Kolike su šanse da te profesor pita baš danas kad nisi učio? Izračunali smo
Postoje pitanja na koja je najbolje odgovoriti kroz statistiku. Donosimo takve odgovore.
15:13 17 h 17.11.2026
Antonio Matošević radio je tri godine kao tajnik u zagrebačkoj XV. gimnaziji, a u seriji tekstova na portalu srednja.hr detaljno će analizirati normu rada u školstvu. Više o njegovom projektu digitalizacije poslovanja škole možete pročitati u našem tekstu ovdje.

Matošević Antonio
U prvom smo članku razradili pojam rada na normu i pojasnili kako je on razrađen u sustavu obrazovanja, premda ga kao pojam ne poznaje Zakon o radu. Sama činjenica da takav rad nije reguliran Zakonom o radu jedan je od ključnih problema obrazovnog sustava s radnopravnog aspekta jer nerijetko ostavlja učitelje i nastavnike, ravnatelje i tajnike, ali i zaposlenike ministarstva zaduženog za obrazovni sustav (osobno sam, unatoč kratkom stažu rada u školi, od njih bio upitan za radnopravne savjete) u dvojbama kako primijeniti neke odredbe Zakona o radu na rad nastavnika s obzirom na njegove specifičnosti. Povrh toga, rad na normu postaje još kompleksnijim kada se sjetimo da je za obrazovni sustav razvijeno cijelo novo poimanje sata rada kroz nastavni sat (45 minuta), ali i da nije uvijek jasno iz propisa što se mjeri u nastavnim satima, a što u sunčanim (60-minutnim) satima.
Pritom rad na normu u obrazovnom sektoru nije specifičnost Republike Hrvatske jer ga poznaje velik dio europskih zakonodavstava. Primjerice, finski sustav oslanja se na normu rada koja varira, uglavnom između 16 i 26 nastavnih sati tjedno, što je po brojci vrlo slično hrvatskom sustavu, no na godišnjoj je razini broj radnih sati veći, između 1.500 i 1.600 sati, za razliku od okvirno 1.100-1.200 sati u RH. Ključna razlika u sustavu je ipak vrlo jasno definiran sustav „ostalih poslova“, odnosno vremenskog vrednovanja istih. Tako u Finskoj, primjerice, postoji jasno definiran godišnji fond od 138 sati alociranih za zajedničko planiranje i slične dužnosti u osnovnom obrazovanju.
U Njemačkoj je broj nastavnih sati u normi nastavnika nešto viši, no u nadležnosti je pojedinih saveznih država i uglavnom se kreće između 26 i 28 nastavnih sati tjedno u osnovnim školama, odnosno 22 i 28 nastavnih sati tjedno u srednjim školama.
Slovenski je sustav sličan hrvatskom: baza je 40-satni radni tjedan podijeljen na pet osmosatnih radnih dana. Tjedna norma nastavnih sati iznosi 22 nastavna sata za osnovne te 20-25 sati za srednje škole. Osim rada u nastavi, radno vrijeme slovenskih učitelja strukturirano je u još dvije kategorije: priprema nastave i ostale aktivnosti vezane uz realizaciju obrazovnog programa. Iako sadržajno sličan, slovenski je sustav strukturalno jasniji i precizniji te omogućava puno jasniju sliku o tome koliko i u kojem trajanju nastavnici trebaju raditi.
Dakle, RH nije usamljena u reguliranju rada učitelja i nastavnika kroz normu, čak ni opseg norme nije drastično različit, no nedorečenost propisa koji uređuju tu normu (uz visinu plaće i društveni ugled nastavnika i učitelja) je ono što nas razlikuje od zemalja koje smo uzeli kao primjer.
Nakon norme rada u nastavi u drugom smo se članku posvetili „ostalim poslovima“ koje nastavnici rade u vrijeme kada ima i kada nema nastave. Ovdje smo uočili kako je velik problem u nejasnom razgraničavanju toga koliko tjednog, odnosno godišnjeg rada može, treba, mora ili smije biti dodijeljeno pojedinoj stavci s liste „ostalih poslova“.
