Marina Kovaček iz OŠ Legrad predstavila je zanimljivu radionicu pod nazivom ‘Došao je čas da se pomire mačka i pas’. Povod organizacije radionice bila je činjenica da su u školi primijetili da učenici sve manje međusobno razgovaraju te se sve manje druže, a sve je više sukoba i neugodnih komentara. Cilj radionice bio je prepoznati što je sukob a što bezazlen komentar te razlikovati načine rješavanja sukoba. Tijekom radionice, učenici su bili podijeljeni u dvije skupine: ‘vau-vau’ i ‘mijau-mijau’, te su pronalazili zajednička rješenja za određene situacije. Radionica je među učenicima bila dobro prihvaćena.

Pedagoginja Katarina Švarbić i vjeroučiteljica Marijana Ćorić iz OŠ Prof. Blaž Mađer iz Novigrada Podravskog primijetile su da djeca sve manje komuniciraju nakon pandemije, a sve više traže podršku odraslih osoba. Tvrde da su si blizu, no zapravo se međusobno ne vide.

Učiteljica razredne nastave, Biljana Bagarić Ivezić iz OŠ Marije Jurić Zagorke iz Vrbovca potaknule su učenike da koriste ’emociometar’. Naime, to je crtež s različitim likovnim prikazima emocija, na kojem učenici mogu označiti kako se osjećaju. Na taj način, učenici bolje prepoznaju u kojim situacijama im se javljaju određeni osjećaji, koje su njihove međusobne sličnosti i razlike, što dovodi do osnaživanja cjelokupne zajednice u školi.