Vratimo se na trenutak na zaduženja koje ravnatelji kreiraju i po kojima učitelji i nastavnici znaju što bi trebali raditi. Sjetimo se Matka, nastavnika Matematike i Fizike koji je tjedno zadužen s 21 satom nastave i ima 19 sati koje smo u drugom članku popunjavali „ostalim poslovima“. Tijekom svog rada u školi susretao sam se s vrlo nepreciznim uređenjima „ostalih poslova“, pa čak i primjerima navođenja „ostali poslovi: 19 sati“, bez ikakve razrade. Posljedično u takvim situacijama naš Matko ne zna što je točno dužan raditi tih 19 sati, što s jedne strane otvara mogućnost za to da ne radi ništa pod egidom „ne znam što bih trebao raditi“, ali jednako tako otvara mogućnost i Matkovom ravnatelju da mu naloži da obavi što je god potrebno u školi: dežura na ispitima državne mature, sudjeluje u projektu iz Biologije, organizira humanitarnu akciju za UNICEF i vodi odbojkaški klub na natjecanje. I, premda nisam imao osobnog iskustva s time, jasno je da neki ravnatelji institut „ostalih poslova“ obilato koriste, što potom opravdano stvara frustraciju kod učitelja i nastavnika. Stoga, koliko god je bilo moguće, trudio sam se pridonijeti što preciznijem definiranju „ostalih sati“ i savjetovao kolegama u drugim školama da to rade, kako bi svi imali jasniju sliku o tome što pojedini učitelj/nastavnik mora raditi.
Problem s „ostalim poslovima“ jest i što oni u velikom broju slučajeva nisu vezani uz prisutnost u školi. Stoga su šanse da ćete naići na našu nastavnicu Janu ujutro na placu jer ima nastavu u svojoj strukovnoj školi tog dana od 11.25 do 13.05 vrlo velike. Svi smo se tijekom školovanja susreli sa situacijama kada je bilo potrebno tražiti razrednika jer nam nije bilo dobro ili smo u zadnji tren htjeli nastavnicu Kemije zatražiti produljenje roka za predaju rada – i nismo ih našli jer im je nastava završila. Učitelji i nastavnici, s druge strane, nerijetko na kućnim računalima slažu ispite, a potom za istim radnim stolom u svom stanu idućeg dana te ispite i ispravljaju kako bi učenici dobili rezultate. Dakle, radi se o radu na mjestu koje nije škola, odnosno nije mjesto rada kako ga definira Zakon o radu, i pritom je takav način funkcioniranja „sustava“ općepoznata činjenica, koje smo svi svjesni. Međutim, ovdje postoji ključni, iako često previđen problem u tome što nijednim propisom nije propisano da bi učitelji i nastavnici mogli biti nenazočni na svom mjestu rada samo zato što nemaju nastavu.
Percepcija nekih učitelja i nastavnika je jasna: njihov „core business“ je nastava, koju imaju samo u određenom trajanju u radnom danu, dok su svi ostali poslovi upravo to, „ostali poslovi“ za koje nije bitno gdje se nalaze pa u školu dolaze uglavnom neposredno prije početka svoje nastave i odlaze iz nje uglavnom neposredno nakon završetka svoje nastave. No, pravilnici o normi definiraju kako se ukupne tjedne obveze nastavnika utvrđuju u 40-satnom radnom tjednu – i to je to. Finska, koju smo ranije spomenuli za primjer, kroz propise priznaje pravo na to da nastavnici ne budu u školi kada nemaju nastavu, ali naši propisi takvo što ne poznaju, što znači da učitelji i nastavnici cijelo svoje radno vrijeme na dnevnoj razini, bar do promjene propisa, moraju provoditi u školi.
Dokaz tomu je primjer iz prakse koji sam iskusio na svojoj koži vrlo brzo po dolasku na mjesto tajnika i koji je povezan s već korištenim primjerom ozljede na radu. Naime, jedan se nastavnik ozlijedio na putu doma, u 10.30 sati ujutro. Zaposlen je u punom radnom vremenu, što znači da je njegovo radno vrijeme trajalo, no on je ujutro odradio svoja dva sata nastave i uputio se doma. Na stolu mi se našao dopis HZZO-a s pitanjem temeljem čega je radnik bio odsutan s radnog mjesta, a o mom (ravnateljevom) obrazloženju je ovisilo hoće li se radniku priznati ozljeda na radu (koja se priznaje, osim na radnom mjestu, i na uobičajenom putu radnika na radno mjesto i s njega).
Kako objasniti referentu HZZO-a koji je uputio taj dopis kako funkcionira obrazovni sustav RH? Kako, s druge strane, objasniti Jošku, našem učitelju 3.C, da će dobiti umanjenu naknadu plaće, a ne 100%-tnu naknadu predviđenu za ozljedu na radu, jer nije išao doma nakon radnog vremena, nego za vrijeme njegovog trajanja?
Kako, s druge strane, objasniti Violi da, iako oboje rade na punu normu, Matko petkom neće dolaziti u školu jer nema nastavu taj dan već su mu sati raspoređeni od ponedjeljka do četvrtka, a ona mora dolaziti svaki dan? Kako Violi objasniti da će Matko još manje dolaziti u školu kada maturanti maturiraju, jer više neće imati nastavnih sati u njihovim razredima? Je li išta od toga pravedno?
Osim toga, kako objasniti Jošku, koji ima 21 nastavni sat u normi i koji je osmislio 5 projekata, vodi dvije izvannastavne aktivnosti i razrednik je, da će Viola, koja ima također 21 nastavni sat u normi i nijednu osmišljenu aktivnost, nije razrednica i ne pridonosi općem radu škole ni na koji način već joj većina „ostalih poslova“ otpada na stručno usavršavanje, imati identičnu plaću kao i on? Kako Jošku objasniti da nitko neće moći više vrednovati, niti novčano niti na drugi način, to što je on u školi prosječno 6 sati dnevno zbog opsega svojih „ostalih poslova“, a Viola 3,5 sata? Drugim riječima, kako objasniti Jošku to da će potrošiti puno više svog radnog vremena (ponekad i više od 40 sati tjedno) na „nevidljivi rad“ za koji će biti nagrađen unutarnjom satisfakcijom i ničim drugim?
U konačnici, kako objasniti učitelju ili nastavniku da im zakonodavac nije omogućio da bar dio „ostalih poslova“ odrađuju na drugom mjestu, tzv. „izdvojenom mjestu rada“, dakle, da to nije demonstracija moći ravnatelja ili pametovanje nadobudnog tajnika? Odgovor u tri godine rada, ali i nakon toga, nisam pronašao. To je postalo običajno pravo obrazovnog sustava kojeg su svi u i izvan sustava svjesni (osim referenta iz HZZO-a), i u čijem ozakonjenju – ili zabrani, kako god, zakonodavac nema interesa.
Situacija nije znatno drugačija u danima kada nema nastave. Ako je slučajno za dan kad nema nastave zakazana sjednica razrednog, učiteljskog ili nastavničkog vijeća većinu učitelja i nastavnika ćete pronaći na hodniku 5 minuta prije i do najviše 10 minuta nakon sjednice. Neki će doći u školu već u 8, iako je sjednica zakazana za 11 sati. No, uvijek će se pronaći netko tko se neće pojaviti uopće. Baš su u to vrijeme zakazali liječnički pregled ili za taj dan uplatili putovanje. Ponovno, kako im objasniti da zakonodavac nije odlučio njihov rad definirati samo kroz nastavu, nego kroz nastavu i „ostale poslove“ kojima su se dužni baviti i u danima kad nema nastave, uključujući i prisustvovanje sjednicama?
U prošlom smo članku „razbili“ mit o višemjesečnom godišnjem odmoru učitelja i nastavnika i pojasnili da, iako imaju uglavnom 30 dana godišnjeg odmora, samo dva puta po jedan dan smiju koristiti za vrijeme nastave, dok se ostalo mora raspodijeliti na školske praznike. No, kako pojedinim učiteljima i nastavnicima objasniti da, nažalost, za razliku od finskog, hrvatski zakonodavac nije propisao da godišnji odmor zaposlenicima u školama počinje kada i školski praznici? Ponovno ćemo izazvati znanje matematike jednog pravnika pa računajmo. Godina ima 365 dana. Zakonski je neradnim danima proglašeno njih 13, uzmimo da svi padaju u radne dane (što je u praksi nemoguće), te uzmimo da je u godini 104 dana vikenda (52 tjedna x 2 dana). Ostaje 248 radnih dana. Zakonom je propisano kako je najmanji broj nastavnih dana u godini 175, ova školska godina imala je 177 pa ćemo uzeti taj broj i od njega oduzeti dva puta po jedan dan godišnjeg odmora koji nastavnici imaju pravo iskoristiti kao godišnji odmor. Ostaje 71 dana. 71 radni dan, a naša Jana ima pravo na još 28 dana godišnjeg odmora (dva smo joj oduzeli za vrijeme nastave). Znači, Jana ima 43 radna dana, više od 8 tjedana, u kojima po propisima mora biti u školi cijelo svoje radno vrijeme i baviti se „ostalim poslovima“: od produžne nastave i popravnih ispita, preko dežuranja na državnoj maturi i sudjelovanja u povjerenstvu za upise u svoju strukovnu školu, do stručnog usavršavanja i pripremanja za kraj/početak školske godine.
Neki učitelji i nastavnici, primjerice naša Jana, neće „ostale poslove“ odrađivati samo 43 dana nego i više, pa će im nekoliko dana godišnjeg odmora ostati čak i neiskorišteno. „Propast će“. No, hoće li svi učitelj i nastavnici tako raditi? Ne. Bilo bi zavaravanje praviti se da dio njih neće iskoristiti što je moguće veći dio od ta 43 dana na to da se ne približi školi. To ne znači da se neće, primjerice, pripremati za nastavu, ali neće biti ni blizu svog radnog mjesta, premda smo zaključili da im propisi ne omogućavaju da radne obveze ispunjavaju na izdvojenom mjestu rada.
Za naglasiti je kako rad na izdvojenom mjestu rada i rad na daljinu nisu nepoznanice u hrvatskom radnopravnom sustavu – primjerice, temeljem Vladine uredbe ta prava mogu iskoristiti državni službenici. No, oni su državni, a učitelji i nastavnici javni službenici. Posljedično, za učitelje i nastavnike mogućnost rada na izdvojenom mjestu rada i rad na daljinu ne postoje, čak niti u danima kada nemaju nastavu koja po prirodi stvari ne može funkcionirati kroz te oblike rada. Zašto učiteljima i nastavnicima to nije omogućeno? Pitanje na koje je nemoguće dati odgovor, osobito zato što je očito da modeli postoje.
Za kraj moram naglasiti nekoliko stvari. Prvo, glede obveze prisutnosti nastavnika i učitelja na radnom mjestu, osobno sam stava da je potrebno pronaći kompromisno rješenje, koje će omogućavati djelomično samostalnu raspodjelu mjesta obavljanja radnih zadataka, ovisno o njihovom obujmu. Međutim, treba imati na umu da je tendencija Europske unije, u današnje vrijeme kontinuirane i konstantne dostupnosti radnika poslodavcima, omogućiti radnicima neometano privatno vrijeme, odnosno vrijeme nedostupnosti poslodavcu i to vrijeme isključuje bilo kakav oblik rada. Mislim da je ta tendencija ispravna, slijedom čega smatram da bi bilo dobro pronaći balans između obveze prisutnosti na radnom mjestu i prava na rad od kuće, osobito u žalosnim situacijama kada učitelji i nastavnici u školama nemaju prostorne uvjete za boravak u školi kad nisu na nastavi.
Propise je potrebno osuvremeniti, osvijestiti vrijeme u kojem živimo. Zašto prisiljavati učitelja ili nastavnika na to da bude na radnom mjestu ako u svom domu ili na drugom odabranom mjestu ima sve uvjete da izvršava svoje radne zadatke? Možda je stvar pogrešne percepcije da „rad od kuće“ podrazumijeva „nerad na kauču“, no postoje alati koji mogu vrlo lako detektirati takve, vjerujem izolirane, slučajeve.
Osim osuvremenjivanja propisa, potrebno je iste te propise i detaljnije urediti. Nedorečenošću propisa, osobito u dijelu vremenskog vrednovanja „ostalih poslova koji proizlaze iz neposrednog odgojno-obrazovnog rada“, stvorena je ogromna nesigurnost koja omogućava i uvelike određuje (ne)jednaku radnu opterećenost među učiteljima i nastavnicima. Potrebno je pritom i educirati nastavnike o svim ovim aspektima njihovog rada i na taj im način omogućiti da daju informirane prijedloge kojima će pridonijeti uređenju sustava kojeg su dionici. Obrazovni se sustav, osobito uzimajući u obzir manjak učitelja i nastavnika, danas suočava s ozbiljnijim problemima od nekoliko nedorečenih pravilnika, ali bolji propisi možda mogu rezultirati i drugim pozitivnim pomacima u sustavu.
U konačnici, ovom serijom članaka pokušao sam demistificirati aspekte rada učitelja i nastavnika koji proizlaze iz propisa. Međutim, postoji dio njihovog rada koji nije predmet uređenja zakona: činjenica da učitelji i nastavnici u odgojno-obrazovnim ustanovama odgajaju i obrazuju djecu i mlade ljude. To je puno važniji dio njihovog rada, pri čemu kolektivno mi izvan sustava, ali ponekad i sami njegovi dionici, izostavljamo element odgoja prilikom promišljanja o radu učitelja i nastavnika. Takva pogrešna percepcija, koja djelomično proizlazi i iz složenog sustava uređenja radnih odnosa učitelja i nastavnika, ruši društveni ugled nastavničke profesije. A ako rušimo društveni ugled ljudi kojima je posao odgajati i obrazovati mlade ljude, koliko povjerenje možemo imati u njih same da će sutrašnjicu učiniti boljom i prosperitetnijom? Da će današnji učenici sutra, kao opinion- i decision-makeri, donositi ispravne odluke, da će nas kao liječnici ispravno liječiti ili da će nas kao pravnici kvalitetno zastupati pred sudom?
Završavam ovu seriju članaka svjestan da sam u nekim područjima otvorio više pitanja nego ponudio odgovora, no mislim da je to prvi korak k osvješćivanju potrebe za promjenama. Možda ovaj pregled stanja posluži kao priručnik za detekciju problema i pristup njihovom rješavanju, možda posluži kao poticaj za bolje definiranje zaduženja u samim školama, a možda ostane samo jedan u nizu članaka koje ste danas pročitali. No, u svakom slučaju, barem ostaje nada da prilikom sljedećeg spominjanja učitelja i nastavnika nećete raspravu „začiniti“ argumentom da oni imaju tri mjeseca godišnjeg odmora tijekom ljeta.
Koliko profesori zaista rade? Detaljna analiza norme i rada u školi (1/3)
Koliko profesori rade kada nemaju nastavu? Detaljna analiza norme i rada u školi (2/3)
Kolike su šanse da te profesor pita baš danas kad nisi učio? Izračunali smo
Postoje pitanja na koja je najbolje odgovoriti kroz statistiku. Donosimo takve odgovore.
15:13 17 h 17.11.2026
Kako maturantu uništiti ručak? Pitajte ga kako idu pripreme za maturu!
Obiteljski ručak zna biti opasniji od same mature. Kako naš maturant odgovara na pitanja o pripremama, saznajte u tekstu.
12:02 21 h 17.11.2026
Vaša stipendija ovisi o podacima koje nikad niste vidjeli: Jeste ih već provjerili?
Od 2027. stipendije i doplatci računaju se prema podacima u Središnjem registru stanovništva. Evo gdje ih možete provjeriti.
15:40 1 d 16.11.2026
Kako preživjeti bez roditelja? Sve što trebaš znati o pranju rublja ako živiš solo
Vodič za sve koji su prvi put sami pred perilicom: Peremo li veš na 30 ili 60 stupnjeva i kada se stavlja omekšivač? Ovo su odgovori na sva pitanja.
16:16 4 d 13.11.2026
Mikroorganizmi kao radna snaga: Što biolozi i kemičari rade na gradilištu?
Završila je biologiju i ekologiju, a posao je našla na gradilištu. Sanja Uršanić danas gradi postrojenje za pročišćavanje otpadnih voda.
14:37 6 d 11.11.2026
Što bi ti baka rekla? Kratki vodič o samostalnom životu
Suvremeni problem prevelike količine otpada možda traži stara rješenja. Pročitaj bakine savjete za razvoj navika u samostalnom životu.
09:45 7 d 10.11.2026
Donosimo ti zanimljiv vodič za jesenske dane: Svi sadržaji imaju nešto zajedničko
Ako ne znaš što sa slobodnim vremenom tijekom jesenskih dana, možda ti možemo pomoći. Napravili smo listu što vrijedi posjetiti.
17:35 11 d 06.11.2026
Treba li pisati 18. studenog ili 18. studeni? Evo što kaže standard
Obilježavamo Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. A kako pisati današnji datum?
06:00 3 h 18.11.2026
Imaju li stalne obrazovne reforme u Hrvatskoj smisla? 'Gubilo se vrijeme, rad i povjerenje'
Alen Hasikić napisao je doktorat u kojem uspoređuje hrvatski obrazovni sustav sa srbijanskim i slovenskim, ali i estonskim, finskim i singapurskim.
12:10 20 h 17.11.2026
Maturanti ne zaboravljaju žrtvu Vukovara: Dirljivom gestom oduševili i školu
Četvorica mladića iz Požege ususret Danu sjećanja pješaće od svog grada do Vukovara. Iz Katoličke gimnazije poželjeli su im sreću.
11:54 21 h 17.11.2026
Dora Kršul je 2017. analizirala i uspoređivala Strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije s nacrtom Akcijskog plana za njezino provođenje.
12:42 1 d 16.11.2026
U Splitu hodali za mladog ustašu: Nekima je potrebna lekcija iz povijesti
Maskirani muškarci još su jednom hodali u Splitu, u spomen na Franu Tentea, mladog fašista koji je preminuo u Lepoglavi.
11:58 1 d 16.11.2026
Otvara se gradilište na Medvednici! Izvođači se 'potukli' za posao, presudilo 285 eura
Jedna od najvećih promjena bit će potpuna modernizacija energetskog sustava zgrade. 'Loža' odlazi u prošlost.
06:15 2 h 18.11.2026
VIDEO: Kako zamijeniti pipu? Majstor Mario objašnjava korak po korak
Iskusni majstor otkriva zašto treba označiti ventil za toplu vodu, kako pravilno spojiti cijevi i kada ih ne treba pritezati ključem.
17:00 16 h 17.11.2026
Treći stup u koji radnicima uplaćuju tvrtke: Bankarima se listopad najviše isplatio
Prinosi ZDMF-ova u listopadu su iznosili od -0,59 do 1,14 posto. Tri fonda koje vodi isto društvo bila su u minusu, a bankari su dobili najviše.
16:09 16 h 17.11.2026
Uskoro prijave za još jedan Centar za starije: Pomoć u kući za 230 umirovljenika
Centar za starije Drniš iduće godine objavljuje javni poziv za iskazivanje interesa za smještaj. Imat će kapacitet za 14 korisnika s demencijom.
16:06 16 h 17.11.2026